Nakon 10.800 dana zasjedanja, nakon 4.650 saslušanih svjedoka i iščitavanja 2.5 milijuna stranica transkripata, Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) formalno je raspušten u četvrtak. Svečanosti zatvaranja u Haagu, kojoj je prisustvovao glavni tajnik Ujedinjenih naroda António Guterres, obilježila je kraj 24 godine istraga i kaznenih postupaka koji su donijeli 161 optužnicu. Tribunal za ratne zločine stavio je bivšeg jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića, čelnika bosanskih Srba Radovana Karadžića i generala Ratka Mladića iza brave. Osnovan 1993. godine, bio je to prvi tribunal takve vrste od sudskih procesa u Nürnbergu i Tokiju na kraju drugog svjetskog rata. Devedeset osoba je osuđeno zbog genocida, zločina protiv čovječnosti ili drugih zločina. Političari i visoki vojni časnici, nakon što je presuda potvrđena, više neće ostati nekažnjeni, već će biti odgovorni za svoje postupke. Krajnji uspjeh u lovu na bjegunce, međutim, trajao je desetljeće, a bilo je i kritika da je tribunal predstavljao pobjedničku pravdu: oko dvije trećine onih koji su bili optuženi bili su Srbi.
Pročitajte više na: "Bez haškog suda za mnoge se zločine nikad ne bi saznalo"
To je to. Čekanju je konačno došao kraj, nakon gotovo 20 godina pričanja o sustavu S-300 i tome koliko bi on značio vojsci Srbije, slavodobitno počinje članak srpskog tabloida Alo. Kako to oni doznaju, srpski predsjednik Aleksandar Vučić i ruski kolega Vladimir Putin trebali bi ovih dana u Moskvi sklopiti dogovor o isporuci spomenutog raketnog sustava Srbiji u prvoj polovici 2018. godine. Jedina nepoznanica u ovom trenutku jest hoće li spomenuti sustav doći iz Bjelorusije ili će doći izravno iz Moskve koja je u svoj sustav protuzračne obrane uvrstila moderniji S-400, a ostaje nepoznato i koju varijantu sustava S-300 će Srbija dobiti.
Pročitajte više na: Putin daje Vučiću oružje protiv novih hrvatskih aviona
Sud EU-a u srijedu je presudio da Uber treba smatrati pružateljem usluga prijevoza, a ne usluga informacijskog društva, iz čega proizlazi da zemlje članice mogu uređivati uvjete pružanja te usluge. Elektronička platforma Uber putem aplikacije za pametni telefon pruža naplatnu uslugu povezivanja vozača koji se prijevozom ne bave profesionalno i koji se koriste vlastitim vozilom i osoba koje traže gradski prijevoz. Sud je presudio da "uslugu posredovanja", koja se sastoji od povezivanja uz naknadu putem aplikacije za pametni telefon vozača koji se prijevozom ne bave profesionalno i koji se koriste vlastitim vozilom i osoba koje traže gradski prijevoz, treba smatrati neodvojivo povezanom s uslugom prijevoza i stoga obuhvaćenom kvalifikacijom „usluga u području prometa” u smislu prava Unije. Prema tome, takva usluga mora općenito biti isključena iz područja primjene slobode pružanja usluga, Direktive o uslugama na unutarnjem tržištu i Direktive o elektroničkoj trgovini.
Pročitajte više na: Udarac Uberu: To je tvrtka za prijevoz, a ne aplikacija
