Tri feministkinje, aktivistkinje i stručnjakinje upoznate s temom izmjene Zakona o pobačaju - Bojana Genov, koordinatorica Ženske mreže Hrvatske, Mirjana Kučer iz splitske udruge Domine i pravnica iz Centra za mirovne studije - seciraju Kujundžićeve najave i što nas čeka u budućnosti po pitanju "prava na izbor".
Kako komentirate najavu ministra Kujundžića da će Katolička crkva biti direktno uključena u pripremu Zakona o pobačaju?
GENOV: Najava ministra Kujundžića da će u povjerenstvu za zakon o pobačaju biti zastupljeni i predstavnici Katoličke crkve je apsurdna. Stav je Katoličke crkve, naime, dobro poznat i Vlada nema tu ništa novoga čuti. Njihovo protivljenje pobačaju ne može biti promijenjeno. Isto tako ne vjerujem da Vlada namjerava učiniti nešto toliko provjereno štetno i zabraniti pobačaj. Svaki kompromis protivan je nauku Katoličke crkve i istovremeno prijetnja za slobode, zdravlje i živote žena. Što bi onda Crkva imala tu raditi?
BENČIĆ: U samoj javnoj raspravi o pitanju pobačaja mogu sudjelovati svi pa i predstavnici vjerskih zajednica, međutim u stručnoj radnoj skupini trebaju biti stručnjakinje iz područja zaštite ženskih ljudskih prava i medicinske stručnjakinje jer kao što je jasno naznačeno u priopćenju Ženske mreže i Mreže za reproduktivna prava u stručnim skupinama ne raspravlja se o svjetonazoru, a i preporuka je CEDAW-a da sociokulturni razlozi uključujući vjerske ne smiju biti prepreka ostvarivanju ženskih ljudskih prava. Na kraju politička odluka treba biti odluka parlamentarne većine koja poštuje načela sekularnosti Hrvatske i odluku Ustavnog suda o odbačaju zahtjeva za ocjenom ustavnosti trenutno važećeg zakona koji regulira pristup pobačaju. Isto tako mislim da s obzirom da se radi o isključivo ženskom pitanju da u radnoj skupini trebaju biti žene.
Protivi li se sudjelovanje vjerskih zajednica u pripremi Zakona nekim regulativama koje smo kao država i društvo već prihvatili?
GENOV: Osim zdravoj logici ovakva praksa se preporukama koje je Odbor za ravnopravnost spolova UN dao Hrvatskoj, a to je da pobačaj mora biti dostupan, legalan i financiran sredstvima zdravstvenog osiguranja. Protivi se i svim poukama izvučenih iz iskustava zabrane pobačaja, koja pokazuju da restriktivni zakoni ne ispunjavaju niti jedan cilj kojemu, navodno, služe. Pobačaja u takvim okolnostima nema manje nego su izvršeni u nesigurnijim uvjetima i potencijalno zdravstveno opasni, natalitet ne raste, a opresija žena reflektira se u svim sferama života gubitkom prava.
KUČER: Podsjećamo Ministra, Vladu i hrvatsku javnost da je ova najava upravo suprotna aktualnim preporukama UN Odbora za praćenje provedbe UN Konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) u kojoj jasno stoji da država mora poduzeti mjere, uključujući i one zakonodavne kako bi spriječila nazadovanje u području pristupa žena spolnom i reproduktivnom zdravlju, pristupa slobodnom pobačaju i kontracepcijskim sredstvima kao i spolnom odgoju. Isto tako, država je obvezna prema Konvenciji spriječiti da sociokulturni stavovi, uključujući i one vjerskog podrijetla budu prepreka potpunom ostvarivanju prava žena.
