Vijest da je Uberov autonomni automobil u Arizoni usmrtio ženu, munjevito se proširila medijima. Tim više jer je riječ o tvrtki prema kojoj nema ravnodušnih. Ili su njezini veliki zagovornici ili ih smatraju uljezima i lopovima koji kradu tuđa radna mjesta.
Policija se brzo oglasila i prema prvim informacijama, kriva je pješakinja koja je gurala bicikl prepun vrećica s namirnicama.
Naglo je promijenila smjer kretanja i zakoračila na cestu tako da nije čak uspio reagirati ni kompjutor, a kamoli vozač koji je sjedio u automobilu da bi nadzirao vožnju.
Dakle, razvoj Uberove samohotke ide dalje i neće se zaustaviti. Uostalom, vozači su u posljednjih stotinjak godina, otkako je Ford počeo serijsku proizvodnju, skrivili na desetke milijuna nesreća i sigurno je da će kompjutori mnogo bolje obavljati taj posao u budućnosti od nesavršenih ljudi.
Da nije tako, još bi i danas pisali na pisaćim strojevima i avionske motore palili kurblom.
No, Uber je i prošle godine u Americi proživljavao teške trenutke. Već u siječnju 500.000 korisnika pristupilo je kampanji #DeleteUber, koja je pozivala da se obrišu aplikaciju iz mobitela.
Zatim ga je Google tužio navodeći da su ukrali njihovu tehnologiju za autonomni automobil, a onda je New York Times otkrio da je Uber počeo poslovati u gradovima u kojima im nije bilo dopušteno raditi, pa su se dosjetili kako da posluju mimo zakona.
Uveli su alat Greyball koji vlastima prikazivao lažnu verziju Uber aplikacije u kojoj su se na karti pojavljivale nepostojeće lokacije automobila, tako da nisu mogli hvatati stvarne lokacije vozača Ubera.
Stisnut problemima Kalanick je najavio 'Uber 2.0' verziju i rekao da mu nije samo cilj da Uber postane 'bolje mjesto za rad' kako je glasio slogan, nego 'najprikladnije mjesto za rad na svijetu'.
Kako je rekao - inspirirao ga je spomenik djevojčice koja zuri u oči biku na Wall Streetu i da želi 'da svi njegovi zaposlenici, a naročito žene, budu ta žestoka djevojčica koja nepokolebljivo stoji pred bikom'.
No, dok je to govorio, kao i svaki poduzetni - kapitalist - malo ga je zapravo bilo briga za dobrobit njegovih vozača.
Samo u 2015. godini rast tvrtke i zarada bili su najveći ikada i iznosili su 68 milijardi dolara - za usporedbu - cca 3 godišnja proračuna Republike Hrvatske.
Uostalom i sam Kalanick je znao govoriti da - kad nije sretan, tješi se gledajući u grafikon prihoda. Ipak, Uber je 2015. izgubio oko 2 milijarde dolara, a 2016. je pak završio s manjkom od 2,8 milijardi u što nije uračunat gubitak zbog bezuspješnog proboja u Kinu.
Rukovodili su se idejom da korisnici toliko postanu ovisni o Uberu da više ni ne gledaju na trenutačnu cijenu vožnje, koja može biti i skuplja od drugih davatelja taxi usluga.
Da bi konačno ostvario cilj i izborio se za primat na tržištu, treba mu još samo jedan korak, a to je da se riješi svog najvećeg troška, a to su upravo vozači.
Na kraju, to potvrđuje i Kalanickov odgovor vozaču koji je rekao da su cijene vožnje naglo pale baš kad je na leasing uzeo novi auto.
- Neki ljudi doista ne žele preuzeti odgovornost za vlastita sranja.
U Hrvatskoj je situacija slična. Vozači koji rade za Uber imaju razna iskustva, no uglavnom govore da jedva preživljavaju. Ako voze puno - troše i puno benzina. Ako imaju vlastitu tvrtku, moraju plaćati namete, a ako voze za nekoga, taj im uzima od 10-20 posto od od netta koji im ostane kad im Uber uzme 25%.
Eto, neka u bruto iznosu zarade mjesečno i 12.000 kuna, što znači voziti barem 28 dana u tjednu po 10 - 12 sati (vozaču koji nije profesionalac to je gotovo nemoguće), nakon svega, ostaje im možda 6-7.000 kuna za životne troškove, bez da su platili mirovinsko i zdravstveno osiguranje.
Dovoljno za životarenje, ali ne i za život. A svi se slažu s jednim - možete zaboraviti na amortizaciju automobila.
S druge strane, korisnici su više nego zadovoljni. Dobili su lako dostupan prijevoz koji dobar dio dana pruža iznimno jeftin prijevoz.
Možemo razgovarati o kvaliteti pojedinih vozila, o stručnosti pojedinih vozača, no ne odstupaju mnogo od usluga koje pružaju neki drugi vozači, nekih drugih taxi prijevoznika. A dok živimo u osiromašenoj Hrvatskoj - korisnicima je ipak najvažnija cijena.
Uostalom - za dolazak Ubera krivi su i sami taksisti koji su lupali urnebesne cijene sve do dolaska konkurencije. Bunili su se i urlali, no evo ih, i dalje voze i posluju, i teško da je itko od njih odustao od taxi prijevoza. Dakle - može se i s konkurencijom.
No, za sve to nije kriv Uber. Za to je kriv naprosto - kapitalizam - zakoni tržišta, ako se o tome u Hrvatskoj može uopće govoriti.
A koliko je hrvatska radnička klasa neosviještena i ubijena u pojam očajnim političarima i kriminalcima u njihovim redovima, govori upravo činjenica da su 'stari' taksisti mlatili i napadali svoje kolege iz Ubera, a prije toga one iz Cammea...
No, to je ipak tema za neku drugu priču.
