Matilde Gilli imala je samo šest godina kad je prvi put okusila kremastu teksturu ručno rađene gorgonzole. Danas, osamdeset godina kasnije, i dalje se sjeća te ljetne večeri na sjeveru Italije kao da je bilo jučer.
"Mali crvi su izvirivali iz sira, a moja baka ih je jako voljela. Najviše je voljela hvatati crve koji su ispali iz sira i jesti ih", ispričala je Gillica za Ozy. U to vrijeme je gorgonzola najčešće posluživana kao namaz na kruhu ili uz prilog krušaka i oraha. Bio je to savršen doručak za poljoprivrednike.
Ikonski plavi sir iz Italije nastao je negdje u devetom stoljeću u pitoresknom gradiću Gorgonzola u blizini Milana. Kao i svaka delikatesa, tako je i gorgonzola nastala slučajno. Legenda kaže da je jedan mljekar greškom zaboravio na sir preko noći zato što ga je djevojka ostavila. Kad je ujutro išao provjeriti što je sa sirom, vidio je da se već stvorila plijesan. Umjesto da baci sir, on je samo dodao još jedan sloj svježeg sira. Mljekar i njegov šef su probali sir i shvatili da je jako ukusan. Takva greška je nekoliko puta ponovljena sve dok nije nastala svima prepoznatljiva gorgonzola.
Stoljećima su seljaci jeli taj smrdljivi sir, a uvijek je vrijedilo pravilo "Što smrdljiviji, to ukusniji". Usprkos svemu tome, gorgonzola nije postala hrana aristokrata i uvijek je bila uobičajenija u prehrani siromašnih.
Prve promjene su se dogodile u renesansi kad je sir prvi put izišao iz regije Piedmont u Lombardiju. Krajem 19. stoljeća industrijska revolucija je podigla godišnju proizvodnju i slava gorgonzole se počela neometano širiti.
Međutim, prava promjena dogodila se sredinom tridesetih godina prošlog stoljeća kad su dvojica veterana Prvog svjetskog rata putovala Italijom i opisivala lokalnu kuhinju. Gorgonzola im se jako svidjela i na sva usta su hvalili stracchino, sir od "umornih" krava koje su slobodno pasle na livadama". Objavili su ilustrirani vodič o svojim iskustvima i gorgonzola je preko noći izrasla od ružnog pačeta u labuda.
Novootkrivenu deliciju počeli su tražiti međunarodni bogataši i brojni uglednici. Jedna legenda kaže da je Winston Churchill bio toliko opčinjen sirom da je posebno naglasio britanskom zrakoplovstvu da grad Gorgonzolu ne smiju bombardirati. Talijanski mediji u četrdesetima su pisali kako je gorgonzola najpopularniji sir u restoranu britanskog parlamenta.
Danas se ona prava gorgonzola i dalje proizvodi isključivo na farmama između Lombardije i Piedmonta i svako pakiranje je posebno označeno. Sir s plavom plijesni nastao izvan granica te regije ne smije nositi naziv gorgonzola, a kako je sve modernizirano, tako su proizvođači počeli koristiti metalne šiljke za stvaranje plijesni u samom siru. Naime, u siru se nalaze bakterije roda penicillium koje reagiraju sa zrakom.
Gorgonzola je prava kraljica talijanskih sireva, zajedno s parmezanom i grana padanom. Godišnje se proda oko 550 milijuna eura vrijedne gorgonzole, a više od trećine ukupne proizvodnje odlazi u inozemstvo. Ono što je u modernizaciji izgubljeno su crvi koji su nekad bili sastavni dio svakog sira.
Danas ta nekad seljačka hrana se nalazi ponosno rame uz rame sa skupocjenim vinima u skupocjenim i nagrađivanim restoranima.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
potpisujem naslov, stvarno je KRALJICA.. iako ima francuskih dobrih i kvalitetnih ( pa i druge zemlje radi fine ) nema sireva do talijanskih.