U Splitu je kaos. Policija je na najvišem stupnju pripravnosti nakon što su maskirani torcidaši naoružani palicama, njih najmanje 300, sinoć harali rivom i centrom grada, navodno došavši na dogovorenu tučnjavu s oko 200 navijača Ajaxa. Huligani su poseban problem hrvatskog društva i nemoguće je predvidjeti što će se još događati uoči utakmice Hajduka i Ajaxa u Konferencijskoj ligi večeras u 18.45 sati. Kad smo kod Ajaxa, njihov F-side je jedna od najozloglašenijih navijačkih skupina u Europi. 

Ajaxovi huligani godinama siju strah diljem Europe svojim nasilnim i organiziranim pohodima na kojima nimalo ne štede protivnike. Skupina poznata kao F-side sudjelovala je u nekim od najbrutalnijih sukoba u povijesti nogometa, a razno hladno oružje neizostavan je dio njihovog putnog arsenala. Njihova mračna reputacija izgrađena je na desetljećima okršaja koji su nerijetko završavali teškim tjelesnim ozljedama, višegodišnjim zatvorskim kaznama, ali i tragičnim smrtnim slučajevima.

Organizirana huliganska supkultura u Amsterdamu započela je još 1976. godine osnivanjem skupine F-side na starom Ajaxovom stadionu De Meer. Ime su dobili po sektoru "Vak F" na kojem su se prvotno okupljali najradikalniji pripadnici, a ubrzo su prisvojili kontroverzni identitet prozvavši se "Super Židovima". Iako velika većina članova nema baš nikakve vjerske ili obiteljske veze sa židovstvom, taj su identitet prigrlili iz čistog prkosa prema rivalima. Kroz godine su stvorili strogu unutarnju hijerarhiju koja se zbog razine organiziranosti često uspoređuje s onom u pravim kriminalnim organizacijama.

Krvava bitka kod Beverwijka

Najgori trenutak u njihovoj cjelokupnoj povijesti odigrao se 23. ožujka 1997. godine u događaju toliko krvavom da je postao poznat kao Bitka kod Beverwijka (niz. Slag bij Beverwijk). Na izoliranoj livadi pokraj autoceste A9 dogovorili su masovni sukob s huliganima Feyenoorda, iako dvije momčadi uopće nisu igrale jedna protiv druge taj dan, a sve je poslužilo kao krvava osveta za prethodni napad na autocesti A10.

Dvije skupine dogovorile su najprije sukob za veljaču, no do njega nije došlo jer se Ajaxova skupina povukla suočivši se s brojnijom i teško naoružanom skupinom Feyenoorda. Dogovorili su novi termin 23. ožujka. Sukobili su se na malom terenu izvan grada Beverwijka, smještenog dvadesetak kilometara sjeverno od Amsterdama.

Tog dana, kod Wijkertunnela, automobili s huliganima se zaustavljaju. Preskaču zaštitne ograde prema navijačima Ajaxa koji su već tamo, čekaju. „Dogovorili su se putem mobitela“, rekao je načelnik policije Kennemerlanda Visser.

Na blatnjavom bojnom polju našlo se oko 150 Ajaxovih i čak 300 Feyenoordovih huligana koji su za borbu koristili izuzetno opasno naoružanje. Pripadnici obiju frakcija donijeli su lance, bejzbolske palice, staklene boce, elektrošokere, tesarske čekiće i brojne noževe.

U brutalnoj tučnjavi koja je trajala jedva pet minuta huligani su nasmrt pretukli i izboli 35-godišnjeg Carla Picornieja, jednog od najpoznatijih vođa F-sidea. Picornie je tijekom početnog kaosa odvojen od svoje glavne grupe te je preminuo uslijed tri uboda nožem u prsa i snažnih udaraca po glavi debelim lokotom za bicikl.  Picornie je inače bio upravitelj hotela i otac dvoje djece.

Brabants Dagblad na 20. godišnjicu ubojstva Picornieja napravio je detaljnu rekonstrukciju tučnjave. 

Amsterdamčani su imali ideju iznenaditi navijače Feyenoorda, koji su 23. ožujka 1997. bili na putu za Alkmaar, zasjedom. Neki od starijih članova uvjerili su mlađu gardu da oružje u obliku noževa, suzavca i olovnih cijevi nije potrebno: "Šakama ćemo ih riješiti." Jedan od članova stare garde je Carlo Picornie, tada 35-godišnjak i poznati huligan od 1980-ih pod imenom Carlos. Strogo govoreći, više nije aktivan kao huligan; otac je dvaju malih sinova, a njegova supruga vjeruje da je tog jutra otišao kupiti baguette u Hemi.

Policija je pratila kretanje Ajaxovih huligana i kolone navijača Feyenoorda. Odlučeno je zatvoriti Velsertunnel i izlaze prema Beverwijk Bazaaru. Nakon toga, Ajaxovi navijači su se okrenuli, krenuli malom cestom koja se vijuga uz preoranu livadu i krenuli prema Wijkertunelu. Formirao se dugi red ljudi, čija je prethodnica oko jedan sat poslijepodne naišla na prethodnicu Feyenoorda. Eduard P. (sugovornik BD-a, huligan osuđen za Picorniejevu smrt, op. a.) je bio jedan od njih.

