- Teško ju je čitati, no ipak bi trebali, ona je istina koju je nužno prihvatiti - kaže autorica nove knjige "Rođenje, seks i nasilje: Ženski glasovi pod nacistima", dr. Beverley Chalmers. Njen istraživački rad baca novo svjetlo na razne eksperimente nad brojnim židovskim i nežidovskim ženama za vrijeme vladavine nacista. Od silovanja, brutalnih eksperimenata, tjeranja na prostituciju, pobačaje i sterilizaciju - sve se to događalo bez pristanka, no kao najnormalnija stvar.
Natjerali ih da rađaju pred njima, pa im ubijali djecu pred očima
Ideja nacista temeljila se na vjerovanje u superiornu rasu, pa je velika većina akcija koje su poduzimali bila usmjerena upravo prema tome, a Calmers je prva osoba koja je naglasila i podrobnije izučila ovaj aspekt holokausta. Prije konačnog izdavanja knjige provela je 10 godina istraživanja ove teme - obilazeći koncentracijske logore, prebirući arhivu i zaboravljene podatke, analizirajući dnevnike i svjedočanstva...
- Ono što je bio najveći problem u istraživanju je bila činjenica kako su te sirote žrtve puno toga zatajile. Proživjele su pakao, pa nisu željele da se dozna za to što su doživjele kao vlastitu "sramotu". Nisu željele opterećivati svoje muževe - trenutne ili buduće, svoju buduću djecu. Htjele su potisnuti i zaboraviti - komentira Beverley Chalmers.
Njena je knjiga podijeljena u dva dijela, od kojih se prvi fokusira na trudnoće i rađanje djece, a drugi na seksualna zlostavljanja i razne bizarne eksperimente.
Brojna su svjedočanstva žena koje su zlostavljane zatrudnjele, a potom bi im djecu uzimali ispred njihovih očiju za razne eksperimente.
Sterilizacija bez granica
Jedni od poznatijih eksperimenata koji su provodili u nacističkim logorima bili su oni s ciljem eugeničke sterilizacije. Navodno je to bila ideja Heinricha Himmlera, a liječnici su koristili razne metode. Procjenjuje se kako je u preko 250 centara ukupno sterilizirano najmanje 400 tisuća žena i muškaraca, a programi sterilizacije krenuli su već šest mjeseci nakon dolaska nacista na vlast.
Njima nije bio cilj ubijati, već stvarati čistu, arijevsku rasu i osigurati da se ti geni ne miješaju s onim prljavim i podređenima.
Ipak, zbog komplikacija nakon operacija, kao i zbog nesterilne aparature koja se koristila prilikom postupka, mnoge su žene preminule od posljedica. Najčešći uzroci umiranja bili su upala jajnika, upala jajovoda, upala maternice...
Ženama koje su preživjele ovaj postupak dr. Clauberg bi uklanjao jajnike i maternicu te ih koristio za daljnja istraživanja. Neke su žene i to preživjele, a onda su, nakon što su proglašene nesposobnima, poslane u plinske komore.
Govorili im da su ih oplodili životinjskom spermom
Dr. Carl Clauberg je umjetno oplodio oko 300 žena u Auschwitzu, koje je tijekom postupka izložio fizičkom, ali i psihičkom maltretiranju. Cilj nije bilo rađanje djece, već eksperimentiranje koje bi dovelo do zaključaka u ovoj novoj grani medicine, a kasnije bi moglo pomoći u širenju arijevske rase.
Žene su u tim procesima bile silovane, izrugivane, natjerane da stoje gole, a nakon što bi bile umjetnim plodom oplođene, govorio im je kako je to učinio sa životinjskom spermom kako bi vidjeli hoće li one roditi čudovište. U uvjetima u kojima su živjele te promatrajući brutalnosti poremećenih umova svaki dan, nije teško zamisliti njihov strah da to zaista može biti istina.
Seksualno iskorištavanje
Žene koje su se zatekle na osvojenim područjima kojih je u Europi bilo mnogo, protiv svoje volje su postale prostitutke koje su bile prisiljene cijele dane ležati i čekati da se na njima izredaju njemački vojnici. Trudnoće su se rješavale brzinski - već isti dan nakon abortusa na koji su ih natjerali, ponovno su bile prisiljene na prostituciju ako su željele preživjeti.
I u koncentracijskim logorima birane su žene koje su služile za "zabavu". Pritom su Židovke dobivale znatno gori tretman - silovali su ih raznim oruđem, zabijali im predmete u anus, ponižavali ih rezanjem dojki...
Dr. Gisella Perl bila je Židovka i liječnica u Auschwitzu, a u svom je svjedočenju iz 1948. opisala je svoju ulogu u abortiranju fetusa kako bi se spasio život majki:
" Prvo bih zaprimala žene u kasnim fazama trudnoće, u devetom mjesecu. Ubrzala bih porođaj s rupturom membrane, pa bi kroz dan-dva dijete prirodno krenulo van. Ako ne, fizički bi raširila grlić i krenula izvlačiti fetus rukom. Nakon što bi se dijete porodilo, na brzinu bih podvezala majku i poslala ju natrag na posao... Porađala sam žene od petog mjeseca pa nadalje, uvijek sa svojih pet prstiju, u mraku, u užasu. Djeca ne bi preživjela, a kako i bi. Da jesu, opet bi ih spalili u pećima ili na njima vršili bolne medicinske eksperimente..."Žene se u njima tretiralo gore nego životinje, sve je rađeno u budnom stanju, bez ikakvih analgetika. Testiranja su uključivala razne neisprobane lijekove, zračenja, transplantacije. Nakon toga bi im ispadala kosa, zubi, nokti. Krvarili bi posvuda, na koži su se otvarali čirevi, a liječnike za koje je otkriveno da pomažu Židovima kazna je bila slanje u plinsku komoru.
