Potresna scena: albatros slijeće u gnijezdo da bi nahranio svoje mlade.
- I što nosi u ustima? Ni ribu, ni lignju, nego ono što vrlo često jedu. Plastiku!
Kao što kaže David Attenborough, koji je to snimio u svom dokumentarcu 'Plavi planet 2' - to je pretragično! Tim je čudnije što je riječ o pticama koje su u stanju preletjeti tisuće kilometara u potrazi za svojim plijenom kojeg s lakoćom hvataju u vodi.
Kako se onda takve spretne ptice daju tako lako zavarati i vratiti se s tako dugih putovanja s kljunom punim plastike?
Nažalost, albatrosi nisu jedini. Dokumentirano je da najmanje 180 vrsta morskih životinja konzumira plastične proizvode, od sitnog planktona do divovskih kitova.
Također je pronađena i u drugim vrstama kao što su dagnje i jastozi.
Ukratko, životinje svih oblika i veličina jedu plastiku, a sa 12,7 milijuna tona raznog plastičnog otpada koji završi u oceanima tijekom jedne jedine godine, postoji mnogo toga što im se nađe na putu kao obrok.
Rasprostranjenost plastične ambalaže siguran je uzrok ovakvih poraznih brojki.
U zooplanktonu, primjerice, koncentracija sitnih plastičnih čestica odgovara njihovoj koncentraciji u vodi jer je njihov sustav za hranjenje dizajniran za obradu čestica određene veličine.
- Ako ta čestica veličinom odgovara rasponu veličine njegove hrane, to za njega znači da je i plastična čestica hrana, kaže Moira Galbraith ekologinja Instituta za oceanografiju u Kanadi.
Za morske krastavce, plastične čestice mogu biti i veće. Jednostavnije će ih uhvatiti svojim organom za hranjenje nego li konvencionalne prehrambene proizvode kojima se inače hrane.
Kako vide svijet?
No i kod drugih vrsta je zamijećeno da se hrane plastikom, ali ne pasivno poput zooplanktona ili morskih krastavaca, nego da svjesno odabiru plastiku da bi se prehranili.
Da bismo razumjeli što je to tako privlačno u plastici da bi ju životinje htjele jesti, moramo shvatiti kako one vide svijet.
- Životinje imaju vrlo različite osjetilne, perceptivne sposobnosti za razliku od nas. U nekim slučajevima one su bolje, a u nekim su slučajevima lošije od nas, ali u svakom slučaju se razlikuju od ljudske vrste, kaže Matthew Savoca u NOAA Southwest Fisheries Science Centru u Montereyu u Kaliforniji.
Zato, da bi shvatili životinje, moramo gledati na svijet poput njih.
Ljudi su, kad se hrane, vizualna stvorenja, ali mnoge morske životinje, uključujući albatrose, prvenstveno se, u potrazi za hranom, oslanjaju na njihov osjet mirisa.
Savoca i njegovi kolege proveli su pokuse koji upućuju na to da neke vrste morskih ptica i riba, plastika privlači mirisom.
Konkretno, uključili su dimetil sulfid (DMS), spoj za koji je poznato da privlači ptice na hranjenje, kao kemijski spoj koji potječe od plastike.
Jedu najlon-vrećice
U osnovi, alge rastu na plutajućoj plastici, a kad tu algu pojede morska kozica, budući da su joj alge glavni izvor hrane, oslobađa se DMS, privlačeći ptice i ribe koje tako jedu plastiku umjesto morskih kozica, koju su zapravo htjeli pojesti.
No, čak i morska kornjača koja se u traženju hrane, kao i čovjek, oslanja na vid, može se zavarati plastikom iako te životinje posjeduju sposobnost da vide UV zrake što njihov vid čini sasvim drugačijim od našeg.
Qamar Schuyler na Sveučilištu u Queenslandu, Australija, ušao je u glave kornjača modeliranjem vizualnih sposobnosti, a zatim mjerenjem vizualnih svojstava plastike kao što ih vide kornjače.
Istraživala je i sadržaj želuca preminulih kornjača. Njezin zaključak je da dok su mlade, kornjače su relativno neselektivne, dok starije kornjače preferiraju meku, prozirnu plastiku.
Schuyler smatra kako njezini rezultati potvrđuju staru teoriju da kornjače često zamijene plastične vrećice za ukusne meduze.
Boja se također smatra presudnim faktorom. Iako se preferencija razlikuje od vrste do vrste. Mlade kornjače vole bijelu plastiku, a Schuyler i njezini kolege otkrili su da se morske ptice zvane zovoji, odlučuju za crvenu plastiku.
Dupini ugibaju
Osim očiju i mirisa, postoje i druga osjetila koje životinje koriste za pronalaženje hrane. Mnoge morske životinje koriste se eholokacijom plijena, osobito zupčasti kitovi i dupini. Eholokacija je vrlo pedantna i precizna, pa su deseci malih dupina i kitova pronađeni mrtvi s trbuščićima punim plastičnih vrećica, dijelova automobila i drugih vrsta ljudskog otpada.
Znanstvenici vjeruju da je njihova eholokacija pogrešno identificirala te objekte kao hranu.
- Postoji zabluda da su ove životinje glupe i da je to razlog zašto jedu plastiku, no to nije istina, kaže Schuyler.
- Kad je već tako, zašto ne bi svi proizvodi od plastike bili primjerice plave boje? Jer, kako pokazuju eksperimenti ta boja nije tako atraktivna među kornjačama. No, druge su studije pokazale da je za druge vrste ona baš privlačna.
Dakle, ako nema jednostavnog rješenja, jedini izlaz je da se plastika, što je više moguće, izbaci iz upotrebe jer jedino tako više neće biti žalosnih prizora poput onog albatrosa iz Attenboroughovog filma i smanji junk food, piše BBC
