Mlađan piše: 'Rezao bih uši!' Jezivi El Mochaorejas to je i činio: 'Kao da režeš kruh'
Srđan Mlađan u zatvoru je naučio je dva jezika i puno čita, obožava ruske pisce. Budući da je završio samo osnovnu školu, pišu 24sata, manjak formalne izobrazbe pokušavao je nadomjestiti čitanjem mnogobrojnih naslova koje nudi lepoglavska knjižnica. Pročitao je neka od najvećih djela ruske književnosti, kultni roman "Zločin i kazna" Fjodora Mihajloviča Dostojevskog. U pismu koje iz Kaznionice u Lepoglavi šalje kumu Bijeliću u Zatvor u Požegi, između ostalog, spominje da ima mnogo vremena za čitanje te da baš čita "jednu prikladnu knjigu", još jedan klasik, a ovog puta riječ je o romanu najznačajnijeg hrvatskoga književnika Miroslava Krleže "Na rubu pameti". Zanimaju ga i strani jezici, a gledajući filmove i sapunice, navodno je uspio naučiti talijanski i španjolski.
Srđan Mlađan je opsjednut filmovima. Prije prvog ubojstva kojeg je počinio sa 16 godina više od 50 puta u video klubu posudio je film "Rođeni ubojice". Sada vrijeme krati i pisanjem, na suđenjima se uporno predstavlja kao "pisac" kad ga sud pita što je po zanimanju.
No neki od tih zapisa skupo će ga koštati. Osim što je navodno sastavio listu za odstrijel, Srđan Mlađan u svoje bilježnice iza rešetaka Lepoglave zapisao je prijeteće riječi. kako je pisao Express, tu su između ostalog morbidni i uznemirujući opisi kako “bivšim prijateljima” lomi kosti od lubanje do palca, zatvara ih sve u jednu prostoriju i “guta ključ”, a ženi čije je “bademaste oči nekad volio, a sad ih prezire” reže jedno uho dok na drugo joj šapće: “Trebala si slušati mene, ti mala svinjo”.
Ako se u pretraživač upiše prijeteće riječi što ih je zapisao sisački monstrum, Google vodi do imena Daniel Arizmendi López zvan "El Mochaorejas". Ili po američki - "Ear chopper". Riječ je o jednom od najbrutalnijih serijskih ubojica u povijesti, Meksikancu koji je od 1996. do 1998. otimao ljude, odrezao bi im uši i često ih poslao na adresu obitelji žrtve tražeći otkupninu.
"Oprostite, mogu li vidjeti vaše uši?“, upitao je to poznati meksički novinar Javier Alatorre Daniela Arizmendija tijekom televizijskog intervjua 1998. Arizmendi je podigao svoju raščupanu, neravnu kosu kako bi ih otkrio kameri. Prvo se okrenuo udesno, a zatim ulijevo.
"Ne biste li se bojali da vam netko odreže uši škarama za perad?“ upitao je Alatorre, piše El Pais.
"Hmm…“ Arizmendi je razmišljao nekoliko sekundi, hladnog lica. „Znajući što sam učinio, ako je to bilo iz osvete, ne, gospodine“, odgovorio je bez trzaja.
Uhićen je rano ujutro 17. kolovoza 1998. Daniel Arizmendi - alias "El Mochaorejas", što se sa španjolskog prevodi kao "Sjekač ušiju" - i neki članovi njegove bande privedeni su. Time je zatvoreno jedno od najjezivijih poglavlja u povijesti kriminala u Meksiku tijekom 1990-ih.
Vjeruje se da je krvožedni i nemilosrdni otmičar odgovoran za najmanje 200 otmica. Njegov modus operandi bio je odsjecanje ušiju i prstiju svojim žrtvama. Ubrzo nakon uhićenja, kada su ga ispitivali novinari, nije pokazao kajanje. "Jučer je bila samo loša sreća za mene. Uhićen sam. To je sve“, ravnodušno je izjavio. Arizmendi, rodom iz Miacatlána, grada u meksičkoj saveznoj državi Morelos, imao je 40 godina kad je uhvaćen.
Rođen 1958. godine u Miacatlánu, ruralnoj općini u državi Morelos, Daniel Arizmendi López imao je skromno djetinjstvo.
U adolescenciji se njegova obitelj preselila iz Morelosa u Edomex, državu koja okružuje Mexico City. Vrlo mlad započeo je karijeru u obiteljskoj radionici u Ciudad Nezahualcóyotlu, gdje su izrađivali kape, dječje kapute i šalove. Do svoje 20. godine selio se iz tvornice u tvornicu. Zatim se zaposlio u meksičkoj mornarici, a radio je i kao vozač privatnog i javnog prijevoza. Ali nije dugo ostao ni na jednoj poziciji. S 26 godina, na preporuku svog brata Aurelija Arizmendija - koji će kasnije postati jedan od njegovih suučesnika - uspio se pridružiti Saveznoj pravosudnoj policiji u Morelosu. Bio je policajac samo dva mjeseca... i upravo je u policiji upoznao "El Móvila", koji ga je naučio krasti vozila. Tako je napravio prve korake u svijet kriminala.
