Washington post je u četvrtak navečer objavio da Donald Trump ispituje svoje ovlasti u pomilovanjima, što se direktno povezuje s istragama o petljanju Rusije u izbore 2016. Post smatra mogućim da bi Trump pomilovao svoje glavne savjetnike, članove obitelji, čak i sebe samog. Petak ujutro i John Dowd prozvao je takve priče "besmislenima". Ipak, može li on to učiniti? CNN je to pitanje provjerio kod Briana Kalta, profesora prava s Državnog sveučilišta Michigan.
On je objasnio da mu zakon daje mogućnost pomilovanja u zločinima protiv SAD-a, osim u slučaju opoziva. To se ne odnosi na državni kriminal, ali zato osoba ne mora biti niti optužena niti osuđena da bi ju se moglo pomilovati za nešto što je počinila. Kalt dalje navodi da nije jasno može li se predsjednika sudski goniti dok je još na funkciji. Ustav predsjedniku ne pruža na jasan način imunitet od progona, što bi značilo da može.
A opet, kako ga ustav stavlja na vrh izvršne vlasti, to bi značilo da je na vrhu aparata koji provodi federalne pravosudne progone. To znači da predsjednik može zaustavljati neku istragu tako dugo dok je spreman za to plaćati političku cijenu. Kalt je objasnio da bi, primjerice, mogućnost da neka država u sastavu SAD-a kazneno progoni predsjednika, otvaralo mogućnost da neka opozicijska lokalna vlast pokrene takvo što. Zato se općenito smatra da se predsjednika može sudski goniti tek kad ode s funkcije.
Pa makar i opozivom. A jesu li predsjednici već pomilovali neke svoje bliske suradnike? George Bush mlađi u svom drugom mandatu pomilovao je dotadašnjeg šefa ureda svog potpredsjednika Scootera Libbyja. Njegov otac je pak 1992. pomilovao Caspara Weinberga i još neke ljude iz administracije Ronalda Reagana s kojima je radio u toj administraciji. Bila je riječ o zataškavanju afere "Iran-contra". U prvom slučaju predsjednik je bio u drugom mandatu, u drugom slučaju već je bio izgubio izbore i politički ga više nije bilo briga.
Predsjednik Bill Clinton je, kad je već bio na vratima ureda, pomilovao neke ljude, među kojima svog brata Rogera. Kakva može biti politička cijena, iskusio je predsjednik Gerald Ford koji je pomilovao 1974. Richarda Nixona i potom izgubio izbore 1976. Konačno, upitan što misli kolike su šanse da predsjednik ima ovlasti pomilovati samog sebe, on je rekao:
"Jako je teško predvidjeti što bi Vrhovni sud mogao odlučiti. Ne mogu reći sa preciznošću. Ali, mislim da bi to bilo manje od 50 posto šansi i puno više od nula posto. Na strani predsjednika je činjenica da ustav izrijekom ne brani takvo što." Što se tiče pozicije tužiteljstva, odmah je dodao, stanje je kompliciranije. Oni bi morali dokazivati da se pomilovati može samo nekoga drugog. Prvo zato što potječe iz istog korijena latinske riječi koja znači "donirati", a ne može se donirati samom sebi.
Potom, tu je i pravni princip da nitko ne može biti sudac u vlastitom slučaju, što bi značilo da predsjednik eventualno može računati na pomilovanje od nekog predsjednika koji bi došao nakon njega. Treće, tu je tumačenje povijesnih okolnosti po kojima ustav, iako to izričito ne navodi, nije zamislio da bi predsjednik smio pomilovati samog sebe.
