Basnoslovni iznos od oko 85 milijardi dolara platit će gigant američke telekomunikacije AT&T za kupovinu medijskog konglomerata Time Warnera koji u vlasništvu drži HBO, CNN i filmski studio Warner Bros.
Zašto bi se gigantska korporacija odlučila na riskantan posao preuzimanja ogromne tvrtke u potpuno drugoj grani ekonomije?
S više od 300 milijardi dolara tržišne vrijednosti, spajanje ovih divova moglo bi naići na veliki otpor među zakonodavcima zbog straha od monopolizacije tržišta. U mnogim krajevim SAD-a AT&T je monopolistički pružatelj telekomunikacijskih usluga, a Time Warner je treća najveća medijska kuća na svijetu.
Cvetojević je uvjeren da će spajanje naići na otpor, ali kao i uvijek, svake prognoze su doista nezahvalne.
"Znamo da postoje tijela u SAD-u koja to moraju odobriti i regulirati, ali jako teško je predvidjeti što će američke regulatorne agencije reći o tom spajanju. Otpora će sigurno biti, ali tek treba vidjeti kako će Amerikanci reagirati na spajanje", kaže ugledni hrvatski poduzetnik.
Neki američki analitičari su uvjereni da će ovo spajanje izazvati dodatna preuzimanja i spajanja velikih kompanija što bi moglo dovesti do potpunih monopola nekih tržišta.
Neslavna propast divova
Time Warner ima neslavnu povijest spajanja s komunikacijskim divom.
Naime, spajanje tadašnjih AOL-a i Time Warnera za 186,2 milijarde dolara početkom 2000. godine i dalje je rekorder po postignutoj cijeni za preuzimanje. AOL, pružatelj usluge dial-up interneta, bio je na vrhuncu moći kao neprikosnoveni vladar interneta u SAD-u.
Time Warner imao je priliku dobiti novu distribucijsku platformu, a AOL je dobivao neviđenu količinu sadržaja za distribuciju pretplatnicima. Međutim, nedugo nakon spajanja, došlo je do raspada tehnološkog sektora u SAD-u. AOL Time Warner 2002. godine imao je gubitke od 99 milijardi dolara, što je i dan danas rekord za gubitke bilo koje kompanije na svijetu. Cijene dionica AOL-a izgubile su 200 milijardi dolara vrijednosti, pale su s 226 milijardi na oko 20 milijardi dolara.
"Možda je čak bilo i prerano. Telekomi nisu tad uspjeli monetizirati taj svoj pristup do korisnika. To je bilo tada. Po meni je to spajanje bilo isto kao i što su današnja spajanja, samo je možda netko bio nekoliko godina ispred svog vremena. Prvenstveno, sadržaj je bio potpuno drugačiji. Nije postojao adekvatan način prijenosa sadržaja, a nisu postojali čak ni uređaji koji su mogli reproducirati taj sadržaj", komentirao je Cvetojević katastrofalno prijašnje spajanje Time Warnera i jednog telekoma.
Ovih dana je AOL u vlasništvu Verizona koji su ih preuzeli 2015. godine za nešto više od 4 milijarde dolara. Najvažniji posao im više nije pružanje usluge interneta već pružanje usluga na internetu. Naime, AOL je vlasnik Huffington Posta i nekoliko stranica okrenutih tehnologiji kao što su Engadget ili TechCrunch.
Telekomunikacijsko preuzimanje
Verizon se nije zadovoljio samo prošlogodišnjom kupovinom AOL-a već je prije nekoliko mjeseci objavio preuzimanje internetskog diva Yahooa za oko pet milijardi dolara, što je otprilike 35 milijardi kuna. Preuzimanje bi trebalo poboljšati Verizonovo internetsko poslovanje, a nije naodmet spomenuti i da je Yahoo i dalje među najposjećenijim stranicama na internetu.
Prema nekim procjenama više od 300 milijuna korisnika svakog mjeseca posjeti neku Yahoo stranicu što ih čini trećima po broju posjetitelja iza Googlea i Facebooka. Yahoo će prestati postojati kao kompanija s vlastitom uslugom ili proizvodima već će ostati samo udjeli u Yahoo Japan i kineskoj Alibaba Group Holding. 15 posto dionica Alibabe u vlasništvu Yahooa procjenjuje se na oko 25 milijardi dolara.
Prije nekoliko godina Microsoft je pokušao preuzeti Yahoo za 44 milijarde dolara. Krajem 2011. godine ponudili su 18 milijardi dolara, ali uprava je obje ponude odbila. Milijarde dolara koliko je plaćeno za preuzimanje Yahooa i dalje je kikiriki u odnosu na neka druga preuzimanja.
Britanci i Nijemci ratuju
Drugo najveće preuzimanje, iza AOL-Time Warnera, je neprijateljsko preuzimanje njemačke Mannesmann grupe koje je krajem 1999. godine proveo britanski Vodafone Airtouch. Procjenjuje se da je ukupno potrošeno oko 185 milijardi dolara kako bi Vodafone preuzeo industrijskog diva Mannesmanna koji je u to doba imao više od 100.000 zaposlenih diljem svijeta.
Mannesmann je svojevremeno bio jedan od najvećih kompetitora Deutche Telekomu i zbog toga je bio iznimno zanimljiv Vodafoneu za širenje poslovanja. Šefovi njemačke kompanije odbijali su prihvatiti ponude britanskog telekoma zato što su bili uvjereni da kulture rada tih dviju zemalja nisu kompatibilne i da bi bilo problema sa sindikatima i predstavnicima radnika dođe li do prevelikih promjena.
Nakon preuzimanja, telekomunikacijski odjeli Mannesmanna integrirani su u Vodafone dok su ostali odjeli odvojeni i prodani najboljim ponuđačima. Salzgitter AG kupio je odjel proizvodnje cijevi zajedno s imenom Mannesmann.
Komunikacijski divovi
I treće najveće preuzimanje tiče se komunikacijskog sektora. 2013. godine, Verizon je preuzeo Cellco Partnership za otprilike 130 milijardi dolara. U iznimno kompleksnim poslovnim transakcijama, Verizon Communications otkupio je 45% posto Vodafoneova udjela u zajedničkoj kompaniji Verizona i Vodafonea pod nazivom Cellco Partnership. Nakon preuzimanja preimenovali su kompaniju u Verizon Wireless i danas su najveći mobilni telekom u SAD-u s više od 14 milijuna pretplatnika.
Duhan i bankovna kriza
Tridesetak milijardi dolara manje koštalo je razdvajanje Phillip Morris International od majčinske tvrtke Atria. U kolovozu 2007. godine, Atria je odlučila prodati Phillip Morris dioničarima kako bi mogli razdvojiti duhansku industriju izvan SAD-a od ostalih proizvoda. Naime, Atria je bila vlasnik Kraft Foods koji je prodavao mnoge prehrambene proizvode poput Milka čokolada, Philadelphia namaza i Oreo keksa.
2007. godine, netom prije financijske krize, Royal Bank of Scotland zajedno s belgijskim Fortisom i španjolskim Santanderom planirala je preuzeti nizozemski ABN AMRO za stotinjak milijardi dolara. Preuzimanje je bilo uspješno, ali zbog velikih kredita i financijskih problema RBS-a nizozemske vlasti morale su uskočiti i spasiti ABN AMRO.
