Na Floridi je za danas, 29. rujna 2026. godine, zakazano pogubljenje 77-godišnjeg Curtisa Wilkija Beasleyja, osuđenog za brutalno ubojstvo žene čekićem 1995. godine. Beasley će primiti smrtonosnu injekciju u Državnom zatvoru Floride u 18 sati po lokalnom vremenu, čime će postati šesnaesta osoba pogubljena ove godine u toj američkoj saveznoj državi, koja trenutačno ima najprometniju komoru za pogubljenja u državi. Ujedno, on je sedmi zatvorenik stariji od 70 godina nad kojim se ove godine provodi smrtna kazna na Floridi.

OSUĐENA NA SMRT Christa Pike odbrojava zadnje sate, 30 godina čeka pogubljenje

Ovaj slučaj, koji se povlači kroz američki pravosudni sustav više od 28 godina, izazvao je brojne pravne i etičke rasprave zbog Beasleyjeve poodmakle dobi i narušenog zdravstvenog stanja. Njegovi odvjetnici do posljednjeg su trenutka vodili pravnu bitku, tvrdeći da bi pogubljenje čovjeka koji pati od kognitivnog propadanja i koristi invalidska kolica predstavljalo okrutnu i neuobičajenu kaznu, no Vrhovni sud Floride prošlog je tjedna odbacio njihove žalbe.

Zločin u okrugu Polk

Žrtva ovog stravičnog zločina bila je 62-godišnja Carolyn Monfort, agentica za nekretnine iz mjesta Dundee, južno od Orlanda. Prema sudskim spisima, ubojstvo se dogodilo u kolovozu 1995. godine. Beasley, koji je tada bio u svojim četrdesetim godinama, bio je poznanik obitelji preko bivšeg supruga kćeri gospođe Monfort. Budući da mu je kombi bio u kvaru, a radio je na čišćenju pod visokim tlakom i bojanju obližnjih stanova u vlasništvu njezinog zeta, Monfort mu je dopustila da privremeno boravi u njenoj kući za goste. Svakog jutra ljubazno ga je vozila na posao i vraćala natrag.

Posljednji put Carolyn Monfort viđena je živa 21. kolovoza. Tog jutra probudila se, odjenula poslovnu odjeću i odvezla Beasleyja na posao. Tijekom dana imala je nekoliko poslovnih sastanaka, uključujući susret s potencijalnim podstanarom po imenu Rosario. On joj je u kasnim poslijepodnevnim satima predao osam novčanica od 100 dolara za prvu i zadnju stanarinu. Monfort mu je izdala priznanicu i to je bio posljednji zabilježeni kontakt koji je netko imao s njom.

Nakon što je dva dana nije mogla dobiti na telefon, njena kći Jane O'Toole odlučila je 24. kolovoza posjetiti njenu kuću kako bi provjerila je li sve u redu. Ulazna vrata bila su zaključana, a ispred kuće su ležale nepreuzete jutarnje novine u plastičnim omotima. Kada je ušla, dočekao ju je stravičan prizor. Tijelo njene majke ležalo je u lokvi krvi u praonici rublja, tik uz garažu.

Istražitelji su vrlo brzo osigurali mjesto zločina. Utvrđeno je da su jedine prostorije u kući koje su bile narušene praonica rublja, obližnja blagovaonica i garaža. Ostatak kuće bio je besprijekorno čist jer je spremačica čistila ranije tog kobnog ponedjeljka. Garažna vrata bila su zatvorena, a automobil gospođe Monfort je nedostajao, baš kao i 800 dolara u gotovini koje joj je predao podstanar.

Pored tijela pronađena je krvava glava čekića, odlomljena od drvene drške koja je također ležala u blizini. Glava čekića bila je pažljivo umotana u dva kuhinjska ručnika, od kojih je jedan bio probijen uslijed siline udaraca. Na podu oko tijela, po zidovima praonice, pa čak i u blagovaonici, nalazile su se stotine kapljica krvi, što je ukazivalo na stravičnu i dugu borbu.

