Rive na Jadranu tonu, more raste 1,2 metra

Ima već neko vrijeme da se bitka za klimatski opstanak Zemlje, tako i čovječanstva, više ne vodi zbog suludih ambicija ljudi poput Donalda Trumpa, braće Koch i sličnih.

Još 2016., kada je SAD-om na vlasti bila administracija Baracka Obame, bitka za Pariški klimatski sporazum dotle se zaoštrila da više nije bilo pitanje da li sporazum o CO2 i drugim stakleničkim plinovima ili ne, nego propadamo li civilizacijski i planetarno s klimatskim promjenama koje odgovaraju globalnom zatopljenju od 2°C ili već od 1,5°C.

Klimatske promjene Znanost Mit o Hrvatskoj bogatoj vodom: Slijede nam suša i žeđ

Kvartet njemačkih znanstvenika s Potsdamskog instituta za istraživanje klime, iz Berlina i iz UN-ovog IPCC-a predstavili su Natureu svoje istraživanje koje dokazuje da će najugroženije nacije svijeta, čak i ako se ciljevi dogovoreni Pariškim klimatskim sporazumom postignu na vrijeme, potopiti more koje će u tom slučaju rasti 1,2 metra uslijed otapanja Zemljinih polova i Grenlanda.

Riječ je o ciljevima ograničenju globalnog zatopljenja ne većem od 2°C, što bi također do određeno mjere otopilo ono što su nas kao male učili da se zove "vječni led". Razlog tome, navode oni, bit će to što će svijet i u tom slučaju biti nešto topliji nego što je danas, ali i to što će se otapanje nastaviti još neko vrijeme, sve do 2300. godine, naprosto zato što će se današnji led oko polova statički toliko poremetiti da će se raspadati, da će se odlamati sante i ledeni brjegovi koji će plutati prema toplijim morima i tamo otapati.

To se događa već danas, kad se svako toliko raspadne ledena gromada površine, primjerice, Luksemburga. Zemlje koje su 2016. u Parizu najžešće, zapravo dramatično zagovarale da se sve sile industrijskog svijeta upregnu u zaustavljanje zagrijavanja planeta na 1,5°C u odnosu na 1990. godinu, bile su u prvom redu Tuvalu, potom Kiribati, Maledivi, ali i Bangladeš...

Duško Jaramaz/Pixsell

Državne vlasti Malediva još su prije nekoliko godina pokrenule program uplaćivanja u poseban nacionalni fond kako bi nacija, jednom kad otočje nestane pod morem, mogla doslovno kupiti teritorij negdje drugdje i odseliti. Tuvalu u Pacifiku teritorij dramatično gubi već danas, a ako bi more stalo prodirati stotinama kilometara unutar Bangladeša, za što bi bila dovoljna kombinacija metar viših srednjih razina mora, ciklona i klimatskih ekstrema, broj klimatskih izbjeglica u samo nekoliko godina eksplodirao bi u desecima milijuna.

Povijest nas uči da takva stanja završavaju jezivim ratovima, epidemijama, glađu i konačno padom civilizacija. Svijet, u međuvremenu, nastavlja industrijski zagađivati atmosferu, u 2016. godini čak je to činio brže nego ikada. Jedno američko istraživanje iz prošle godine uzelo je u obzir sve dobro i sve loše što čovječanstvo danas čini po tom pitanju i došlo do zaključka da će industrijski svijet današnjice, ako se ne zaustavi, dovesti do 2100. godine do rasta prosječnih temperatura diljem svijeta od 3°C, te da će to otapanje polarnog leda lansirati možda i do rasta razina mora od čak 9,9 metara.

Primjerice Jadran u takvom svijetu bio bi jedva prepoznatljive obale s hrvatske strane (možete vidjeti ovdje), a o tome što za svijet znači razlika u zagrijavanju od 1,5°C i 2°C nedavno smo pisali ovdje. Hrvatska bi u takvom svijetu prošla posebno gadno. Uz 1,5°C još bi se naši unuci nekako i provukli, ali uz 2°C više, Slavonija i Baranja, kao dijelovi Panonske nizine, praktično bi se pretvorile u pustinju.

Geostrateški biznis Ekonomix Kina je ubila ugljen jednim potezom

Mediteran bi također devastirale jezive suše, i to ne samo ljetne kad bi se nizali apsolutni temperaturni rekordi, da bi se Dalmacija, Istra i Kvarner pretvorili u, u najboljem slučaju, polupustinjski pojas. One oborine kojih bi i bilo, bile bi velikim dijelom u obliku ekstremnih proloma oblaka s poplavama i sličnim, tako da ni ostali dio zemlje ne bi prošao puno bolje.