Nikad prije viđena niti dirnuta smrznuta grobnica za koju se smatra da sadrži ostatke skitskih kraljevskih blaga, uključujući i zlato, otkrivena je u Sibiru.

Spomenik je star oko 2800 godina i smatra se najvećom grobnicom skitskog princa u regiji. Voditelj znanstvenog tima sa švicarskog Sveučilišta Bern, dr. Gino Caspari, vjeruje kako je pronašao jednu od najranijih skitskih grobnica u dubini ruske republike Tuve, piše Independent.

Do otkrića je došao služeći se analizom satelitskih snimki doline Uyuk, koja se nekad naziva i sibirskom Dolinom kraljeva zbog velikog broja tamošnjih grobnica. Te su grobnice preživjele zahvaljujući trajno smrznutom tlu.

Dr. Caspari je identificirao kružnu strukturu u močvari kraj rijeke Uyuk te je u suradnji s ruskim timom potvrdio kako se najvjerojatnije radi o grobnici koja se naziva kurgan. 

- Nepristupačan teren sasvim sigurno je zaslužan za njeno očuvanje. Nema drugih smrznutih kurgana ove veličine u Euroaziji. Svi su takvi ostaci u opasnosti zbog globalnog zatopljenja - rekao je Caspari. 

Skitija

Oni su bili nomadski narod koji je potekao iz južnog Sibira, a izvorno su bili iranskog porijekla te su u 7. i 8. stoljeću su migrirali iz središnje Azije u današnju Ukrajinu, gdje su osnovali tzv. Skitsko kraljevstvo. Skitija se protezala sve od Dunava na zapadu pa do granica Kine na istoku a vladavina ovog naroda održala se negdje do 2. stoljeća pr. Kr. 

Skiti su bili veoma vješti nomadski jahači koji nije imao svoj sistem pisanja, a većina podataka o njima potječe od Grka Herodota koji je živio u 5. stoljeću pr. Kr. Njihove 'kuće' bili su šatori od pusti koje su prenosili na kolima sa volovskim zapregama. Poznavali su stremen i laso i kao i Sarmati pili su uzavrelo kobilje mlijeko, 'kumys'. 

Grci koji su ih nazivali barbarima trgovali su sa njima u 7. stoljeću pr. Kr. prodajući im vino i drugu luksuznu robu. Poznato je da su u istom stoljeću upali u gornju Mezopotamiju i Siriju i u 4. stoljeću pr. Kr. na Balkan, te da su ratovali sa Darijem I. (512. pr. Kr.). Oko 300. su iščezli na Balkanu, a u Rusiji su ih tijekom 2. ili 1. godine prije Krista zamijenili Sarmati (Wikipedia). 

Voljeli su zlato

Ono što se zna o Skitima ostavio nam je Herodot, ili je ostalo zakopano u skitskim grobovima, veoma dobro očuvanim. U Pazyryku na rijeci Bolshoy Ulagan su skitski grobovi iz 5. stoljeća pr. Kr. ostali pod naslagama leda, gdje se očuvao sav organski materijal, koji bi u normalnim okolnostima istrunuo.

Pazyryk se nalazi u suhoj dolini u Kazahstanu, a sastoji se od 5 velikih i devet malenih grobnih humaka koji datiraju u vremenu između 5. i 3. stoljeća pr. Kr., iskopanih 1929. i između 1947. i 1949. Oni su najvažniji izvor podataka o Skitima prije njihove migracije u zapadnu Aziju i Europu. Pronađena su drvena kola, razni predmeti od kože, drveta, konjska oprema, glazbeni instrumenti, krzno, tekstil, sagovi,  svila i tetovirana tijela pokojnika.

Imali su i zlata i voljeli su ga, a neki zlatni i brončani predmeti pronađeni su i u području Kostromskaye u južnom Sibiru i porijeklom su iz grčkih gradova na crnomorskoj obali ili su ih radili grčki umjetnici koji su živjeli u Skitiji.