Najmoćniji ljudi bivše SFRJ odlučivali su sredinom osamdesetih kako spriječiti Jovanku Broz da otkrije povjerljive političke informacije i što je sve Broz posjedovao.
O svemu tome piše u zapisniku sjednice Savjeta za zaštitu ustavnog poretka od datuma 22. srpnja 1985. godine, kojeg ekskluzivno objavljuje Blic, a na kojoj su bili najutjecajniji komunistički lideri. Nikolu Ljubičića, Stanu Dolanca, Milku Planinc, Dobroslava Ćulafića i Lazara Mojsova, koji su najviše sudjelovali u raspravi, isključivo je zanimalo kako mogu spriječiti Jovanku da napiše i objavi svoje memoare, među kojima bi bili tajni podaci o događanjima u Jugoslaviji, ali i podaci o Titovoj imovini.
Nikome od njih nije bilo čak niti neugodno niti su se suzdržavali predložiti korake koji su bili protuzakoniti, kao što je potpuna izolacija Titove udovice. Savezne službe državne sigurnosti pratili su Jovanku u sklopu akcije "Senka". Njihovi izvještaji slani su direktno cijeloj Predsjednišvtu SFRJ-a i Savjetu za zaštitu ustavnog poretka.
Na jednom sastanku Savjeta, Stane Dolanc otvorio je točku dnevnog reda posvećenu Jovanki s riječima da su svi članovi vidjeli dva zadnja izvještaja operacije "Senka".
"Vidjeli ste da "Senka" govori o stvarima o kojima govori inače i našim građanima, njenim prijateljima, sada i Sirimavo Bandaranaike (prva žena imenovana za premijerku, Šri Lanka)."
Dolanc potom navodi da se radi o lažima i insinuacijama, pa nabraja Jovankine tvrdnje da je "rukovodstvo razdvojilo Tita i nju i da je rukovodstvo krivo što je Tito umro".
"Mislim da je to jako teška optužba i trebamo zauzeti stav o tome što ćemo napraviti, jer ovo više ne možemo trpjeti", rekao je Dolanc.
Potom se javlja general Nikola Ljubičić, koji se osvrnuo na izvještaje u kojima se navodi da Jovanka često kontaktira s narodnim herojem Milanom Velebitom i G. Valhovim, za kojeg tvrdi da je oficir sovjetskog NKVD-a i da je oni podržavaju. Napominje kako svi zajedno zaključuju da zemlja ide u propast.
Ljubičić potom govori o izvještaju u kojem stoji da Jovanka piše memoare i citira napisano:
"Sastanak bijednika. Zna se za koje ona smatra da su bijednici. To je Predsjedništvo SFRJ. Spominje Đuranovića, mene i druge", kaže Ljubičić.
Nastavlja kako Jovanka priča da je policija provalila u njene prostorije i izbacila je iz Užičke 15 (vila u kojoj je živjela s Titom). Ćulafić tada pojašnjava da je policija provalila, ali u Užičku 15, a ne u vilu u kojoj Jovanka živi.
Ljubičić nastavlja iznositi podatke o tome s kim se sve Jovanka sastajala i kaže kako se postavlja pitanje dokad će se tolerirati takvo njezino iznošenje stvari kojekakvim ljudima, koji onda te informacije prenose dalje i stvarno misle da je Jovanka ugrožena. Predložio je da se što prije preuredi vila za Jovanku, napravi lista stvari koje je odnijela iz Užičke 15 i donese zakon o naslijeđu Titove imovine.
Predložio je da se kontrolira sve što Jovanka napiše i da to ne smije izaći ni iz kuće ni iz države. Čak je predložio da se protiv nje pokrene krivična istraga, jer je bilo zabilježeno da je pričala da joj je Tito govorio tko će im doći glave i da se to i obistinilo.
Za kraj su čak doveli u pitanje njezin čin poručnice, a Ljubičić navodi da joj je on 1970. godine pomogao, na Titovu molbu, da dobije spomenicu 1941. kao borac Ličke jedinice, iako navodno za to nije imala uvjeta.
"Sve smo za nju napravili, a ona samo napada zemlju, rukovodstvo. Ne znam zašto je toleriramo i zbog čega", zaključuje Ljubičić.
