Moguće je da su znanstvenici dekodirali pamćenje, uspješno tražeći njegove tragove u mozgu. Naime tijekom najnovijeg istraživanja kojeg su proveli Qiaojie Xiong, Petr Znamenskiy i Anthony M. Zador, iscrtane su promjene živčanih stanica koje su se odvijale u mozgu štakora dok bi on donosio neku odluku. Iako zvuči bezazleno, taj bi se proces mogao pokazati itekako značajnim kad bi se mogao ponoviti i kod ljudi.

"Desetljećima su znanstvenici pokušavali iscrtati karte sjećanja u mozgu. Ovo istraživanje pokazuje im da se mogu usredotočiti na precizno određene sinapse u kojima se formira sjećanje i učenje", objašnjava James Gnadt, direktor programa u Nacionalnom institutu za neurološke poremećaje i moždani udar.

Iako je poznato da ponašanjem životinja rukovode senzorne informacije, dosad nije objašnjeno kako ova aktivnost utječe na poduzimanje odgovarajuće aktivnosti. Zbog toga je najnovije istraživanje bilo usredotočeno na proučavanje sinapsi u dijelu mozga koji je zadužen za prijenos misli u djela, te se analiziralo kako se učenje potiče, ali i održava.

Tijekom eksprementa štakori su trebali gurati njuške u tri različita otvora, koji su prozvodili izrazito visoke ili niske zvukove. Za polovicu glodavaca visoki zvuk označavao je hranu u lijevom otvoru, dok su oni koji su čuli niske zvukove hranu mogli potražiti u desnom otvoru. Brzo su naučili 'pravila igre', te su povezivali određeni zvuk s lokacijom hrane, a uz to su s vremenom postajali sve brži u traženju hrane.

"Ovo je prilično cool, jer nam pokazuje da je moguće naći stanični izvor učenja. Prije smo mislili da je proces učenja puno više distribuiran po cijelom mozgu", napominje profesorica Ellen Carpenter koja vodi odsjek neuroznanosti na UCLA.

Iako je teško da bi se istovjetne tehnologije mogle koristiti na ljudima, jedan od autora istraživanja, profesor Zador optimistično gleda u budućnost, jer smatra da bi njihovi zaključci mogli pomoći u pronalasku dijelova mozga odgovornih za određena ponašanja.

"Naš rad ukazuje na to kako su kodirana određena naučena ponašanja, pa predviđamo razvoj alternativnih tehnologija za njihovo dekodiranje kod ljudi", kaže Zador.

Ako se budu dalje razvijali, ovi bi procesi mogli predstavljati veliki iskorak prema razumijevanju brojnih poremećaja kod kojih je uključen isti dio mozga, kao što je Parkinsonova bolest, ali i ovisnosti.

"Proučavajući vrlo detaljno ove sklopove, kao što smo sad činili, postavljamo temelje za mnogo suptilnije oblike terapija od onih koje trenutačno postoje za navedena stanja", dodao je Zador.

Iako postoji rizik da bi proučavanjem pamćenja mogli otvoriti vrata distopijskoj budućnosti, jer bi analiza dijelova mozga mogla postati prihvatljiva alternativa detektoru laži, možemo se tek nadati da neće ići u tom smjeru. Ostatak teksta možete pričitati u The Daily Beast.