Što se tiče promatrača sa Zapada, a tu spadaju i države nastale raspadom Jugoslavije, kakav god bio SSSR, u jednom trenutku bio je, unatoč svemu, moćan vojno i politički i ekonomski, oduvijek i kulturno. A onda je došao Mihail Gorbačov s Perestrojkom i Glasnosti i najveći svjetski imperij stao se i otvarati. Samo nekoliko godina poslije SSSR se raspao, a Rusija je postala postapokaliptični krug pakla kojim su vladali i harali milijarde dolara moćni gangsterski, privatizacijski, mafijaški klanovi.
Mada, nekome tko je bio tamo, prve naznake rasula bile su vidljive već 1988. Mark Galeotti za Guardian je opisao što je tada tamo vidio tijekom istraživanja za doktorat o utjecaju sovjetske vojne intervencije u rat u Afganistanu na sovjetsko društvo. Intervjuirao je veterane „afgance“ koji su se vraćali izranjavani, u šoku, traumatizirani, gnjevni. Isprva bi bili ili puni priča o jezovitostima ili sasvim nijemi. Tek naknadno, kad bi noćne more oslabile, krenuli bi se prilagođavati na život. No, neki od njih to nisu uspjeli.
Ili bi postajali adrenalinski ovisnici ili su postajali neosjetljivi na drištvene konvencije. Jedan od takvih je bio Volodja, snažan, žestok, mračan tip, ujedno i krhak i opasan, kakvog bi najradije zaobišli prelaskom na drugu stranu ulice. On je u ratu bio snajperist, a nakon rata bivši ratni drugovi su ga tolerirali, ali nisu bili opušteni u njegovom društvu. Dok su svi kuburili u bijedi, često živjeli s roditeljima, on je bio pun novca, kasnije se ispostavilo zato što je u ruskom slengu postao „torpedo“, plaćeni ubojica.
Kako se SSSR, kakav god bio, urušio skoro u trenu, urušile su se njegova struktura i njegove vrijednosti, piše Galeotti. Komunizam je završio u ruševinama i organizirani kriminal koji je do tada služio samo kao usluga partijskim šefovima i tipovima s crnog tržišta, sada je naišao na prazan prostor za jurnuti u nj. Organizirani kriminal stao je regrutirati svoju vojsku, posebno oštećene, razočarane veterane, zapravo mlade ljude, iz posljednjeg sovjetskog rata – kao tjelesnu stražu, kao lomitelje ruku i nogu, kao ubojice.
Volodja je nestao u 90-ima, možda u eksploziji automobila, pucnjavi iz auta, obračunu noževima... Iz tog doba potječu monumentalni spomenici pobijenim kriminalcima, vrijedni i do 250.000 dolara (!) kad je prosječna plaća bila jedan dolar dnevno. Galeotti je upravo zahvaljujući Volodji bio među prvim zapadnjacima koji su podigli uzbunu u vezi eksplozije kriminala u Rusiji. 90-e su bile slavno doba tamošnjih gangstera, sve dok Vladimir Putin, kaže Galeotti, nije gangsterske klanove prisilio da uđu u strukture koje im je on odredio.
Tko nije na to pristao... Tako se sredila ekonomija, nestali su mafijaški ratovi, Moskva danas blista, sve unatoč sankcijama i post-krimskom hladnom ratu. Rusko podzemlje Galeotti je proučavao vladin savjetnik, poslovni čovjek, nekad kao policijski izvor.
Priča počinje još 1974. kad je voda rijeke Strelne nanijela golo tijelo muškarca na obale kod Lenjingrada. Tjednima je tijelo plutalo po Finskom zaljevu, lice mu je bilo praktično izjedeno, nije imao otiske prstiju, a opet, identificirali su ga za samo dva dana. Bio je sav prekriven tetovažama i bilo je jasno da je on „vor“ – lopov, karijerni član sovjetskog kriminalnog podzemlja. Tetovaže su mu odgonentnuli u sat vremena.
Da je gulio kaznu u radnom logoru na sjeveru, da je u zatvoru nekoga gadno izubijao, da je odjednom služio tri kazne... Tetovaža sidra omotanog bodljikavom žicom govorila je da je čovjek u zatvoru završio kao mornarički veteran jer je zločin počinio dok je bio u službi. Bio je to Matvej Lodočnik, mornarički časnik koji je 20 godina ranije, još u doba kad je svježe umro Staljin, skoro na smrt isprebijao regruta, a nakon zatvora utonuo je u podzemlje grada Vologde.
Subkultura kriminalaca potječe još iz carskih vremena, ali Staljinovi gulazi od 30-ih do 50-ih bili su ono što je te ljude preoblikovalo u beskompromisno odbacivanje svakog očitovanja vanjskog, civiliziranog svijeta. Tetovaže su postale oznaka tog dobrovoljnog otpadništva, razvili su vlastiti jezik, vlastite autoritarne figure, onako temeljito izopćeni, gubili su na važnosti i utjecaju. No, onda se raspao SSSR, u novoj Rusiji zabljesnuli su s novom elitom.
Tetovaže su nestale ili su ih sakrili ispod bijelih košulja i autoriteta novopečenih poslovnih gangstera. U 90-ima sve je bilo ponuđeno kao plijen i „voriji“ su posegnuli objema rukama. Državna imovina se privatizirala, biznismeni su morali plaćati zaštitu, pala je željezna zavjesa, pa su ruski gangsteri nahrupili i u svijet. I tako sve do dolaska Putina, koji je ponovno uspostavio sasvim uništenu središnju vlast u Rusiji. Voriji su se opet morali prilagoditi; ili bi se pritajili ili bi čak stali raditi za državu kad su bili prisiljeni.
Galeotti nipošto ne tvrdi da gangsteri vode Rusiju. „Ne, naravno da ne, a i upoznao sam puno čvrsto odlučnih ruskih policajaca i sudaca, sasvim posvećenih borbi protiv gangstera. Ipak, puno je biznismena i političara koji koriste metode koje se više oslanjaju na podzelje nego na zakonsku praksu“, napisao je. Tako država može unajmljivati oružane gangstere, hakere, navodno su gangsteri bili i u priči s trovanjem Sergeja Skripala. Čak i Putin povremeno koristi takvu ekipu kako bi prisnažio svoj utjecaj na ulici.
Galeotti kaže da Kremlj ne kontrolira podzemlje, da podzemlje ne kontrolira Kremlj, ali da je činjenica da ono pod Putinom i dalje cvate jer može koristiti djelić sustava. Korupcija je u Rusiji ogromna; i zbog kanibalističkog kapitalizma i zbog državnih agenata koji koriste kriminalne mogućnosti. 2016. policija je upala u stan pukovnika Dmitrija Zaharčenka, načelnika policijskog antikorupcijskog odjela, i tamo mu pronašla 123 milijuna dolara u gotovini. Posumnjalo se odmah da je riječ o novcu „vukodlaka“ organiziranih kriminalnih skupina iz same policije. A slučaj Saida Amirova?
Nastavak na sljedećoj stranici...
