U šumi Shakahola, nedaleko od kenijske obale Indijskog oceana, postojalo je mjesto na kojemu su djeca morala umrijeti prije roditelja. Tako je, prema sudskim nalazima, naredio čovjek kojeg su njegovi sljedbenici smatrali 'Božjim glasnikom'. Djeci nije bilo dopušteno jesti ni piti. Neka su pretučena kada su pokušala pobjeći, druga su vezana ili zatvarana kako ne bi mogla doći do hrane. Roditelji su gledali kako im sinovi i kćeri umiru vjerujući da ih na taj način šalju u raj. A kada bi netko umro, njegovi su sljedbenici govorili da je otišao Isusu. Pokopi su se nazivali vjenčanjima, a mrtve su slavili kao junake vjere. Čovjek koji je uspostavio taj jezivi sustav bio je Paul Nthenge Mackenzie, samozvani kenijski pastor i osnivač crkve Good News International. Nekadašnji taksist godinama je propovijedao da su obrazovanje, moderna medicina i državne institucije sotonski alati, a zatim je svoje sljedbenike odveo duboko u divljinu i uvjerio ih da se moraju izgladnjivati kako bi dočekali Isusa prije kraja svijeta. U petak, 6. studenoga 2026., Visoki sud u Mombasi osudio ga je na 200 godina zatvora zbog ubojstva 191 osobe, među kojima je bilo čak 190 djece. Mackenzie je proglašen krivim zajedno s još 28 pripadnika svojega kulta. Tijekom istrage u šumi je pronađeno više od 400 tijela, što ovaj slučaj svrstava među najstrašnije masovne tragedije povezane s vjerskim sektama u novijoj povijesti.

Paul Mackenzie Taksist osnovao vjerski kult. U šumi Shakahola od gladi je umrlo 190 djece

Prema presudi sutkinje Diane Kavedze, Mackenzie je osmislio sustav gladovanja koji je imao strogo određeni redoslijed. Prvo su trebala umrijeti djeca, zatim mladi, potom žene, pa muškarci. Tek na kraju, prema njegovu učenju, trebali su umrijeti sam Mackenzie i njegova obitelj. Obećanje je bilo jednostavno i zastrašujuće: tko se izgladni do smrti, susrest će Isusa i izbjeći katastrofu koja će uništiti ostatak svijeta. Međutim, ono što se događalo u Shakaholi nije bilo dobrovoljno vjersko gladovanje. Sud je utvrdio da je postojala organizirana hijerarhija zadužena za provođenje pastorovih naredbi. Čuvari su nadzirali sljedbenike, sprječavali bijeg i kažnjavali one koji bi pokušali doći do hrane ili vode. Djeca nisu mogla odlučivati o vlastitoj sudbini. Njihovi roditelji, već duboko indoktrinirani pastorovim učenjima, sudjelovali su u njihovom izgladnjivanju. Preživjela djeca svjedočila su da su ostajala bez hrane i vode iako su zalihe postojale. Neka su gledala braću i sestre kako umiru. Druga su govorila o batinama, zatočeništvu i strahu od ljudi koji su nadzirali naselje.

Obdukcije su pokazale da izgladnjivanje nije bilo jedini uzrok smrti. Kod dijela žrtava utvrđeni su znakovi gušenja, stiskanja vrata i teških ozljeda glave. Drugim riječima, oni koji nisu umrli od gladi mogli su biti ubijeni nasiljem. Sud je odbacio Mackenziejevu obranu prema kojoj su sljedbenici sami odlučili prestati jesti. Naglasio je da djeca ne mogu pristati na vlastito izgladnjivanje i da roditeljska prava nikome ne daju ovlast odlučivati o smrti djeteta.

