Iako sama definicija varira, stručnjaci su suglasni da nema djece psihopata. Prema psihičkoj zdravstvenoj kategorizaciji, općenito govoreći, takva mogućnost ne postoji.

"Pogotovo kad pričamo o mlađoj djeci, ne koristimo izraz psihopatologija", objašnjava prihijatar dr. Jeffrey Borenstein, predsjednik udruženja za istraživanje mozga i ponašanja iz New Yorka.

Umjesto toga, kaže Borenstein, stručnjaci govore o poremećaju ponašanja kod kojeg dijete konstantno zanemaruje prava svojih vršnjaka, određene norme ponašanja (koje je trebala usvojiti u toj dobi) i pravila.

"Dijete kod kojeg je dijagnosticiran poremećaj ponašanja može biti nasilno prema drugim ljudima, može ih zlostavljati, zastrašivati i biti fizički nasilno. Može koristiti neko oružje kako bi nanijelo fizičku bol drugoj osobi, može biti okrutno prema ljudima ili životinjama, krasti, uništavati imovinu i često lagati. To su neki od zabrinjavajućih znakova za roditelje."

Ako roditelji ne obrate pozornost na ovo, djeca s poremećajem ponašanja mogu upasti u velike probleme u školi, počiniti kriminalna djela i krenuti u smjeru koji će ih odvojiti od ostatka društva. Na kraju, ne i najmanje važno, mogli bi ugroziti živote drugih.

Djeca i adolescenti koji pokazuju bezdušnost, djeluju potpuno neosjetljivo i bez imalo sklonosti prema drugima, mogli bi biti pod većim rizikom da kao odrasle osobe postanu psihopati, piše Yahoo.

Iako su prethodna istraživanja pokazala da djeca s poremećajem ponašanja imaju promijenjenu kemiju mozga, isto tako veliki učinak na njihovu budućnost ima i situacija kod kuće. Naime, relativno sretno djetinjstvo i odrastanje u obitelji punoj ljubavi i pažnje je proces koji može usmjeriti dijete s tendencijama prema psihopatiji u potpuno drugom smjeru.

Isto tako, ako je ono zlostavljano ili zanemarivano, to će tek ubrzati put u neželjenom smjeru. 

Treba napomenuti da djeca s poremećajem ponašanja, kao ni odrasli psihopati, ne odgovaraju dobro na kažnjavanje, tako da to neće uroditi plodom, ali se preporučuje razgovorna terapija sa stručnjakom. No bitno je i ne etiketirati dijete tek tako, jer se poremećaji ponašanja mogu liječiti, ali i prerasti. 

Najvažnija stvar je, u bilo kojoj situaciji, tek da ne odustanete od djeteta.