BENČIĆ: Putem Faktografa saznali smo da je opće agenda "obiteljaša" diljem Europe upravo zabrana pobačaja i to u svakom slučaju čak i u slučajevima incesta, silovanja i ugroženosti zdravlja žene, uz to cilj im je zabraniti postupke umjetne oplodnje i prenatalnu dijagnostiku kao takvu! S obzirom da im je Crkva bila saveznik u potpuno nerazumnoj borbi protiv Istanbulske konvencije, za očelkivati je da će se vrh Katoličke crkve i ovaj puta prikloniti radikalinim organizacijama poput Vigilarea i U ime obitelji i tražiti potpunu zabranu pobačaja. Vladi i svima ostalima je jasno koji je stav Crkve po pitanju pobačaja, za razliku od protivljenja Istanbulskoj, ovdje su barem u skladu sa vlastitim naukom tako da ne treba očekivati nikakva iznenađenja. Medjutim, država treba poslati jasnu poruku da sluša sve argumente javne rasprave, ali da je konačna odluka na onima koji su izabrani na parlamentarnim izborima i da ta odluka mora biti najbolja odluka za sve građanke i građane Hrvatske, te poštovati najviše standarde zaštite ženskih ljudskih prava. To prvestveno znači da se pristup pobačaju neće ograničivati više od onoga kako je regulirano sadašnjim zakonom, te da se neće nametati obavezno savjetovanje za žene prije pobačaja kao da nisu samostalno u stanju donijeti odluku o vlasittom tijelu. Obaveza savjetovanja za osobe koje imaju potpunu poslovnu sposobnost bila bi protivna svim ostalim pozitivnim propisima i Ustavu RH jer svaka punoljetna poslovno sposobno sposobna osoba odluke koje su zakonite donosi sama za sebe bez posredovanja.
Mislite li da Kujundžić zapravo ženama želi što više otežati pobačaj jer se sa njime "ideološki" ne slaže?
GENOV: Kujundžić kaže da će zakonom postići da se obavlja što manje pobačaja i da žene donose odluku da ipak rode. Hrvatska je mala zemlja, svakoj su ženi granice relativno blizu. Restriktivan zakon postići će to da žene troše vrijeme i novac odlazeći u inozemstvo ili riskiraju život i zdravlje obavljajući pobačaj u nesigurnim uvjetima. Ali nikako neće postići to da trudna žena koja ne želi roditi usprkos tome rodi.
KUČER: Ministar je također naveo da je cilj rasprave „da se zaštiti majka i da se ponude modeli zaštite da se ne odluči na pobačaj. Podsjećamo Ministra da je to samostalna i slobodna odluka žene i da nitko, pa ni obitelj ni crkva ne smiju u tome biti iznad žene i njezine slobode i prava. Pitanje pobačaja nije pitanje svjetonazora, već je to pravo žene na adekvatnu zaštitu spolnog i reproduktivnog zdravlja. Radna skupina za izradu nacrta prijedloga zakona treba biti sastavljena od stručnjakinja i stručnjaka iz tog područja te iz područja zaštite ljudskih prava žena. Pogotovo tu nije mjesto instituciji koja ne samo da nema stručnosti nego se otvoreno zalaže protiv prava na pobačaj. Ova najava bez dvojbe ukazuje na krivi smjer i opasnost od smanjenja postojećih reproduktivnih prava.
Imate li dojam da ministar Kujundžić ignorira neistomišljenike usprkos tome što tvrdi da će i "takozvane liberale" uključiti u raspravu?
KUČER: Ženska mreža Hrvatske uputila je prije dva tjedna dopis Ministarstvu zdravstva s upitom u kojoj je fazi donošenje nacrta prijedloga novog zakon o pobačaju, te je li imenovana radna skupina i jesu li i na koji način u proces pripreme uključene ženske organizacije. Odgovor nismo dobile do danas.
Kako vidite situaciju s prizivom savjesti i činjenicom da radi toga mnoge bolnice krše zakone pa nemaju niti jednog liječnika koji radi pobačaj što znači da ženama nije osigurano pravo na tu uslugu?
