Znate li kad vam netko laže? Znanstveno je dokazano da postoje znakovi koje ljudi pokazuju kad lažu ili planiraju lagati. Od znojnih dlanova i suhoh grla, preko osjećaja gušenja do nemira.
Dešnjaci obično pogledaju gore u lijevo kad smišljaju laž i gore u desno kad se pokušavaju sjetiti istine, za razliku od ljevaka koji rade suprotno.
No kako otkriti je li neki predmet istinit ili ne, jer on ne može biti iskren, budući da i tako ne priča.
Postoji rješenje i za to. Proučavajući na koje su nas sve načine krivotvoritelji uspjeli prevariti tijekom prošlosti, možemo otkriti što bismo trebali izbjegavati i u budućnosti.
Postoje neke iznenađujuće stavke kojih se pridržavaju falsifikatori.
Prije nego je postao veliko ime, Michelangelo je primjerice krivotvorio drevnu rimsku skulpturu. Stvorio je novi kip od mramora, namjerno ga je razlomio i zakopao u vrtu, da bi ga nakon nekog vremena iskopao i proglasio izgubljenom rimskom skulpturom. Kardinal koji ga je kupio, nakon nekoliko godina postao je sumnjičav, te je zahtijevao povrat novaca od preprodavača koji mu je prodao kip.
Preprodavač je to učinio sav sretan, zato što je dotad Michelangelo već postao slavno ime i najpopularniji umjetnik u Rimu. Naknadno je prodao skulpturu, sad kao Michelangelov original za pravo malo bogatstvo.
Mnogi od najpoznatijih krivotvoritelja bili su veći zabavljači nego gangsteri, djelomično iluzionisti, djelomično umjetnici i šarmantne skitnice koje su se u medijima često prikazivale kao bezopasni Robin Hoodovi, koji su varali samo bogate i elitističke institucije.
Često se radilo o propalim umjetnicima, a neki od onih koji su ulovljeni, često nekoliko desetljeća nakon svojih uspješnih falsifikata, završili su u rukama pravde zahvaljujući slučajno umetnutoj pogrešci ili anakronizmu.
Shaun Greenhalgh imao je 17 godina dugu uspješnu karijeru najraznovrsnijeg krivotvoritelja u povijesti, jer je radio sve od egipatskih skulptura do vodenih boja 19. stoljeća. Bio je u potpunosti samouk, kupovao je knjige i kopirao radove i stilove velikana, te je jednostavno naručivao materijale putem interneta, dok je u vrtu izgradio atelijer.
Otkriven je kad je na navodno reljefnoj asirskoj skulpturi iz 7. stoljeća prije Krista krivo napisao riječ na klinastim pismom.
No nisu svi anakronizmi nastali slučano. Lothar Malskat krivotvorio je srednjovjekovne freske koje je navodno pronašao tijekom crkvene obnove. Svi su im se toliko divili da je njemačka vlada naredila tiskanje četiri milijuna poštanskih maraka koje sadrže neki detalj s njih.
Malskat je želio da svi saznaju koliko je bio uspješan, iako mu nitko nije vjerovao, pa je poduzeo neobičan korak i sam sebe je tužio kako bi imao javnu, službenu platformu na kojoj bi mogao objasniti da je on zaista krivotvoritelj.
Nitko mu nije vjerovao sve dok nije ukazao na dvije nelogičnosti: anakronizme na svojim djelima koje je namjerno umetnuo, samo za slučaj da se dogodi ovakva situacija, tj. da mu nitko ne vjeruje da ih je on napravio. Na frekse je nacrtao purice, koje su bile autohtone u Sjevernoj Americi, no nije ih bilo u srednjovjekovnoj Njemačkoj.
Uz to, ubacio je i portert Marlene Dietrich, koja definitivno nije bila živa u to vrijeme.
Autentičnost umjetnosti nalazi se u percpeciji, tj. ako svijet misli da je riječ o autentičnom djelu, onda će ono biti takvim i prihvaćeno. No krivotvoritelji znaju da je uvjerljivo podrijetlo u biti značajnije od estetskog savršenstva pri krivotvorenju, jer je i tako bitno proći sve forenzičke testove.
Stoga, pripazite pri kupovini umjetnina, bilo da trošite godišnju ili mjesečnu plaću (ili pak životnu ušteđevinu) i zapamtite ovih pet trikova koji bi vam mogli pomoći da ne budete sljedeća žrtva nekog krivotvoritelja:
1. Pogledajte pozadinu slike ili dno skulpture
Često ondje postoji čitavo bogatstvo informacija, kao što su stare aukcijske naljepnice ili vlasničke markice.
Lijeni krivotvoritelji paze na prednju stranu svojeg rada, ali ne obraćaju pozornost na dijelove koji nisu izloženi pogledu.
2. Tražite dokumentaciju o podrijetlu umjetnine
Za ovo ne trebate biti pretjerano pametni i zapravo je nužno pri kupoprodaju vrijednih umjetnina, kako bi se izbjeglo potencijalno upadanje u probleme ako se ispostavi da je djelo koje ste kupili slučajno ukradeno ili na neki drugi način pribavljeno ilegalno.
3. Napravite dvostruku provjeru podrijetla
Pripazite da podrijetlo koje imate zaista pripada onom radu kojim vi raspolažete, a da nije slučajno posuđeno od nekog drugog rada istog umjetnika ili pak krivotvoreno.
Budite sumnjičavi po pitanju umjetnine čije podrijetlo ne možete potvrditi jednim telefonskim pozivom.
4. Kupujte od respektabilnih prodavača koji imaju čistu povijest
Poznati prodavači i aukcijske kuće isto mogu biti prevareni, naravno, ali je puno veća šansa da rade s autentičnim djelima.
A znajte da kao da tražite nevolje ako se bacite na online kupovinu umjetnina, jer ako ne možete vidjeti rad uživo i pogledati prodavača u oči kad mu postavite pitanje, onda... stvarno vam želimo puno sreće, piše Salon.
5. Tražite forenzičku analizu, ili bar otvorenu opciju da sami obavite testiranje prije kupovine
Ovo nije standard u svijetu umjestnosti, ali bi trebao postati. Ako vas prodavač odbije, budite pripravni dići se i ne kupiti ništa. Biste li kupili auto ako vam prodavač ne bi dozvolio da ga prethodno odvedete kod automehaničara na pregled?
Umjetnine često koštaju više od automobila, ali i dalje ih kupujemo na osnovi mišljenja stručnjaka, koji možda imaju i neke sakrivene motive, ili su možda manje stručni nego što tvrde.
