Memoari: Tuđmana su ucijenili jednom video snimkom

Loše policije suzbijaju pobune, dobre policije sudjeluju u njima, a najbolje - one ih same organiziraju... 

Ta se doskočica u memoarima Josipa Manolića, objavljenima prije dvije godine, potvrđuje zapanjujućim tvrdnjama, među kojima je brojno stanje KOS-ovih i Udbinih špijuna u hrvatskom vrhovništvu 1990. i 1991. šokantno - od 45 ljudi, čak 38 radilo je, kaže Manolić, za službe bivše države...

Manolić piše sve o čemu se dosad u Hrvatskoj samo šaputalo - o sprezi s Miloševićem, o trgovanju i suradnji s Arkanom, o mnogim špijunima u hrvatskim redovima.

Iz knjige se vidi dio te mreže. Idejno, moderna se hrvatska država - prema Manoliću - rađa u Savezu komunista Hrvatske. 

“Ideja o dolasku nove političke snage okupljene oko Franje Tuđmana bila je ideja Mike Špiljka, ali i Steve Krajačića i Ivice Račana”, napisat će Manolić i time izravno potvrditi teze iz knjige Titov najtajniji agent (knjiga je u prodaji na svim kioscima). 

“Danas se”, nastavlja Manolić, “može mnogo spekulirati o Špiljkovim motivima jer neki događaji bacaju na njih sjenu, no mislim da je Špiljak bio prije svega zainteresiran kao ‘američki čovjek’ osigurati tranziciju u kojoj će svi segmenti komunističke države biti sačuvani, Komunistička partija promijenit će naziv, članovi Partije ući će u nove stranke i tamo djelovati, represivni aparat će nastaviti funkcionirati, nacionalno biće će se homogenizirati, emigracija i vlast pomiriti...”

Mika Špiljak na jednoj strani, a na drugoj - Slobodan Milošević. Manolić tvrdi da je Tuđman, inkognito, posjetio Miloševića još dok je bio posve beznačajan disident.

Siniša Hančić (PIXSELL)

“Zapravo je pravo pitanje što je Tuđman dogovarao u Beogradu te rane 1989., tko mu je organizirao sastanak, zašto nikada nitko nije ‘provalio’ taj sastanak srpskog partijskog šefa i u ono doba ‘nevažnog’ disidenta Franje Tuđmana. Jesu li Tuđman i Milošević već tada pripadali istom ‘moćnom klanu’ koji će zapravo rukovoditi raspadom (podjelom) Jugoslavije? Brojni događaji koji će uslijediti pokazat će da neka ‘nevidljiva’ ruka otvara Tuđmanu vrata u dolasku na čelo HDZ-a pa tako i susrete s istaknutim emigrantima koji su tobože na listama Udbe za likvidaciju, a zapravo su bili agenti saveznih obavještajnih službi...”

HDZ je, prema njemu, osnovan uz sudjelovanje, znanje i nadzor Udbe, možda čak i prema njihovu nalogu.

Čovjek za vezu bio je - Josip Perković. “Razgovarajući o pripremama za Prvi sabor HDZ-a i o budućim izborima uoči božićnih blagdana 1989. Tuđman će mi u povjerenju reći: 

‘Joža, od danas je naša glavna veza u policiji Josip Perković. Ako nešto trebaš, molim te obrati se njemu’... 

Tuđman će tu vijest o potrebi komunikacije preko Perkovića okončati riječima – ‘Joža, to ostaje između nas’.

Manolić tvrdi da je Gojko Šušak bio agent Udbe i KOS-a, kao i neki drugi važni HDZ-ovci. Najveća zagonetka knjige jest - je li vođa srpske špijunske skupine Labrador ostao u Zagrebu, i je li to čovjek koji je kontrolirao vrh HDZ-a?

O mnogim “velikim Hrvatima” Manolić iznosi zapanjujuće procjene.

“Na jednom od sastanaka o konfederalnom ugovoru do punog je izražaja došla Tuđmanova sposobnost... Pokušaj Tončija Vrdoljaka da se politički inaugurira pojam stvaranja tzv. treće Jugoslavije u tekst konfederalnog ugovora, sintagmu koju je Tonči nastojao unijeti u tekst nacrta, Tuđman je ocijenio neprihvatljivim...” 

I priča o Arkanu nosi niz iznenađenja.

“Arkan je još tijekom istrage i boravka u Remetincu i prije ‘režirana suđenja’ postao dobavljač oružja za potrebe RH. Početkom 1991., godine, točnije, u travnju, RH kupit će, njegovim posredovanjem, od njegove tvrtke ‘iz vojnog skladišta u Batajnici’ oružje, pretežno kalašnjikove AK 47 i protutenkovsko naoružanje. Bila je riječ o 12 šlepera...” piše Manolić, pa dalje navodi kako je obitelj Tuđman bila ucjenjivana nekim vidozapisom. 

Ne kaže o čemu je riječ, ali dodaje da je operacijom Arkanova puštanja iz hrvatskog zatvora rukovodio osobno Franjo Tuđman! Sasvim je moguće da je Arkan bio suradnik – hrvatske Službe.

Manolić opisuje i operaciju o kojoj se po Zagrebu godinama samo šuškalo. 

“Operacija pribave videozapisa o likvidaciji hrvatskih branitelja s Ovčare, tema je o kojoj se i danas čovjek mora zapitati – Predsjedniče, čemu to? Prema dokumentima, u veljači 1992. Predsjednik će isplatiti dva milijuna maraka za nabavu videozapisa koji je posjedovao Željko Ražnatović, barem tako stoji u dokumentima koje država ima u posjedu. Gotov novac bit će odnesen Arkanu, a videokaseta zamotana u aliuminijsku foliju predana predsjedniku Tuđmanu u njegovoj obiteljskoj kući u Nazovoroj ulici...” 

Agentica Doxa, agenti Forum, Sova, Srećko, i mnogi drugi junaci Franjine ulice, u ovoj su knjizi predstavljeni pod imenima i prezimenima.