Prije nego što je osnovao svoju crkvu, Mackenzie je radio kao taksist. Godine 2003. pokrenuo je Good News International Ministries, zajednicu koja je tijekom sljedećih godina privukla tisuće vjernika i proširila se na desetke ogranaka u Keniji. U početku je djelovao poput brojnih samozvanih propovjednika koji su se pojavili u dijelovima istočne Afrike. Održavao je bogoslužja, tumačio Bibliju i okupljao sljedbenike koji su u njegovim propovijedima tražili odgovore na osobne probleme. No njegova učenja postajala su sve radikalnija. Počeo je propovijedati da je formalno obrazovanje pogubno za djecu, da je moderna medicina neprijatelj vjere i da državne institucije služe zlim silama. Škole je predstavljao kao mjesta kvarenja dječjih duša, a bolnice kao institucije kojima vjernici ne smiju vjerovati. Taj sustav uvjerenja imao je i praktičnu posljedicu. Roditelji su povlačili djecu iz škola, obitelji su prekidale veze s rodbinom, a sljedbenici su postupno postajali potpuno ovisni o pastorovim tumačenjima svijeta. Još 2017. Mackenzie je imao problema s policijom zbog optužbi povezanih s radikalizacijom djece. U njegovoj zajednici pronađena su djeca koja nisu pohađala nastavu. Unatoč ranijim intervencijama vlasti, nastavio je propovijedati. Godine 2019. zatvorio je glavnu crkvu i počeo usmjeravati sljedbenike prema izoliranom području Shakahole, predstavljajući ga kao utočište koje je Bog pripremio za posljednje dane čovječanstva. Kako je u listopadu izvijestio Reuters, Mackenzie je najavljivao da će svijet završiti 2023. godine. Upravo se uoči tog navodnog smaka svijeta ubrzalo izgladnjivanje njegovih sljedbenika.

Šuma u kojoj su sela dobila biblijska imena

Shakahola je veliko, rijetko naseljeno područje u kenijskom okrugu Kilifi. Suho raslinje, uski zemljani putovi i velika udaljenost između naselja učinili su ga idealnim mjestom za stvaranje izolirane zajednice daleko od pogleda vlasti i rodbine. Mackenzie je ondje uspostavio naselje podijeljeno na manje cjeline kojima je nadjenuo biblijska imena: Galileja, Judeja, Betlehem, Samarija i Sidon. Sljedbenici su živjeli u skromnim nastambama, obrađivali zemlju i slijedili naredbe vjerskih vođa. Mnogi su prethodno prodali kuće, zemljišta i poslovne prostore. Neki su napustili poslove i predali ušteđevinu ljudima iz pastorova kruga. Vjerovali su da kupuju poljoprivredno zemljište i započinju nov život, no tijekom suđenja otkriveno je da mnogi nisu dobili vlasništvo nad parcelama koje su platili.

Kenijski list Daily Nation 6. studenoga objavio je dodatne detalje o tome kako su se obitelji odricale imovine i prepuštale ušteđevinu pripadnicima kulta. Jedan od sljedbenika opisao je kako je prodao nekretninu u Nairobiju za 700.000 kenijskih šilinga i počeo uplaćivati novac posrednicima koji su mu obećavali zemlju u Shakaholi. Tek kasnije shvatio je da njegovo pravo na parcelu nije onakvo kakvim ga je zamišljao.

Više od 400 tijela u plitkim grobovima

U travnju 2023. kenijska policija započela je veliku istragu nakon dojava o nestalim ljudima i sumnjivim smrtima u Shakaholi. Ono što su istražitelji ondje pronašli šokiralo ih je. Na golemom prostoru otkrivani su plitki grobovi, često jedva vidljivi ispod raslinja. U pojedinima je bilo više tijela. Tijekom sljedećih mjeseci policija, forenzičari i liječnici otkopavali su ostatke muškaraca, žena i djece. Do srpnja 2023. pronađeno je najmanje 429 tijela. Ukupan broj žrtava povezanih s kultom premašio je 400, a ostale su otvorene i dodatne istrage. Forenzički nalazi pokazali su da je velik broj ljudi umro od izgladnjivanja, no neki su bili zadavljeni ili teško ozlijeđeni. Stanje ostataka bilo je toliko loše da se u velikom broju slučajeva nije mogao utvrditi točan uzrok smrti.

Zbog raspadanja tijela identifikacija žrtava postala je iznimno teška. Prema Reutersovu izvještaju objavljenom uoči presude, od više od 400 pronađenih tijela vlasti su do tada uspjele identificirati samo 26 osoba. Pred sudom se govorilo i o posebno jezivom običaju. Pokapanje sljedbenika nazivalo se harusi, što na svahiliju znači vjenčanje. Oni koji su umrli slavili su se kao junaci vjere, dok su njihovi grobovi bili prikrivani kako bi se spriječilo otkrivanje onoga što se događa u šumi.