Beasley je nestao bez traga, ali je u gostinjskoj sobi ostavio svoje posjetnice, cigarete i pribor za brijanje. Iako ispočetka u toj sobi policija nije obavila detaljan pregled ispod kreveta, obitelj žrtve, kojoj je dopušteno da provjeri nedostaju li dragocjenosti, pronašla je ključan dokaz. Sin žrtve, Bud Stalnaker, primijetio je par cipela i zgužvanu košulju gurnutu duboko ispod kreveta. Odmah je pozvao detektivku Cash, koja je pažljivo izvukla košulju i na njoj uočila mrlje za koje se sumnjalo da su krv.

Kasnija DNK analiza potvrdila je da krv na Beasleyjevoj košulji u potpunosti odgovara profilu Carolyn Monfort. Spremačica i još jedan svjedok potvrdili su da je upravo tu košulju Beasley nosio na dan ubojstva.

Detalji s obdukcije otkrili su nevjerojatnu razinu brutalnosti napada. Medicinski istražitelj potvrdio je da je uzrok smrti trauma glave nanesena tupim predmetom. Carolyn Monfort pretrpjela je između petnaest i sedamnaest udaraca u glavu i lice. Udari su bili toliko snažni da su joj slomili jagodičnu kost i gornju čeljust, dok je na lubanji imala udubljeni prijelom u obliku osmice, veličine koja je savršeno odgovarala okruglom dijelu čekića.

Ono što je sud posebno istaknuo tijekom žalbenog procesa bile su obrambene rane. Žrtva je imala brojne modrice, ogrebotine i posjekotine na stražnjim stranama obje ruke, na podlakticama i nadlakticama. U desnoj šaci pronađeno je 11 iščupanih vlasi njene vlastite kose. Ti dokazi jasno su upućivali da žrtva nije odmah izgubila svijest, već je proživjela užasne trenutke terora, pokušavajući se golim rukama obraniti od neumoljivih udaraca čekićem. Sud je ovu činjenicu uzeo kao snažan argument za primjenu otegotne okolnosti da je ubojstvo bilo "posebno gnusno, zvjersko ili okrutno".

Nakon ubojstva, Beasley je pobjegao žrtvinim automobilom. Svjedok Dale Robinson, od kojeg je Beasley ranije posudio novac, posvjedočio je da ga je Beasley posjetio u večernjim satima na dan ubojstva. Beasley je vozio automobil gospođe Monfort, objasnivši prijatelju da pripada ženi za koju radi. Tijekom tog susreta, Beasley je izvadio novčanicu od sto dolara i ponudio je kao djelomičnu otplatu duga, ali mu je Robinson predložio da za taj novac kupe drogu. Beasley je potom otišao i više se nije vratio.

Sutradan se pojavio na autobusnom kolodvoru u Miamiju, tvrdeći starim prijateljima obitelji Malcolm da su mu na putu ukradeni novčanik i odjeća. Bio je odjeven u novu odjeću i nije imao automobil. Tijekom boravka kod njih, s njihovog je telefona nazivao iste brojeve u Velikoj Britaniji i drugim mjestima koje je zvao i iz kuće gospođe Monfort na dan ubojstva. Automobil je kasnije pronađen napušten na parkiralištu hotela u Orlandu.

Nakon fizičkog sukoba u Miamiju, Beasley je pobjegao dalje u Alabamu. Tamo je promijenio identitet, pustio bradu i počeo raditi za električarsku tvrtku pod lažnim imenom William Benson. Ipak, vlasti su ga uspjele locirati zahvaljujući analizi rukopisa na prijavi za posao. Uhićen je u siječnju 1996. godine u hotelskoj sobi u okrugu Dale. Prilikom uhićenja, opušteno je razgovarao s policajcem uz cigaretu.

- Znao sam da sam u nevolji kada sam se vratio do kuće i vidio da je okružena agentima FBI-a. Zato sam otišao - rekao je tada Beasley policajcu.

Na suđenju koje je završeno 1998. godine, tužiteljstvo je gradilo slučaj na čvrstim posrednim dokazima. Iako nitko nije vidio sam čin ubojstva, tragovi novca, ukradeni automobil, DNK na košulji i evidencija telefonskih poziva neosporno su povezivali Beasleyja s mjestom i vremenom zločina. Obrana je pokušala uvjeriti porotu da je ubojstvo počinio nepoznati provalnik ili netko od drugih radnika, tvrdeći da je Beasley napustio kuću prije napada. Beasley se tijekom saslušanja osobno obratio sucu, ustrajući u svojoj nevinosti.