GENOV: Dopuštanje priziva savjesti na postojeći način u ustanovama javnog zdravstva također je ulizivanje Crkvi i treba ga zakonom regulirati. Zapošljavanje liječnika u ustanovama licenciranim za obavljanje pobačaja trebalo bi biti analogno zapošljavanju profesionalnih vojnika: teško je zamisliti da bi netko zaposlio vojnika koji ima prigovor savjesti da drži oružje, a postalo je razumljivo da prigovor savjesti ima sve zdravstveno osoblje u nekoj ustanovi. To je nedopustivo i neodrživo.
BENČIĆ: Ustavni sud je jasno rekao, a to je potvrdio i Predsjednik Ustavnog suda miroslav Šeparović da pobačaj u Hrvatskoj nije moguće zabraniti niti ga bitno otežati jer bi to bilo suprotvno Ustavu i odluci Ustavnog suda, ali da je Ustavni sud dao mogućnost državi da samo može propisati edukacijsko- preventivne mjere tako da prekid trudnoće bude izuzetak i to u smislu spolnog i zdravstvenog odgoja i obrazovanja, informiranja i slično. ustavni sud je poručio da su trenutno važeći rokovi za obavljanje pobačaja na zahtjev u ravnoteži sa pravom žene na privatnost i interesom države da štiti. Dakle sami rokovi za obavljanje pobačaja ne bi se smjeli skraćivati, medjuitm ostaje mogućnost državi da oteža pristup pobačaju povećanjem cijene pobačaja na zahtjev što bi po mom mišljenju opet bilo u suprotnosti sa principom jednakog pristupa javnim uslugama jer bi se diskriminiralo siromašne žene koje ne mogu platiti pobačaj. Isto tako možemo očekivati da će se u zakon pokušati ugraditi tzv. period čekanja koji opet može rezultirati time da uz odgađanje termina zahvata ili nemogućnsot dogovora za termin zbog učestalog prigovora savjesti, u stvarnosti onemogući žene da obave pobačaj na zahtjev.
Što očekujete od ministra kada je riječ o zaštiti ženskih prava?
GENOV: Od ministra zdravstva očekujemo da vodi interesa o zdravlju i interesima žena i da prestane s ulizivanjem kleru i ekstremnoj desnici. Hrvatska je sekularna država i na takav način moraju biti donošeni zakoni. Neka Crkva djeluje na svoje vjernice da ne rade pobačaje i to je krajnja dopuštena granica njihovog utjecaja na prava žena.Očekujem da će Vlada RH u zakon ugraditi preporuke CEDAW odbora, vodeći brigu o načelu sekularnosti, o interesima više od polovine populacije i, konačno, o zdravom
razumu.
BENČIĆ: U svakom slučaju Vlada i parlament trebaju se rukovoditi načelima zaštite ženskih ljudskih prava, zaštite njihove privatnosti i dostojanstva i Ustavom a ne vjerskim načelima kojima je mjesto u vjerskim zajednicama. Odluka da će se netko ponašati u skladu s vjerom i vjerskim dogmama privatni je i slobodni odabir svakog vjernika, međutim kada bi se ta pravila prenijela u svjetovne zakone tada bi sloboda izbora da se netko ponaša ili ne u skladu s vjerom nestala a zamjenila bi je obaveza takvog ponašanja. Vjera u tom slučaju postaje zakon i obaveza i za one koji vjeruju i koji ne vjeruju, a takva država ne može se više nazivati republikom. Kada Crkva iznosi argument da je u Hrvatskoj gotovo 90% katolika "puca" u krivom smjeru; jer da je i sto posto vjernika katolika oni bi i dalje vjerojatno odlučili da smo svjetovna a ne vjerska država, te da su zakoni države i zakoni crkve razdvojeni. Tako dokle god naši građani ne odluče da promijenimo karakter države iz republike u teokraciju, vjerska pravila ne mogu postajati svjetovni zakoni jer vjera mora ostati u domeni slobodnog izbora svakog građanina/ke.
