Riječ ‘reforme’ danas je protjerana s javne scene, slažete li se?
Partijama koje vladaju Hrvatskom već četvrt stoljeća nije ni na kraj pameti provoditi reforme. Njima je stalo samo do očuvanja ‘sustava’ upravo onakvim kakav jest jer samo od takvog sustava oni imaju koristi. Njime se hrane, na njemu opstaju i ne prezaju ni od čega da ga zaštite. Najbolji dokaz za to su politički događaji od ovog proljeća. Most je uspio strgnuti celofan tzv. ‘stabilnosti’, razotkriti političku trgovinu i natjerati ih da se pokažu u pravom svjetlu. To je golemi korak naprijed i uspjeh Mosta. Nastavit ćemo djelovati u tom duhu i vjerujem da ćemo imati priliku provesti ono što Hrvatskoj treba, a za što oni nemaju ni želje, ni volje, ni interesa.
Ne mislite li da je Most pridonio tome? Doveli ste HDZ na vlast, a niste pogurali ni jednu bitnu promjenu?
Upravo suprotno. Most je prvi nakon 25 godina promijenio hrvatsku političku scenu. Te 2015. potresli smo ‘strukturu’ i pokazali da se može drugačije! Nismo im dali prostora za priče o ustašama i partizanima te podjeli fotelja nakon izbora, nego su se morali okrenuti programima. Uspjeli smo donijeti niz zakona, upozoriti na brojne nezakonitosti. Inzistirali smo na provođenju promjena bez kalkulacija i žmirenja na kriminal. U tome smo zaustavljeni kad je HDZ izabrao ‘podatnijeg’ partnera. No to je samo privremeno. Procesi koje smo započeli neće se moći zaustaviti. Vrijeme će već to pokazati.
Možete li nam danas otkriti što vam je predsjednica onog jutra rekla, pa ste se okrenuli prema Karamarku i Oreškoviću?
Nema tu mistifikacije. Na sastanak sam došao kratko reći što će se najvjerojatnije dogoditi. U tom trenutku imao sam informacije o ponovnim pokušajima vrbovanja Mostovih zastupnika koji su se dogodili večer prije. Sastanak je trajao pet minuta, a ušao sam jednako ljutit kao što sam i izašao. Šteta što to kamere nisu snimile. Čak sam u ljutnji uspio pogriješiti i termin konzultacija.
Je li Most demokršćanska stranka? Često puta je teško razlikovati stavove Nikole Grmoje od onoga što piše u uvodniku Glasa Koncila?
Odgovorit ću u duhu pitanja. Nije loše da oni koji ne stignu pročitati Glas Koncila s vremena na vrijeme to čuju iz Grmojinih usta, kad od sličnih štiva bježe kao vrag od tamjana. Šalu na stranu, nisam znao da u Glasu Koncila toliko prate razvoj optičke infrastrukture, zakon o koncesijama itd. Svaki zastupnik Mosta ima pravo na samostalnu odluku kad su u pitanju svjetonazorska pitanja i načela, za razliku od drugih zastupnika koji imaju pravo samo na mišljenje svojeg šefa.
Danas de facto imamo jednostranački sustav - sve su bitne, političke i javne institucije pod kontrolom HDZ-a, a mogućnost promjene je praktički nikakva (Vlada, Sabor, svi važni sudovi, javni mediji)...
Ako u bilo kojem području života trebamo promjene, onda je to u politici. Danas, za razliku od bivšeg propalog jednostranačkog sustava, imamo mogućnost izbora. Narod je birao i izabrao, a ono što se naknadno dogodilo je prijevara birača, proračunata politička trgovina, i to sve pod krinkom ‘stabilnosti’, kako je predstavljeno javnosti i medijima. Demokracija je, kako je jedan moj nedavni sugovornik rekao, garancija kako ćemo minimalno dobiti vlast kakvu zaslužujemo. Svatko od nas, svaki građanin, osobno je odgovoran i dužan boriti se da ta vlast bude bolja. Od apatije i anemije nema pomaka naprijed. Građani, posebno mladi, moraju se probuditi i reći: ‘Mi želimo ostati u ovoj zemlji, a vi koji ste doveli zemlju u ovakvu situaciju, trebate put pod noge i preko granice’.