- Nisam ubio Carolyn Monfort. Nisam ukrao njezin automobil i nisam ukrao njezin novac - izjavio je tada pred sudom.

Unatoč tome, porota ga je 1998. proglasila krivim za prvostupanjsko ubojstvo, oružanu pljačku i tešku krađu motornog vozila. U fazi izricanja kazne, porota je s deset glasova za i dva protiv preporučila smrtnu kaznu, što je sutkinja Cecelia Moore i prihvatila, osudivši ga na smrt, uz dodatnih 15 godina zatvora za pljačku i pet godina za krađu automobila. Njegovi odvjetnici kasnije su se pozivali na neustavnost te odluke, ističući da je Vrhovni sud SAD-a 2016. godine presudio da su smrtne kazne bez jednoglasne odluke porote neustavne. Međutim, Vrhovni sud Floride tu je presudu primijenio retroaktivno samo na slučajeve nakon 2002. godine, što znači da se na Beasleyjev slučaj nije odnosila.

Nakon više od dva desetljeća provedena u zatvoru, stvari su se ubrzale krajem kolovoza 2026. godine, kada je guverner Ron DeSantis potpisao nalog za izvršenje smrtne kazne. Odvjetnicima je ostavljeno samo 35 dana do zakazanog datuma pogubljenja, što je izazvalo oštre reakcije.

Obrana je tvrdila da je rok prekratak za provođenje detaljnih neuroloških i psiholoških vještačenja. Angažirani psiholog zabilježio je kod Beasleyja tešku depresiju i značajne faktore rizika za vaskularnu demenciju. Zbog prometnih zastoja i logističkih problema s transportom invalidskih kolica unutar strogih zatvorskih pravila, planirana neuropsihološka testiranja nikada nisu dovršena na vrijeme do sudskog roka.

Pravni tim isticao je i problematičan sustav na Floridi u kojem guverner ima potpunu slobodu biranja koga će i kada pogubiti, bez ikakvih javnih kriterija, nazivajući taj proces proizvoljnim. Usprkos svim žalbama i zahtjevima za odgodu kako bi se održalo dodatno saslušanje o njegovom mentalnom zdravlju, sudovi su redom odbijali argumente obrane. Zaključili su da poodmakla dob i korištenje invalidskih kolica ne predstavljaju prepreku za izvršenje kazne smrtonosnom injekcijom, za koju Odjel za korekcije Floride koristi koktel triju lijekova: sedativa, paralitika i lijeka koji zaustavlja rad srca.

PRIJE 27 GODINA Monstrum ubio tri žene na sudu u Zagrebu: 'Kad mi skinu lisice, pobit ću sve!'

Guverner DeSantis, koji napušta svoju dužnost u siječnju, više je puta branio učestala pogubljenja, naglašavajući važnost donošenja pravde obiteljima žrtava.

- Ne znam je li zatvaranje poglavlja prava riječ, jer vjerojatno nikada nećete dobiti potpuno zatvaranje. Ali barem saznanje da je pravda zadovoljena znači puno mnogim ljudima - poručio je guverner ranije ove godine tijekom konferencije udruge šerifa.

Beasley je tako postao najnovije ime na dugačkom popisu pogubljenja na Floridi, u godini u kojoj se ta država opasno približava rušenju vlastitog rekorda iz prošle godine, kada je usmrćeno 19 osuđenika. Do kraja ove godine zakazana su još dva pogubljenja, uključujući ono Williama Reavesa i Williama Leea Thompsona, iako je potonjem provedba privremeno zaustavljena zbog procjene psihijatara o njegovoj kompetentnosti zbog uznapredovale demencije. Pravni sustav, s druge strane, odlučio je da kod Curtisa Beasleyja takvih prepreka nema. Sva pogubljenja na Floridi, prema podacima zatvorske uprave, provode se smrtonosnom injekcijom od tri lijeka - sedativa, paralitika i sredstva koje zaustavlja rad srca.

Osim onog na Floridi, Tennessee u srijedu planira pogubiti 50-godišnju Christu Pike, koja je osuđena za ubojstvo kolegice iz razreda dok su obje bile tinejdžerice. To će biti prvo pogubljenje žene u Tennesseeju u posljednjih 200 godina.