"Mislila sam da više nikad neću moći ništa i da su liječnici uklonili sve s mene osim duše", "čuo sam kako režu, ali se nisam mogao pomaknuti niti proizvesti zvuk" samo su neke od jezivih priča iskustva buđenja na operacijskom stolu, piše Fox News.
Dolazak k svijesti tijekom operacije nije novi pojam, a ovo je samo jedna od jezivih priča pacijenata, tvrde znanstvenici sa Sveučilišta Oxford koji su u prvoj studiji te veličine analizirali stvarne slučajeve 300 pacijenata.
Prema njima, svjesnost usred operacije se događa u jednom od 10.000 slučajeva, a najgori dio tog iskustva je osjet paralize, a ne same boli.
Premalo anestetika
Ono što liječnici govore pacijentima, da pod anestezijom spavaju, je zapravo neistina. Studija provedena u SAD-u otkrila je kako prilikom kirurških zahvata, kombinacija lijekova pacijentov mozak dovodi u stanje nesvijesti, jedne vrste reverzibilne kome. Zato tokom operacije, nisu stanju sanjati. Mozak je zapravo na neki način umrtvljen. Moždane funkcije su tada na razini onih pacijenata koji su u komi.
Pacijenti tvrde kako nisu osjećali bol u svom punom intenzitetu, već prije osjećaj zatezanja, škakljanja i gušenja. Osim toga, za većinu je neugodno iskustvo bilo slušanje razgovora liječnika, bilo da su komentirali samog pacijenta ili tijek operacije.
Do buđenja usred operacije najčešće dolazi zbog nedovoljne doze anestetika ili pak neosjetljivosti organizma na lijekove, a iskustvo "budnosti" obično traje oko pet minuta, izvijestili su istraživači.
Listverse donosi neke od jezivih priča ljudi koji su doživjeli buđenje i svjesnost na operacijskom stolu za vrijeme opće anestezije.
Pokušavala sam vrisnuti
Sarah Newton (32) iz Velike Britanije išla je na operaciju želuca i kralježnice. Ona se sjeća kako su joj postavili cjevčicu u ruku, potom joj se zamračilo, a sljedeće čega se sjeća je jaka bol. "Osjećala sam kako režu, kako mi je cijeli trbuh otvoren. Nisam bila sigurna sanjam li ili ne. Čula sam ih kako komentiraju krvarenje i pokušala sam vrisnuti, no nisam uspjela proizvest zvuk. Pokušala sam promigoljiti prstima, no nitko nije ništa primijetio.
Osjećaj zarobljenosti je bio gori od boli. Osjetila sam čistu paniku, mislila sam da ću umrijeti." Sjetila se kako joj je kirurg prije operacije objašnjavao da će joj trbuh zadnji rezati, pa je malo utjehe pronašla u tome što se probudila pred sami kraj. Kako bi odvukla misli i smirila se, brojala je svaki šav. Sarah se je bila budna punih 40 minuta svoje operacije, a prvu stvar koju je povikla u bolničkoj sobi bila je "bila sam budna!", a anesteziolog je priznao kako je zamijenio svoju uobičajenu praksu tj. redoslijed davanja određenih anestetika. Ispričao se, a bolnica joj je isplatila 30 tisuća funti odštete.
Osjetila sam svaki rez i nedostajalo mi je kisika
Kanađanka Donna Penner trebala je proći rutinsku abdominalnu operaciju. Sve je prolazilo u najboljem redu. Kirurzi su joj objasnili da će dobiti opću anesteziju kako bi laparoskopija prošla što lakše, da će napraviti 3 ili 4 mala reza, staviti instrumente i provjeriti zašto Donna previše krvari tijekom mjesečnice.
Donna je počela paničariti i tada su stvari krenule još gore. Tada je osjetila prvi rez. "Nemam riječi kojima bih opisala bol. Bilo je strašno".
Htjela je reći nešto, pomaknuti bilo koji mišić, ali nije mogla. Bila je do te mjere paralizirana da nije mogla čak ni plakati. "Čula sam ih kako rade na meni. Čula sam njihov razgovor. Osjetila sam sve rezove, a osjetila sam i kad je gurnuo instrumente u mene", priča Donna. Operacija je trajala sat i pol, a ona je cijelo vrijeme bila potpuno budna i potpuno paralizirana. Da bi priča bila još gora, cijelo vrijeme je bila priključena na aparat za disanje koji je održavao ritam od 7 udisaja po minuti. Srce joj je lupalo sve brže i brže, a disanje je bilo konstantno. Počela se gušiti i osjećala je kao da joj pluća gore.
. Kasnije, kada ju je kirurg posjetio, ispričala mu je sve što joj se dogodilo. On se gotovo rasplakao i samo je govorio da mu je žao. Donna je nakon operacije mjesecima išla psihoterapeutu. "Nisam znala koji je dan u tjednu kad sam izišla iz operacijske dvorane, toliko sam bila mentalno uništena". U međuvremenu je tužila bolnicu i tužba je riješena, a svota koja joj je isplaćena je nepoznata.
Shvatio da mu je srce prestalo kucati
Sidney L. Williams je morao ići na otvorenu operaciju srca koja podrazumijeva rez na cijelom prsnom košu, a prije same operacije kirurg mu je rekao kako su šanse da preživi operaciju, odnosno da umre na stolu, 50:50.
Dali su mu anestetik te je osjećao kako tone u san. No, probudio ga je zvuk pile - njegov prsni koš su upravo rezali s njom. Pokušavao je reći liječnicima što se događa, no iz njega nije izlazio zvuk, a potom je pokušao dati znak tijelom - sve bezuspješno.
Nije čak mogao ni plakati, jer je anestetik zaustavio rad njegovih suznih žlijezda. Čuo je kako liječnici raspravljaju o stanju njegovog srca, odnosno o tome koliko je ono oštećeno. Sekundama kasnije, osjetio je bolne valove kako prolaze kroz njegovo srce, i šokiran je shvatio kako mu je srce upravo prestalo kucati.
Zato su mu liječnici davali elektrošokove, a bol koju je osjetio opisao je kao nešto najgore što je ikad iskusio. Nakon buđenja, opisao je taj osjećaj kao "živo zakapanje".
Nasreću, Williams je uspio preživjeti operaciju, no posljedica se ipak nije uspio riješiti - od tada pati od užasnih noćnih mora zbog kojih i škrguće zubima dok sanja te ima velika oštećenja cakline, a ima i stalan strah od smrti unatoč psihoterapiji.