Osjećate li odgovornost što ste na HRT-u podržali izbor Siniše Kovačića i Joze Barišića na ključne pozicije, pa nam HRT danas izgleda kao Laudato TV? Lani je na HRT-u emitirano oko 2000 vjerskih emisija. Zar ne vidite da krajni efekt toga nije evangelizacija puka, nego bijeg masovne publike na druge medije?
Nema dvojbe da su HRT-u potrebne duboke promjene kako bi vratio svoju kvalitetu i konkurentnost. Zato smo kao Most inzistirali da se ide sa zakonskim prijedlozima koji će započeti proces promjena na HRT-u. Ali isticanje ovakvih primjera je bacanje prašine u oči građanima kojima se stavljaju pod tepih kapitalne odluke o kojima ovisi budućnost Hrvatske. Fokusirajmo se na bitno - tko će biti odgovoran za prodaju HEP-a, stožerne hrvatske kompanije, temelja energetske budućnosti Hrvatske? Na koji način će odgovarati oni koji rasprodaju zemlju, šume i vode te sve drugo vrijedno sto je naše? S obzirom na to da se 20 godina izbjegavalo pričati o realnim problemima, već samo o svjetonazorima, svatko je ‘doktorirao’ na toj temi.
Kad smo već kod zaboravljenih reformi: ne bi li vinjete na autocestama povećale prihode, kao i protok stranih turista - i time povećale njihov broj - što bi multipliciralo pozitivne učinke. Među ostalim, pridonijelo bi i tome da se te ceste više koriste kroz cijelu godinu. Ovako su najskuplje u Europi, a najmanje koriste domaćem stanovništvu. Što biste napravili s HAC-om?
Potrebno je osmisliti i ponuditi kvalitetniji model upravljanja hrvatskim autocestama s obzirom na to da potencijal autocesta nije u potpunosti iskorišten. Jesu li vinjete, promjena režima plaćanja ovisno o godišnjem dobu ili nešto drugo način dolaska do tog cilja, odgovor bi trebala dati kvalitetna studija, s tim da bi javnost prije toga trebala dobiti na uvid sve podatke o poslovanju autocesta u posljednjih pet godina. U tom trenutku ne bi bilo pristranog niti jednostranog tumačenja, nego bi diskusija bila konstruktivna, a to bi bila i dobra prilika za pokaznu vježbu iz predmeta transparentnost javnih politika.
Jeste li za IPO HEP-a?
Nisam za prodaju HEP-a. Ta je kompanija temelj energetske budućnosti Hrvatske, a struja globalni energent budućnosti kojim moramo upravljati prema našim potrebama. K tome, HEP je visokoprofitabilna kompanija koja svake godine pridonosi proračunskoj ravnoteži. A sad, umjesto da u HEP ulažemo, budemo regionalni lideri, ‘političari’ je odlučuju prodati kako bi krpali rupe u proračunu koje su sami stvorili zadnjih pola godine. I u tom složno sudjeluju HDZ, HNS, a nije se ni SDP protivio tome, jer je tijekom njihova upravljanja državom HNS pripremao IPO, odnosno prodaju HEP-a. Država mora u svojem vlasništvu imati kontrolni paket, odnosno 75 posto + 1 dionicu. I to se treba zaštititi Ustavom. Ako će nakon toga radi boljeg upravljanja i veće transparentnosti privatni sektor ući u vlasničku strukturu do 25 posto, slobodno. Promjenom Ustava zaštitit će se strateški nacionalni resursi, poput vode i energije, od loših odluka političara, koji ne vide dalje od svojega nosa ili svojega odraza u ogledalu. Tko god je u dvojbi je li ovaj stav ispravan, neka se sjeti Ina-MOL-a i katastrofalnih odluka političara, od Račana pa do Sanadera.
Vjeruje li itko ozbiljan u ovoj zemlji da ćemo renacionalizirati Inu?
Most je ponudio kvalitetno rješenje za povrat Ine bez rasprodaje države, nacionalnih resursa i općih dobara, ali je naše rješenje odbijeno. Vjerujem da nije problem u rješenju, nego u tom što se Mostovim modelom ne prodaje HEP. Njihov cilj nije bio povrat Ine, nego prodaja HEP-a. To je još jedan razlog zašto im je HNS prihvatljiviji i podatniji partner od Mosta.
Što bismo time dobili? Sva javna poduzeća su plijen političke stranke na vlasti?
Cilj treba biti potpuno drukčiji: zaštititi strateške resurse, postaviti drukčiji, transparentniji model upravljanja takvim tvrtkama, a ostale državne tvrtke, koje nemaju strateški značaj za budućnost Hrvatske, prepustiti tržišnom natjecanju. Time će se umnogome smanjiti uhljebljivački potencijal političkih stranaka, korupcija i nepotizam, a ove rijetke tvrtke koje ostanu u državnom vlasništvu bit će u fokusu. Samim tim postat će nemoguće ponašati se prema državnim tvrtkama kao prema vlastitim samoposlugama.
Nije li to kontradikcija: privatiziramo HEP da bismo poboljšali upravljanje, a nacionaliziramo Inu?
Nema kontradikcije. Mi se u Mostu ne protivimo privatnom kapitalu u HEP-u i Ini, ali to su kompanije od strateškog značaja u kojima država mora imati prevladavajući utjecaj. Kao što sam rekao, HDZ-u je Ina bila samo razlog za prodaju HEP-a. Nije umjetnost prodati tvrtku koja ima godišnju dobit u visini milijardu i pol kuna. Dovoljno je da vas nije briga za državu. Kad se toliko zalažu za liberalizaciju tržišta, mogli su započeti prodaju onih 1370 državnih tvrtki koji im služe samo za uhljebljivanje, za koje građani vjerojatno i ne znaju da postoje. Za HEP se ne trebaju toliko potruditi. Novce će dobiti brzo, još brže ih potrošiti. mA o posljedicama ne razmišljaju. Znaju da će se s posljedicama nositi oni koji dođu nakon njih. Toliko o iskrenim namjerama i stvarnim motivima. Trebaju li nam avioni po cijeni od milijardu eura? Očito je da se u kupnju ide. To za mene u ovome trenutku uopće ne bi trebala biti tema. Nabava zrakoplova je složeno pitanje koje zahtijeva vrijeme i temeljitu prethodnu analizu. Pritom treba imati na umu da postoje i veliki uzgredni troškovi nabave naoružanja, održavanja i obuke pilota i drugi.
Zakon o braniteljima donijet će nove troškove proračunu. Kad ste zadnji put vidjeli neku protržišnu, proaktivnu mjeru?
Kad je Most ukinuo porez na ime tvrtke.
Zašto se niste pobunili kad je s čela Podravke maknut njezin najuspješniji menadžer, SDP-ovac Mršić, da bi bio doveden čovjek koji je prije bio menadžer u Zvečevu, tvrtki koja propada?
Ovdje je riječ o modelu po kojemu se imenuju čelni ljudi u državnim tvrtkama. Obojica menadžera imenovana su po političkoj liniji. Taj model treba izmijeniti, a menadžere birati prema objektivnim kriterijima u postupku koji mora biti lišen utjecaja politike.
Zašto ste podnijeli kaznenu prijavu protiv Todorića, predsjednici parlamenta ne bi se smjeli miješati u rad pravosuđa, Uskoka, DORH-a i policije?
