Damir Kovačić, napisala je pokojna Jasna Babić u knjizi "Zagrebačka mafija", nije bio prijestupnik od zanata. Barem ga policija nije zabilježila u svojim kaznenim evidencijama. Za kasnija zbivanja ključna je, navodno, činjenica da je stanovao u kvartu Zorana Pripuza. Nije imao roditelje, živio je kod stričeva i na neki je način postao adoptivno dijete svih rudeških obitelji, rastući s njihovom djecom na nogometnom igralištu. Potom se 1990. godine zaposlio u redarskoj službi diskokluba Sokol na Marulićev trgu koja je nakratko postala pomodnim žarištem noćnog života.

U proljeće 1991. godine u diskoklub je nabasao 22-godišnji Vjeko Sliško, po prosudbi nazočnih svjedoka prilično pijan ili našmrkan. U grubom i vulgarnom udvaranju nasrnuo je na jednu djevojku. Kako je njezin kavalir zatražio pomoć redara, Sliško je izbačen na cestu. Nakon zatvaranja diskokluba Sliško je čekao u zasjedi. No Kovačić je bio brži i Sliško se teško ranjen jedva nekako dovukao do bolnice. Policijska istraga zaključena je konstatacijom o samoobrani. 

hrvatska mafija Cajkama je gurao pištolj u usta: Pjevaj mamicu ti je***!

Sliško se tada sukobio s Bobom Hrkačem, pripadnikom osiguranja pokojnog predsjednika Tuđmana. U kaosu koji je nastao, Sliško je pogođen s osam metaka. Ranjen u srce, pluća i bedrenu kost, 15 je dana bio u komi, u Traumatološkoj klinici. Kada se probudio, rekao je da su na njega pucali Damir Kovačić „Šerif“ i izvjesni Kovačević, zvani „Hrvač“.

Dvije godine kasnije Kovačić je likvidiran na vratima svog rudeškog stana. Premda ubojica u formalnopravnom smislu nikada nije dokazan da bi bio izvan svake sumnje, za zagrebačko podzemlje - dobro upućeno u narav svojih protagonista - bila je notorna činjenica da je Sliško strpljivo čekao pogodan trenutak odmazde.

"Prema općem uvjerenju, narudžbu je realizirao Mijat Vrdoljak zvani Šaban, mladi bosanski Hrvat iz Kozari Boka, u tom trenutku najvjerniji Sliškov prijatelj. Do istovjetnog zaključka, kako se čini, došli su i istražitelji koji su Vrdoljaka nekoliko mjeseci držali u pritvoru, da bi ga zbog nedostatka dokaza pustili na slobodu. I Sliško je saslušavan. Ustvrdilo se da se u vrijeme ubojstva sklonio u Mainz, trudeći se da bude viđen u restoranu u koji su, tijekom svojih njemačkih turneja, obavezno navraćali hrvatski nogometaši, kriminalci i bivši politički emigranti. Jedan od njih je u istrazi potvrdio Sliškov alibi", navela je pokojna Jasna Babić u "Zagrebačkoj mafiji"

"Sliškovci" će djelomice podržati priču. Priznavajući kako je moguće da je Kovačićeva likvidacija izvršena po Sliškovu nalogu, Bagarića su optužili da je nastavio istu liniju odmazdi. Nekoliko godina poslije identificirat će ga kao Kovačićeva osvetnika koji je organizirao uzvratno Vrdoljakovo ubojstvo i dva atentata na Sliška.

hrvatska mafija Psiho iz Dubrave: Tukao ljude čekićem i šopao ih staklom

Bagarićevi prijatelji Vrdoljakovu su smrt objašnjavali, naprotiv, kao drugi Sliškov zločin u seriji egzekucija vlastitih ljudi. Pričali su da se Vrdoljak, kad se našao na slobodi, očekivao primjerenu nagradu za obavljen posao i zatvorsku kušnju svoje lojalnosti i šutnje, ali Sliško, poslovično škrt, "počastio" je sljedbenika jedva s nekoliko tisuća maraka. Razočaran i gnjevan, Vrdoljak je reagirao sve glasnijim i zlobnijom primjedbama o Sliškovu nemaru za "radnike" kojima najviše duguje. "Kralj poker aparata Sliško shvatio je to kao ucjenjivačku poruku. Jednom zgodom na Vrdoljaka je u bijesu bacio pepeljaru.

Vrdoljak je smaknut u Kozari Boku 22. kolovoza 1997.  godine. Ubijen je nekoliko metara od svog stana iznad kafića Mir koji je vodio za račun obitelji Sliško. Ubojica ga je čekao u "Golfu". Srušivši naletom auta žrtvu na kolnik, ispalio je šaržer iz "Škorpiona", te u pratnji još dva vozila odjurio s mjesta zločina.