U podcastu pod nazivom Penitencia ("Pokora“), Jesús Luna Cesma - koji mu je bio desna ruka, prvo u poslu s krađom automobila, a kasnije i u otmicama - rekao je da je Arizmendi „promijenio posao“ nakon što je postao prilično poznat po prodaji ukradenih automobila.
Njegova kriminalna karijera brzo je eskalirala od krađe do nasilja. S vremenom je okupio bandu u koju su bili uključeni i članovi njegove obitelji, poput brata Aurelija, koji mu je bio desna ruka. Arizmendi je ispleo mrežu suradnika unutar policijskih redova, plaćajući korumpirane službenike za zaštitu i informacije, što mu je omogućilo da godinama djeluje neometano i preraste u jednog od najopasnijih meksičkih kriminalaca, pisao je El Pais.
Sredinom devedesetih, Arizmendi je prešao s krađe automobila na unosniji, ali daleko okrutniji "posao": otmice. Njegova banda ciljala je isključivo imućne pojedince - poduzetnike i članove njihovih obitelji. No, ono što ga je razlikovalo od drugih i pretvorilo u simbol brutalnosti bio je njegov modus operandi. Kako bi izvršio pritisak na obitelji i ubrzao isplatu otkupnine, Arizmendi je svojim žrtvama rezao uši, najčešće škarama za perad ili postolarskim škarama. Odsječene dijelove tijela potom bi slao obiteljima kao jezivu poruku.
Prema svjedočenju jednog od njegovih suradnika, Jesúsa Lune Cesme, žrtvama nisu pružali nikakvu medicinsku pomoć. Rane bi im spaljivali vrućim laštilom za cipele. Procjenjuje se da je njegova banda između 1996. i 1998. provela najmanje 18 otmica i prikupila više od 40 milijuna američkih dolara otkupnine. Njegova okrutnost nije imala granica. Ako obitelj ne bi platila na vrijeme, žrtvu bi ubio. To se dogodilo poduzetniku Leonardu Pinedi, čija obitelj nije uspjela prikupiti traženi iznos. Arizmendi mu je prvo poslao komad uha, a kada otkupnina nije stigla, ubio ga je hicem u glavu i tijelo bacio uz cestu.
U šokantnom je intervjuu svoju brutalnost opisao zastrašujućom ravnodušnošću: "Nikada nisam osjećao sram, zadovoljstvo ili užas dok sam sakatio ljude. Bilo je to kao rezanje kruha, kao rezanje hlača." Činilo se da uživa u moći i strahu koji je izazivao, a otmice je opisao kao ovisnost. "Mislim da bih sve ponovio. Čak i da imam 100 milijuna dolara, ponovio bih. Otmica je za mene bila kao droga."
Vrhunac njegove morbidne karijere dogodio se u kolovozu 1998., samo dva tjedna prije uhićenja. Njegova posljednja žrtva bio je poduzetnik Raúl Nieto Del Río. Tijekom otmice, jedan od Arizmendijevih suradnika je ubio Nieta. No, to nije spriječilo "Rezača ušiju" da pokuša izvući otkupninu. Naredio je da se tijelo žrtve iskopa, opere i našminka kako bi izgledalo živo. Potom su ga fotografirali Polaroidom i ubrizgali mu fiziološku otopinu kako bi na slici djelovao živo. Fotografiju su poslali obitelji kao "dokaz života".
U međuvremenu, meksičke vlasti pokrenule su najveću potjeru u novijoj povijesti zemlje. Devetomjesečna operacija uključivala je stotine agenata i zakonsko prisluškivanje. Ključni pomak dogodio se kada su uhitili nekoliko članova bande, koji su u zamjenu za blaže kazne otkrili detalje o Arizmendijevom kretanju. Zamka je postavljena 17. kolovoza 1998. Arizmendi se sam dovezao na dogovoreno mjesto u predgrađu Mexico Cityja, misleći da ide na sastanak radi pregovora o otkupnini. Tamo su ga dočekali policajci. Iako naoružan, predao se bez otpora. Osuđen je na ukupno 393 godine zatvora za otmice, ubojstva i organizirani kriminal.
Priča o Danielu Arizmendiju Lópezu nedavno je ponovno dospjela u središte pozornosti zahvaljujući seriji El Mochaorejas, koja je postala ViX-ov najveći hit. U osam epizoda, serija s Damiánom Alcázarom u glavnoj ulozi vjerno prikazuje ne samo Arizmendijeve zločine, već i društveno okruženje, institucionalnu korupciju i val otmica koji su Meksiku donijeli reputaciju jedne od najopasnijih zemalja na svijetu. Radnja se odvija u dva vremenska pravca: jedan prati Arizmendijev krvavi pohod devedesetih, a drugi dokumentaristicu koja desetljećima kasnije otkriva mračne tajne povezane sa slučajem.
Zanimljivo je da je Arizmendijeva priča poslužila i kao inspiracija za holivudski film. Likovi Daniela "La Voz" Sáncheza i njegovog brata Aurelija u trileru "Tjelesna straža" ("Man on Fire") iz 2004. godine, s Denzelom Washingtonom u glavnoj ulozi, temeljeni su upravo na braći Arizmendi i njihovoj zloglasnoj bandi koja je desetljećima ostala sinonim za strah.
Je li Mlađan gledao seriju ili film koji je posljednji put na programu HTV-a bio 12. veljače 2021. godine?