Pitanje bi zapravo trebaslo glasiti: bi li se uopće pokrenula istraga da nisam podnio kaznenu prijavu?
Kakav rasplet previđate koncernu Agrokor?
Ovakav se Agrokor nikad nije smio dogoditi Hrvatskoj. Kao takav ne treba ni postojati, ali ne smije doći do sloma gospodarstva zbog kraha Agrokora. Sudeći po odlukama koje su donijeli u zadnje vrijeme, upitno je što će se događati oko Agrokora ili oblika u kojemu će Agrokor i njegove kompanije nastaviti svoje poslovanje. Je li ‘lex’ zaista bio pravo rješenje?
Zašto se država miješala u rad privatne tvrtke? Zašto nije ostavila Todorića da se dogovara s bankama?
Tko bi odgovarao za nagli slom hrvatskog gospodarstva? Za desetke tisuća otkaza? Za propast niza tvrtki koje su poslovale s tim Agrokorom? Za rast kamatne stope koju bi osjetio svaki građanin jer bi ih banke digle kako bi vratile izgubljeno? Za dodatni egzodus Hrvata nakon toga jer ne bi mogli prehraniti obitelji? Bi li za to odgovarali svi korumpirani političari koji su dopustili da Agrokor postane monopolist na cijelom tržištu i ucjenjuje kompletno hrvatsko gospodarstvo? HDZ nije htio pristati ni na istražno povjerenstvo u Saboru kako bi se otkrile pojedinosti i okolnosti nastanka ovakvog Agrokora, a kamoli da će dopustiti da DORH i Uskok preduboko dirnu u Agrokor i prokažu korumpirane političare. Famozni ‘lex’ bio je nužda za spas hrvatskoga gospodarstva, ali ono što je uslijedilo poslije kad Most više nije bio u vlasti, roll up model kojim se omogućilo da ulagači dobiju dvostruko više od onog što danas ulažu, neprocjenjiva je šteta i opasnost za tvrtke i hrvatsko gospodarstvo.
Kako ocjenjujete rad Ante Ramljaka i privremene uprave?
Očekujem značajno veću transparentnost, plan restrukturiranja koji je javno odavno trebao biti predstavljen. Mjeseci prolaze, a javnost još ne zna stvarno stanje u Agrokoru, kao ni planove za njegovo restrukturiranje. Ne želim da u ovoj žabokrečini tvrtke u tom koncernu postanu plijen i da se dogodi repriza privatizacije koju smo gledali 90-ih. Ne želim da se netko igra s desetcima tisuća hektara poljoprivrednog zemljišta i izvorima pitke vode. U ovom je značajno veća uloga Vlade te se njih treba pozvati na odgovornost i transparentnost.
Nije li Agrokor kičma hrvatske dogovorne ekonomije, koja sprečava tržišnu valorizaciju i time naše gospodarstvo čini nekonkurentnim?
Baš zato Agrokor se nije smio dogoditi Hrvatskoj. Agrokor je bio monopolist u više segmenata u gospodarstvu te je kontrolirao tržišne procese od sirovine do police te kanale plasmana robe. Zato je naše gospodarstvo bilo nekonkurentno. Kao što smo vidjeli, to nije zabrinjavalo političare koji su redovito, bez obzira na stranačku pripadnost, pomagali i pridonosili razvoju takvog sustava.
Hoćete li se kandidirati za predsjednika Republike?
To može odlučiti isključivo Most kao politička stranka i platforma nezavisnih lista u procesu koji je demokratski, objektivan, pošten i u cijelosti impersonalan.
Što mislite o mogućoj kandidaturi Zorana Milanovića?
Vidjet ćemo što će ponuditi.
Isto to, ako je riječ o Karamarku?
Također. Program je ono što me zanima. Iako ni osobine ličnosti nisu zanemarive.