Dok je stara garda Feyenoorda poticala ljude da ostanu zajedno i napadnu na Ajaxove navijače kao grupa, on je još jednom pobjegao daleko ispred ostalih. Potukao se s ljudima sprijeda; udario je Ajaxovog navijača lancem u vrat. Ubrzo nakon toga, i sam je primio snažan udarac u glavu. 'Osjetio sam kako mi krv juri po glavi. Trebao mi je trenutak da dođem do daha, jer sam stajao točno tamo gdje su svi ti dečki trčali naprijed-natrag. Tada sam naletio na Freda Joosa. Kasnije sam čuo da je i on izboden, ali to tada nisam znao. Primio je dosta udaraca, mogao sam reći. Napao me je i ja sam ga srušio na tlo lancem. Nakon toga sam ga udario još mnogo puta, barem šest ili sedam puta. Imao sam nesvjesticu. Jer sam i sam bio udaren kad sam ga vidio. Netko me izvukao s terena, zajedno smo se vratili do auta i negdje na putu natrag bacio sam lanac. Tada sam vidio Picornieja kako leži tamo: ležao je tamo štiteći glavu.'

Huligani su zatim automobilom otputovali u Alkmaar. Ubrzo su na radiju čuli da je netko umro. Iz gostujućeg dijela Alkmaarderhouta, navijač Feyenoorda odgovorio je kameri NOS-a: 'Židovi, nismo li rekli da ćete prvi poginuti?!' Eduard nije bio na stadionu; prevezen je u bolnicu u Dordrechtu, gdje mu je stavljeno sedam šavova na glavu.

Tako je prvi put došlo do izravnog i masovnog sukoba. Dio Amsterdamčana napredovao je prema Rotterdamčanima, dok je drugi dio skupine oklijevao i ostao pri svome. Amsterdamska prethodnica našla se suočena sa skupinom od oko dvjesto muškaraca i bila je okružena.

Joos je taj koji kaže da je udario Eduarda, a on i Picornie bili su posljednji koji su još stajali naprijed. 'Picornie je pokušao preskočiti mali jarak, ali nije uspio. Cijela grupa koja ga je progonila počela ga je tući, ukupno 15-ak ljudi. Polako je bio pretučen, polako... Čuo sam kako mu palice padaju na glavu i od tog trenutka sam se onesvijestio.'

Picornie je bio poznati huligan i mnogi nisu propustili priliku da njega i Freda, muškarce koji su ostali, teško pretuku. Fred je ostao na bojnom polju teško ranjen s ubodnim ranama, kolapsom pluća i rupom u glavi. Preživio je; Picornie nije.

U danima nakon 'Bitke kod Beverwijka' uhićeno je ukupno 68 ljudi. No prije nego što je ijedna osoba osuđena, policija i pravosudni sustav napravili su brojne propuste, piše BD u velikoj rekonstrukciji Bitke kod Beverwijka.

Čovjek s čekićem

"Nemarnost kojom je posao obavljen vidljiva je iz činjenice da je jedan od glavnih osumnjičenika, Daniel, mnogo dana kasnije pokazao mjesto gdje je zabio nož u zemlju. Još uvijek je virio iz zemlje, a krv na njemu nije bila Picorniejeva. Također čudno: na i oko pašnjaka pronađena su četiri lanca, ali prema njegovim riječima, nisu Eduardovi, a nedostajali su im brava i ključ.

Moglo bi biti još luđe. Franky L., nadimka 'čovjek s čekićem', pojurio je na bojno polje s kandžastim čekićem na kojem je velikim slovima pisalo njegovo prezime. Kasnije je tvrdio da je bacio čekić jer se uplašio. Dok se vraćao, netko mu je rekao: 'Ovo si zaboravio', nakon čega je bacio čekić, koji je bio prekriven blatom i krvlju, u prtljažnik automobila. U blizini Alkmaara, njegov Audi je zaustavljen, a Franky i njegova dva suputnika su pretraženi. Čekić je pronađen u prtljažniku. Policajac za razbijanje demonstracija bacio ga je na nadzornu ploču kombija interventne policije. Kolega koji je čistio kombi potom je bacio čekić - s imenom na njemu - u kutiju s alatom na stražnjem dijelu vozila. Čekić je na kraju isplivao, a laboratorij je potvrdio da sadrži Picorniejevu krv. Međutim, istražitelj je tijekom sudskog ročišta morao izvijestiti da se 'ne može isključiti' da je povlačenje čekića rezultiralo miješanjem tragova.

Policija je stigla na lokaciju znatno prekasno da spriječi krvoproliće, uspjevši tek zaplijeniti ostavljeno oružje dok su se napadači već razbježali, pisali su nizozemski mediji. 

​- Trebale bi nam zračne trupe da stanemo između njih i spriječimo toliku količinu nasilja - izjavio je nakon incidenta šef lokalne policije za nizozemski radio.

