- Ne postoji protokol za sudjelovanje žena u projektu - kaže joj muškarac koji u ruci drži bunt papira.

- Ne postoji protokol ni za kruženje muškarca oko Zemlje, gospodine - odgovara mu ponosna Afroamerikanka Katherine Johnson koju u novom filmu o njenom životu temeljenom na istinitim događajima Hidden Figures igra Taraji P. Henson.

Katherine Coleman Goble Johnson rođena je 28. kolovoza 1918. te je od rane dobi pokazivala izvanredan talent za matematiku. To je priča o brilijantnoj znanstvenici koja je radila u NASA-inom svemirskom programu od 1950-ih. Bez njenih kalkulacija brojne najranije misije, koje su poslužile kao kamen temeljac svim budućima, nikad ne bi postojale. Johnoson još uvijek živi u američkom Hamptonu te je ove godine proslavila svoj 98. rođendan.

Od djetinjstva je obožavala računati, a njen je otac odlučio uložiti sve u njeno obrazovanje, žrtvujući tako fakultetski fond koji je odredio za preostalo troje djece te radeći nekoliko prekovremenih poslova.

- Za mene je bila presudna atmosfera u kojoj sam se kretala. Uvijek sam bila kraj ljudi koji su učili nešto novo. I ja sam voljela učiti. Uspjela sam jer sam uvijek postavljala pitanja, čak i ako bi me ljudi ignorirali, ja nisam odustajala - rekla je Johnson u kasnijim intervjuima. Završila je srednju školu s 14 godina, dok je s fakultetom bila gotova od 18. Njen je srednjoškolski ravnatelj zaslužan za njenu ljubav prema svemiru, svakog ju je dana pratio kući te joj objašnjavao konstelaciju zvijezda.

Kasnije joj je mentor bio dr. William W. Claytor, koji joj je predložio da se bavi istraživačkom matematikom. Nakon diplome, Katherine je postala profesorica matematike, udala se i rodila dvoje djece. Već nekoliko godina nakon vjenčanja muž je obolio te preminuo od raka grla, a ponovno se udala za gospodina koji je, nakon što mu je objašnjena uloga u NASA-i, pitao je " i dopuštaju ženama da se bave tim stvarima?"

U NASA-i se zaposlila 1953., dok još nije postojao svemirski program te je radila zrakoplovna istraživanja. U to je doba agencija zapošljavala tvz. ljudske kompjutere, nadarene inženjere koji su bili zaduženi za kompleksne kalkulacije.

- Bilo je važno dobro obavljati svoj posao. I igrati bridž za vrijeme ručka - prisjetila se Katherine.

Njen je rad na raketama bio rezultat neutažive znatiželje te je povučena na projekt s isključivo muškim kolegama na probnom roku. Kad je čula za pojavu svemirskog programa, pitala ih je može li raditi s njima. Odgovorili su joj kako nema žena u tome, a potom im je uzvratila "postoji li neki zakon koji to zabranjuje?".

Nakon toga su joj dopustili dolaske na sastanke. Na poslu se odmah istaknula - radila je daleko najbolje i najtočnije izračune i to sve ručno, dok računala još nije bilo.

Pogledajte intervju s njom: 

Johnson je blisko surađivala s Dorothy Vaughn i Mary Jackson, uspješenim znanstvenicama u svojim područjima rada. Što se tiče Katherine, njeni su izračuni postali temeljni dio brojnih NASA-inih projekta, kao što je i bio podvig prvog leta Amerikanaca u svemir, kojeg je izveo Alan Shepherd. Johnson je izračunala njegovu putanju sve od uzlijetanja do slijetanja. Da je pogriješila, u najboljem slučaju NASA ne bi znala gdje da ga "pokupi".

Sve do misije Mercury u kojoj je John Glenn trebao biti prvi čovjek u Zemljinoj orbiti, NASA je počela razvijati elektronske kalkulacije. Ipak, Glenn je sam tražio da za izračune bude odgovorna isključivo Katherine Johnson s citatom koji je kasnije ušao u povijest "Dajte curi da provjeri te brojeve. Ako ona kaže da je O.K., idemo".

Johnson je također "posudila" svoj nevjerojatan mozak Apollo misiji slijetanja na Mjesec. Ona je kasnije komentirala kako su svi bili zabrinuti kako ih odvesti tamo, no njena je briga bila kako ih dovesti natrag. Njeni brojevi nisu bili samo faktor koji je trebao pokazati ide li sve po planu, ona je morala uskakati čim bi najmanja sitnica krenula po zlu.

Kad je 1970. misija Apolla 13 zaglavila zbog dvije eksplozije na spremnicima s kisikom, Johnson je bila jedna od matematičara koji je trebao izračunati siguran put do Zemlje, a njihov je rad postao baza sustava za utvrđivanje točne lokacije astronauta.

Otišla je u mirovinu 1986., no njezin je golem doprinos svemirskom programu tek u malom dijelu došao do javnosti i to tek nedavno, no ona je skromno zaključila kako joj nije bilo do slave, jer je uvijek radila kao dio ekipe. Prošle godine ju je predsjednik Obama nagradio s predsjedničkom Medaljom slobode, naprestižnijom nagradom koja se može dodijeliti civilu.

Pogledajte najavu tog filma temeljenog na istinitoj priči: