Javno je čestitao na vjenčanju ekstremnom desničaru, svojedobno osuđenom zbog kombiniranja kokaina i prostitutki. Predlagao je da predsjednica ima ovlasti odabira tri ministra. U TV studiju nije znao sabrati saborsku većinu koju je planirao. Na sastanku svog kluba zastupnika u Saboru pozvao je one koji se s njim ne slažu da si traže drugi klub zastupnika... Skoro svakog novog dana sve je teže odrediti trenutak u kojem se Davor Bernardić kao predsjednik SDP-a toliko kompromitirao da je prešao neku granicu.
Razlog tome je što odaje dojam političkog slobodnog pada, a kad je tome već tako, jasno je zašto već mjesecima, praktično otkako je izabran za predsjednika stranke, a to čak nije niti bilo tako davno, svako malo iskače neko novo ime koje bi neka frakcija unutar SDP-a voljela vidjeti na mjestu na kojem je zasad Bero. Argument za Zlatka Komadinu, koji Bernardića zapravo podržava, jest da se pokazalo da stranački pomladak nije na visini zadatka, pa se valja vratiti starim kadrovima, onima koji su provjereni.
Ali... Komadina je o svojoj kandidaturi za predsjednika stranke govorio još prije godinu i pol, te je tada ne jednog makar i površnog poznavatelja politike u Hrvata zabavio izjavom da će, ako postane predsjednik stranke, zadržati i funkciju župana. Publici je bilo zabavno jer se sjećala njegovog posljednjeg prometnog ministriranja. Ne zato što bi bio nestručan, upravo suprotno, nego zato što je stradao od stresa nakon dva mjeseca i potom odstupio.
U to mjesto ga je sad ubola i Milanka Opačić, nakon svađe u klubu u Saboru, u kojoj je Grbin Bernardiću sasuo u facu da mu laže u lice. Idemo dalje do, recimo, Peđe Grbina, čovjeka kojega od Bernardića već na prvu razlikuje to što i ima određenu dozu prirođene karizme i vješt je u javnoj komunikaciji. Prisjetimo se samo onog njegovog skandala kad smo po svim medijima gledali kako ne baš mrtav pijan, ali pošteno razvaljen u kafiću na sav glas pjeva Thompsonove hitove.
Pa se ispričao, ogradio, na kraju je njegovo pijanstvo ispalo i simpatično jer nije bio niti za volanom, jer je to bilo u njegovo apsolutno slobodno vrijeme i jer je njegovo odricanje od ikakvog desničarenja, kamoli ekstremnog, doživljeno kao krajnje iskreno. Kad je trebao dokazati da mu se srce nalazi na lijevoj strani, činio je to uvijek otvoreno. Izveo je s Baukom i Marasom i onaj performans da su mu na ulici građani smjeli reći što god žele, što je bila reakcija na uhićivanja zbog vrijeđanja HDZ-a.
A i u Saboru je u pravilu odavao dojam da zna o čemu priča. Samo, nikad, ali nikad do sada, na nijedno pitanje bi li bio predsjednik stranke, nije to potvrdio. A sezona lova na Beru samo što nije počela... A objaviti takvu namjeru na vrijeme, ukoliko se to ozbiljno pokušava i ostvariti, jedna je od ključnih stvari u političkoj utakmici. Mirando Mrsić to je učinio još u lipnju, kada su ga mnogi u SDP-u podržali, ali su ga mnogi i osudili.
Lako moguće da bi se to, ako na tome bude inzistirao, jer je sva prilika da će SDP morati odlučivati o Bernardiću, pokazati da je bilo prerano, da je Mrsić postao prerano kontroverzan, pa bi se i prerano potrošio. Ako bi to tako i ispalo, to bi značilo da Mrsić nije dobar politički niti taktičar niti strateg. S druge strane, Ranko Ostojić bio je snažan protukandidat Bernardiću na izborima za predsjednika stranke.
A to znači da je već tada imao podršku i da je kampanju vodio kako spada, a i još u siječnju kad je kritizirao Bernardića, činio je to s čvrstom dozom ravnoteže između ispada i dojma mlitavosti. Pored svega što hrvatska politička javnost ima za zamjeriti Ostojiću, on je kao istaknuti ministar unutarnjih poslova u vladi Zorana Milanovića usred krize s izbjegličkim valom s Bliskog istoka prema zapadnoj Europi ostavio dojam da je brzo pohvatao konce i da je solidno vladao vrlo nezahvalnom situacijom.
Što se drugog Ostojića tiče, Rajka, njegov osnovni problem je što od četiri potpredsjednika stranke on uz Komadinu slovi za onoga koji je jako vezan uz Bernardića, toliko da su mu imputirali čak da upravo on vlada SDP-om iz sjene. A to je sve samo ne preporuka za novog predsjednika stranke u trenucima kad se u stranci strahuje od potpunog i nepopravljivog raspada zbog Bernardića kao navodnog krivca.
Svakim novim danom najveća opozicijska stranka sve je dublje u stanju tog i takvog raspada. Bernardićev slogan "Promjena kojoj vjerujemo!" odavno se izrodio u ironičan način za opis čovjeka kojem stranka i biračko tijelo uglavnom ne vjeruju, pa se može očekivati da će broj imena koja će se pojavljivati u igri za tako očekivanog spasitelja socijaldemokracije u Hrvatskoj, svakim danom biti sve više.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
samo ne ostojić