Očaj u domovima: "Na samrti su, ne treba im ništa"

Ovih dana Pučka pravobraniteljica Lora Vidović objavila je Izvješće za 2017. godinu, a iz njega je vidljivo da je situacija u domovima za starije i nemoćne osobe u Hrvatskoj, uglavnom katastrofalna. 

Ne samo da starije osobe godinama čekaju na mjesto u domu, nego su liste sasvim netransparentne, nejasni su kriteriji po kojima ljudi dobivaju smještaj i kojim redoslijedom ga dobivaju. Osim toga, iz Izvješća je jasno da najbolju skrb uglavnom nude državni domovi, dok su privatni češće problematični i kad je riječ o higijeni i kad je riječ o njezi i brizi za starije i nemoćne. Samo oni najbogatiji mogu si priuštiti dostojanstvenu starost u luksuznijem smještaju kojeg je doista malo. 

Osim toga, prilikom ulaska u privatne domove od budućih korisnika usluga traži se previše podataka o imovinskom stanju i vlasništvu nad nekretninama, pa stoga i ne čude brojne zloporabe i kriminal, te pokušaji otimanja imovine starim i nemoćnim osobama od strane vlasnika ili djelatnika domova. 

ISTANBULSKA KONVENCIJA Life "Muž mi sprema sačekušu kad izađem iz sigurne kuće"

Evo što je zapisala pravobraniteljica:

Prema podatcima Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, u 2016. godini u Hrvatskoj su djelovala dva državna, 45 decentraliziranih i 97 tzv. privatnih domova za starije i teško bolesne odrasle osobe, koje osnivaju druge pravne i fizičke osobe, s ukupno 17.620 smještajnih kapaciteta, od čega su decentralizirani i državni domovi raspolagali s ukupno 10.900 smještajnih kapaciteta, što uključuje stambeni dio i jedinice za pojačanu njegu. 

Privatne domove koji nude viši standard biraju umirovljenici boljeg imovnog stanja, dok se za lošije opremljene privatne domove i obiteljske domove, koji u osnovi nude samo njegu i prehranu, uglavnom odlučuju siromašni umirovljenici, kojima je zbog narušenog zdravlja hitno potrebna cjelodnevna skrb, a nisu uspjeli dočekati ili se nisu na vrijeme javili za smještaj u decentraliziranim domovima.

Oskudni obroci

U Izvješću piše i da interni akti domova nisu dostupni na mrežnim stranicama, nego se oni dostavljaju na zahtjev, a liste čekanja su nedostupne, nejasne i netransparentne.

U tzv. obiteljskim domovima inspektori su utvrdili manjak zdravstvenih radnika i prekobrojnost korisnika u odnosu na propisane uvjete, a odgovorne osobe upozorene su na održavanje higijene prostora i opreme, te na nedostatak u pružanju njege i brige o zdravlju. 

Starije i nemoćne osobe pravobraniteljici su se požalile i na oskudne obroke od namirnica upitne zdravstvene ispravnosti, manjak potrošnog materijala, npr. rukavica koje osoblje koristi tijekom pružanja njege, ali i preučestalo korištenje sedativa kako bi se smanjio broj osoblja u noćnoj smjeni. 

Članovi obitelji žalili su se da do smrti korisnika ne bi došlo uz odgovarajuću skrb, a takve pritužbe najčešće su bile opet u obiteljskim i privatnim domovima. 

Pravobraniteljica Lora Vidović je preporučila češće i nenajavljene nadzore inspektora u takvim domovima. 

Vjeran Žganec Rogulja/ PIXSELL

Nerijetko u osnovnu cijenu smještaja nije uračunata i njega nepokretnih i teško pokretnih, pa se to dodatno naplaćuje. Osim toga, od korisnika se u pravilu traže podaci o iznosu mirovine, ovjerena izjava obveznika uzdržavanja, a nerijetko i podaci o nekretninama, drugim prihodima i kompletnoj imovini, što predstavlja pretjerano zadiranje u privatnost korisnika i otvara prostor za zlouporabe.

U Izvješću piše da pri prijemu u domove obično ne postoji individualni plan skrbi, a korisnici nisu ni upoznati sa životom u domu niti aktivnostima. Takve informacije korisnici dobivaju usput, a također je niska stopa uključenih korisnika u radionice, društvene igre, vježbe i druge aktivnosti pod izgovorom da 'većina želi odmarati i gledati televiziju', što nije točno, piše Lora Vidović. 

Nastavak pročitajte na idućoj stranici.