Nekoć je bila stvar prestiža imati Louis Vuitton torbu. I to u tolikoj mjeri da su na sve strane nicale lažne torbe s prepoznatljivim znakom. No danas priličan broj mlađih bogatašica isticanje brenda smatra 'jeftinim' i odlučuje se za malo manje skupocjene (iako i dalje, budimo iskreni, prilično skupe) modne marke.

Danas nije cool pokazati da si možete priuštiti torbice Lois Vuitton, Gucci i Pradu, nego osobni ukus i iskazivanje individualnosti postaju cool. 

Neki smatraju da je djelomičan razlog ovome i činjenica da je sve veći raskorak između bogatih i siromašnih, pa se vidljivo isticanje skupocjenosti može činiti pretjeranim. Ali vas može i ugroziti više nego prije.

Nekoć je 'svatko tko je netko' u New Yorku ili Šangaju želio nositi 5.500 dolara vrijednu torbu ili 695 dolara skup svileni šal, dok danas izvršni direktori modnih marki noćima ne spavaju pokušavajući smisliti kako vratiti brenirane proizvode u modu. 

Dobro 'potkoženi' potrošači će bez problema potrošiti 1.800 dolara na cipele, ali su svjesni toga da te cipele moraju savršeno dobro proći u eri Instagrama, u kojoj stvari blijede puno brže nego prije. Također, upravo zahvaljujući Instagramu, danas je puno bitnije da imate nešto što neće na selfijima objaviti 20 vaših najboljih prijatelja u roku 48 sati. A istina je da ako ste okruženi bogatašima, velika je šansa da biste svi mogli pratiti iste modne mogule, pa treba 'kopati' dalje.

Pad prodaje i kreativni izlazi iz krize

Guccijeva prodaja je prošle godine pala za 1.1 posto, a Pradina za 1.5 posto. Ako znate koliko zarađuju, znate i da je riječ o jako puno novaca. To je inače prvi zabilježen pad otkad je u svijetu prestala recesija, nakon koje je tržište luksuznih proizvoda raslo neviđenom brzinom. Modni dodaci postali su jedna od najbrže rastućih kategorija luksuznih proizvoda prošle godine (posebno su se istaknule torbice), ali danas bilježe pad.

U međuvremenu su se na tržištu počeli isticati  Zadig & Voltaire, Sandro i Rag & Bone. Sa svojim 895 dolara skupim jaknama ili 525 dolara 'teškim' čizmicama, oni i dalje predstavljaju dizajnere koji nisu za široke mase, ali su relativno pristupačnih cijena ako ih usporedimo s velikom, gorespomenutom, braćom. Dakle, oni koji ih mogu prisuštiti i dalje se mogu osjećati posebno, dok ih istodobno ne mora 'prati' osjećaj krivnje jer nisu potrošili nečiju godišnju zaradu na torbu.

Poznati brendovi dovode nove dizajnere i kreativne direktore u nadi da će im pomoći u inovacijama i stvaranju modernog identiteta koji će vratiti klijente u trgovine, no njihova kreativnost se tek treba pretočiti u velike prodaje. S druge strane, mnoge iz brendiranog svijeta ljuti što se godinama radilo na znakovima prepoznatljivosti, kojih bi se danas trebali olako odreći jer navodno nisu dovoljno sofisticirani.

Ono što mnogi stručnjaci ističu jest da modni magnati moraju znati da ljudi više ne žele ulagati samo u stvari, nego je sve bitnije i iskustvo koje dobivaju. Louis Vuitton je to prvi pokušao spojiti tako što je za posebne klijente na Rodeo Driveu napravio oazu - uredili su krov na kojem se kupci mogu sunčati i ispijati pjenušac između odluka što sljedeće kupiti, piše Washington Post. 

Gucci je upravo napravio nešto slično u Los Angelesu, a Prada u Las Vegasu. No tek ćemo vidjeti koliko su uspješno spojili iskustvo, na koje se ne može staviti logo brenda, sa šopingom.