Koje uspjehe predsjednice možete izdvojiti kao najveće?
Predsjednici mandat još traje, a izbori su daleko. Prerano je za davanje ocjena o uspjesima ili podbačajima.
Što mislite o Davoru Bernardiću? Djeluje li vam uvjerljivo kao vođa oporbe?
Vrijeme će pokazati, a o njegovu političkom djelovanju sud će izreći birači.
Mislite li da naša Vlada suviše izlazi u susret Nijemcima oko investicija u informatičku infrastrukturu?
Bit ćemo u punom smislu narod i država kad budemo ponosni na ono što imamo, kad ne budemo prodavali u bescjenje ono najvrednije i kad nam interesi hrvatske države i naroda budu na prvome mjestu. Do tada će nam se događati da infrastrukturu darujemo strancima, da stožerne kompanije prodajemo za sitniš ili da imamo bivše ministre koji nastavljaju karijeru u zatvorskim restoranima guleći krumpir. Iako to djeluje turobno, tako malo je potrebno da se stvari promijene, pokrenu. Samo građani trebaju reći: ‘Dosta je’. Pitanje je koliko ćemo još čekati tu reakciju. Nadam se da je došlo vrijeme za nju.
Vidite li kod nas ijedan projekat, plan, čijom bi realizacijom bila osigurana nova radna mjesta?
Plan Mosta je izdvojiti segment informacijskih i komunikacijskih tehnologija te njega učiniti jednom od pet najvažnijih grana gospodarstva. Tu vidim budućnost Hrvatske.
Je li više moguće, na bilo koji način, zaustaviti egzodus?
Odlazak mladih ljudi moguće je ne samo zaustaviti, nego i u cijelosti preokrenuti trendove. Za to nam treba potpuno drukčiji pristup demografskoj i ekonomskoj politici, kao i tržištu rada. Upravo to će biti središte svih inicijativa Mosta na kojima radimo i koje ćemo predstaviti ove jeseni. Mostu je to jedno od najvažnijih pitanja kojim se ozbiljno bavimo.
Hoće li ova Vlada izdržati do kraja mandata? Rekli ste da imaju rezervne glasove, na koga ste mislili?
Pobrinuli su se. Ako im HNS nije bio problem, neće im ni pojedinačni zastupnici iz nekih drugih stranaka, ne iz Mosta, predstavljati problem. To se vidjelo u slučaju Sauche. Neki zastupnici danas ne dolaze na problematične točke glasovanja, neki iz opozicije ‘pogreškom’ samostalno podrže kvorum HDZ-u pri glasovanju pa se otkriju. Sve su to pojedinosti koje govore što se događa u pozadini te koliko je duboka struktura i povezanost dosadašnjih političara i njihovih stranaka.
Bi li Most na proljeće opet išao, ako dođe do izbora, u vladu s HDZ-om?
Vjerujem da dolazi vrijeme u kojem će građani shvatiti da moraju početi davati potporu onima koji imaju želju, volju i energiju mijenjati stvari, a ne onima koji dokazano ne uspijevaju u tome. Dok god sam u politici neću prestati vjerovati u to. Mi u Mostu nastavljamo raditi na zaštiti javnog interesa. Izrasli smo izvan tog premreženog sustava navodno ‘desnih’ i ‘lijevih’, dokaz smo da se može biti ‘ničiji’, nego svoj i s interesom Hrvatske ispred vlastitog privatnog. Zato se nećemo boriti da budemo nečiji sekundarni, manji partner. Vjerujem da građani razumiju da se ne može stalno birati isto očekujući drugi rezultat. Uostalom, po kojoj osnovi HDZ ili SDP imaju primat na vlast? Po zaslugama ili navici? Vrijeme je da se bira po zaslugama i učinjenom, po volji i želji, a ne po interesu. I vrijeme je da se uključe u politiku, pogotovo mladi, i da potpuno promijene kvrnu sliku političke scene.
