Početak krize bio je idealni trenutak za razvoj niz novih kompanija, koje su tada započele kao startupovi. Oni koji su se razvijali na temelju "prijateljskog dijeljenja" danas su jako uspješne i vrijedne kompanije, posebno Uber i Airbnb. Bio je to nov način razmjene roba, usluga i dobara, nazvan ekonomija dijeljena. Pojam je to pod kojim je opisan princip dijeljenja, unajmljivanja i razmjene usluga i proizvoda što potiče održivo upravljanje. 

Najprepoznatljiviji primjer tog principa je poznati startup, danas jako uspješna kompanija, Airbnb. No čini se kako je taj opis pomalo komičan posebno danas kada je znamo da nije riječ o prijateljskom dijeljenju već o unosnom poslu. Tako jedan korisnik Airbnba u npr. Barceloni ima niz nekretnina čijim dnevnim najmom na vrhuncu sezone može zaraditi i od čak nevjerojatnih 33.000 funti. Cijela susjedstava nestaju, tj. nestaju stanovi koje drugi mogu unajmiti za život, s obzirom kako se sve veći broj ljudi uključuje u ovaj jako unosan biznis, i svoje stanove stavlja u dnevni najam. Oni rijetki stanovi koji ostanu na raspolaganju za onaj tipični dugotrajni najam, iznajmljuju se po puno većim cijenama nego ranije. I to je velika promjena koju je Airbnb donio na tržište nekretnina diljem svijeta, piše The Guardian. 

U trenucima kada su krenuli, kao startup, reklamirali su po novoj inovativnoj mogućnosti na koji bi putnici mogli zapravo ostati u sobama viška lokalnih građana i na takav način zapravo živjeti onim tradicionalnim životom u mjestima koje posjećuju. Ova naoko prijateljska ideja i dalje je prisutna u njihovom rječniku, pa će tako reći domaćin, umjesto najmodavac, i gostoprimstvo umjesto poslovanja. Bez obzira što se većinom na njihovoj stranici reklamiraju zapravo stanovi i kuće, kojima je često jedina svrha upravo to - iznajmljivanje. 

Dobar biznis Ovo je 10 najbogatijih start-upova na svijetu

U Barceloni je tako dozvola za kratkoročni najam koštala oko 250 eura, no sada se takve dozvole više ne izdaju, već se predaju iz ruke u ruku a mogu postići cijenu od 80.000 eura. Sve su to podaci koji potvrđuju činjenicu kako ono dijeljenje kojeg su najavljivali i reklamirali jednostavnost korištenja i uštedu troškova, zapravo je preraslo u posao rezerviran za bogatije slojeve društva. 

Tijekom prvotnog rapidnog rasta tvrtke izrasle na temeljima ekonomije dijeljenja funkcionirale su bez obzira na razne regulative i zakone, jer su smatrali kako ih se takva regulacija ne tiče. No kako su godine prolazile tako je zapravo svima postalo jasno kako je Airbnb zapravo pravi biznis iznajmljivanja, kao što je Uber taksi prijevoznik. 

Pitanje nije trebaju li se takve i slične kompanije zabraniti, već kako ih regulirati da posluju bolje. Bojkoti korisnika često nemaju željeni učinak. Uber se ponaša dosta pristojno nakon šoka koji im je izazvala odluka u Londonu kojom su im odbili obnoviti dozvolu. Spremno su ga dočekali i povezali sa svojim planom i prijedlog o električnim automobilima. 

Kako bi se napravila regulacija Airbnba prvo je potrebno saznati na koji točno način ova kompanija funkcionira, što će biti posebno teško, jer svoj podatke drže u tajnosti. No neki uporni istraživači ipak su otkrili neke detalje. 

Tako je Tom Slee, autor What’s Yours Is Mine: Against the Sharing Economy, otkrio je kako je najskuplje oglašavani apartman na Airbnbu u Rimu bio jedan od nekoliko luksuznih prostora za iznajmljivanje koje je baš za tu namjenu kupio bogati američki tech poduzetnik. 

Airbnb tvrdi kako njihov posao "oživljava susjedstva, kvartove", pa je malo iznenađujuće kako "susjedstva u kojima je Airbnb jako prisutan su zapravo ona koja u većoj mjeri gube svoje stanovništvo", što stvara dojam kako se stanovnici zbog povećanih stanarima zapravo iseljavaju. 

POŠAST Obračun s iznajmljivačima - posebna inspekcija za Airbnb

Jedan način na koji bi se to moglo riješiti je i da gradski oci budu odgovorniji i fleksibilniji u donošenju odluka. Tim stručnjaka proveo je istraživanje utjecaja Airbnba na London 2016. godine, i predložio kako bi svaki vlasnik nekretnine mogao imati "pravo da se uključi u kratkoročni najam na određeni period vremena". Ova prava mogla bi se određivati i na tržištu pod nadzorom lokalnog vijeća, koji bi mogao dijeliti prihode sa lokalnim grupama i organizacijama.  

I tako bi mogli nadzirati i pratiti aktivnosti kako se ne bi dogodilo da određena područja postanu hotspotovi. U ekstremnim slučajevima poput onog u Barceloni možda bi jedini odgovor mogao biti oštro suzbijanje, a sigurno bi moglo pomoći i to da se Airbnb nametne plaćanja nekih kazni. 

Na drugim mjestima pristup bi ipak mogao biti malo diskretniji. 

Mnoga mjesta sada određuju koliko noći tijekom godine određena nekretnina može biti pod kratkotrajnim najmom, što je pokušaj ograničavanja broja nekretnina koje nudi jedan vlasnik, ili kako bi limitirali broj dozvola i tako omogućili vlasnicima da navedu nekretninu na određenom području. Iz ove lekcije bi se tako trebalo naučiti da ni jedna kompanija nije iznad zakona. 

U slučaju Airbnba, ključ promjene njihova ponašanja je u većoj transparentnosti, na što će ih se trebati na neki način prisiliti. U analizi prisustva Airbnba u Australiji,  napravljenoj ove godine, istraživačica Laura Crommelin i njezini kolega smatraju kako bi kompanija treba omogućiti gradskim vlastima uvid u njihove podatke o iznajmljivačima kako bi oni mogli donijeti prave odluke. 

Kompanija nastala na temeljima otvorenosti i dijeljenja trebala bi tako funkcionirati i dalje, smatraju kritičari, pa čak i danas kada je riječ o uspješnoj kompaniji koja je na iznajmljivanju stanova zaradila milijarde i zapošljava više od 3000 ljudi.