Cijeli događaj ostavio je dubok trag na nizozemski nogomet i radikalno promijenio dotadašnji pristup policije prema navijačkim skupinama. Policija je naposljetku uhitila i osudila nekoliko pripadnika Feyenoordove skupine, uključujući napadača koji je dobio pet godina zatvora za ubojstvo. Kako bi spriječio daljnje eskalacije, nogometni savez odlučio je da se utakmice najvećih rivala neko vrijeme moraju igrati pred potpuno praznim gostujućim tribinama.

Nasilje Ajaxovih huligana nije nimalo ograničeno samo na domaće nizozemske terene, već redovito eskalira na masovnim europskim gostovanjima. Jedan od najranijih teških incidenata dogodio se još 1989. godine tijekom napete utakmice protiv bečke Austrije. Tada je 17-godišnji navijač Ajaxa s tribine bacio tešku željeznu šipku i njome izravno pogodio protivničkog golmana u leđa. Europska krovna organizacija UEFA reagirala je izrazito strogo i Ajax je zbog tog nesmotrenog čina izbačen iz europskih natjecanja na punih godinu dana.

Svoju stalnu spremnost na oružani sukob iznova su potvrdili uoči važne utakmice Lige prvaka protiv Juventusa 2019. godine u Torinu. Talijanska policija na vrijeme je zaustavila sumnjive autobuse na samoj periferiji grada i privela više od sto navijača nizozemskog velikana. Prilikom detaljnog pretresa kod uhićenih huligana policajci su pronašli ogromnu mačetu, razne lovačke noževe, oklopne rukavice, štitnike za zube i iznimno opasna pirotehnička sredstva.

Talijanske su vlasti sve privedene navijače ubrzo pod strogom pratnjom ispratile izvan granica države kako bi spriječile unaprijed planirane nerede na ulicama. Policija je cijelo vrijeme bila u stanju visoke pripravnosti jer su se navijači obaju klubova već sukobili tjedan dana ranije u Amsterdamu. Tamo je nizozemska policija morala koristiti vodene topove kako bi rastjerala podivljalu masu i uspostavila javni red.

Braća huligani - Panathinaikos, Andrelecht, Cracovia

Nizozemske vlasti danas tretiraju najradikalnije huliganske skupine gotovo kao prave kriminalne organizacije, snažno se oslanjajući na tajne agente i telefonsko prisluškivanje. Zbog konstantnog i nepredvidivog nasilja vlada je uvela izrazito stroga pravila za sva navijačka gostovanja unutar države. Tako se utakmice između Ajaxa i ljutog rivala Feyenoorda već godinama igraju pred potpuno praznim gostujućim tribinama kako bi se izbjegli smrtonosni obračuni. Gostujući navijači inače smiju putovati isključivo posebnim vlakovima pod strogom policijskom pratnjom iznad koje neprestano leti policijski helikopter.

Ajaxovi huligani također održavaju čvrsta vojna savezništva s najradikalnijim navijačkim skupinama drugih europskih klubova, što ih čini još znatno opasnijima na masovnim gostovanjima. Njihovi najvjerniji saveznici uključuju atenski Gate 13 koji prati Panathinaikos, nasilnu frakciju Anderlechta te zloglasne huligane poljske Cracovije. Pripadnici tih ekstremnih skupina redovito im dolaze pružiti fizičku podršku u uličnim ratovima kada Ajax igra posebno važne i visoko rizične europske utakmice.

Da napetosti i dalje ne jenjavaju, kristalno su pokazali i recentni zastrašujući neredi na ulicama Amsterdama potkraj 2024. godine. Utakmica Europske lige protiv Maccabija iz Tel Aviva pretvorila se u niz iznimno nasilnih i politički motiviranih okršaja diljem grada. Radikalne domaće frakcije, potpomognute građanima, ponovno su iskoristile veliki sportski događaj kao idealan poligon za iskaljivanje nagomilanog bijesa i širenje kaosa.

Neredi su započeli provokacijama gostujućih navijača koji su trgali palestinske zastave, a kulminirali su brutalnim noćnim napadima na ulicama. Grupe napadača na skuterima organizirale su brze i koordinirane udare na navijače Maccabija koji su se vraćali u svoje hotele, zbog čega su brojni završili u bolnici. Gradonačelnica Amsterdama oštro je osudila te uznemirujuće događaje, naglasivši kako ovakav oblik ciljanog uličnog nasilja u potpunosti uništava osjećaj sigurnosti u nizozemskoj prijestolnici.

Stručnjaci za sigurnost upozoravaju da se moderno nogometno nasilje sve više odvaja od samog sporta i seli u sferu organiziranog kriminala. Huligani danas dogovaraju masovne tučnjave na tajnim lokacijama, daleko od stadiona i strogog policijskog nadzora, tretirajući sukobe poput pravih gladijatorskih borbi. Svi ti nemili incidenti, od krvavih obračuna na autocestama do napada hladnim oružjem po europskim trgovima, samo učvršćuju status F-sidea kao jedne od najnasilnijih organizacija u svijetu nogometa.