Otac koji je izgubio svih šestero djece

Među pričama koje su se pojavile tijekom istrage posebno se ističe sudbina Stephena Mwitija. Njegova supruga 2022. godine odvela je njihovo šestero djece u zajednicu povezanu s Mackenziejem. Mwiti ih više nikada nije vidio žive. Sva su djeca umrla. Od šestero djece istražitelji su uspjeli identificirati samo ostatke njegova sina Samuela, koji je imao otprilike sedam godina. Nalaz je upućivao na to da je bio zadavljen. Mwiti danas čuva fotografije svoje djece i njihove školske uniforme, neke od rijetkih uspomena koje su mu ostale. Godinama nakon njihova nestanka još pokušava razumjeti kako je bilo moguće da su mu djeca odvedena u šumu i da nitko nije na vrijeme spriječio njihovu smrt. U razgovoru za Reuters upozorio je i da se boji da Mackenziejevi sljedbenici neće prestati širiti njegova učenja čak ni nakon što njihov vođa završi u zatvoru. Njegova zabrinutost nije neutemeljena. Kenijske su vlasti nastavile istraživati povezane skupine, a tijekom 2025. pronađeni su dodatni posmrtni ostaci na području nedaleko od Shakahole.

Sud je otkrio organizirani sustav ubijanja

Suđenje Mackenzieju i njegovim suradnicima postalo je jedan od najopsežnijih kaznenih postupaka u povijesti Kenije. Tužiteljstvo je izvelo 120 svjedoka, među kojima su bili preživjeli pripadnici zajednice, djeca, istražitelji i stručnjaci. Obrana je izvela devet svjedoka. Sud je razmatrao medicinske nalaze, izvještaje o ekshumacijama, digitalne dokaze i iskaze ljudi koji su uspjeli napustiti šumu. Sutkinja Diana Kavedza u presudi od 19. listopada 2026. zaključila je da se nije radilo o skupini ljudi koji su, iz osobnog vjerskog uvjerenja, samostalno odlučili gladovati. Bio je to organizirani sustav prisile.

Na vrhu hijerarhije nalazio se Mackenzie, a ispod njega ljudi zaduženi za organiziranje naselja, prenošenje zapovijedi, nadzor nad sljedbenicima, hvatanje bjegunaca i pokapanje mrtvih. Među ključnim suradnicima bio je Smart Deri Mwakalama, crkveni tajnik i Mackenziejev zamjenik, za kojeg je sud utvrdio da je prenosio upute, organizirao prijevoz sljedbenika i nadzirao ukope. Stephen Sanga Muye, zadužen za sigurnost, sudjelovao je u nasilju nad pripadnicima zajednice i prikrivanju grobova. Sud je također zaključio da je Mackenzie namjerno iskrivljavao biblijske tekstove kako bi stekao potpunu kontrolu nad sljedbenicima. Ukupno 29 optuženika proglašeno je krivima za 191 ubojstvo. Od 191 žrtve iz ovog sudskog postupka, njih 190 bila su djeca, a samo jedna odrasla osoba. To je tek dio ukupnog broja ljudi čija je smrt povezana sa Shakaholom. Mackenzie je tijekom postupka poricao da je ljude prisiljavao na gladovanje. Njegovi su odvjetnici najavili žalbu.

Tužiteljstvo je tražilo smrtnu kaznu

Kada se Mackenzie u petak pojavio pred sudom u Mombasi, tužiteljstvo je tražilo najstrožu moguću kaznu - smrt. Tužitelji su istaknuli da je odgovoran za organizirani sustav u kojemu su djeca namjerno ubijana, da nije pokazao istinsko kajanje i da je njegova ideologija i dalje opasna. Za većinu njegovih suradnika zatražene su doživotne zatvorske kazne. Smrtna kazna u Keniji formalno postoji, ali država nije izvršila pogubljenje od 1987. godine. Kenijski Vrhovni sud 2017. ukinuo je obvezno izricanje smrtne kazne za ubojstvo, prepustivši sucima odlučivanje o kazni u pojedinačnim slučajevima. Mackenzie je na kraju osuđen na 200 godina zatvora. Prema izvještaju Associated Pressa od 6. studenoga, sud je zaključio da je imao glavnu odgovornost za organiziranje zajednice i nametanje smrtonosnog gladovanja.