Zadnji vikend lipnja od Zagreba do Splita nije bilo zastoja, ali je već po dolasku u Split, lokalci ili dugo traže parking ili se ne mogu parkirati, bilo jasno da što smo se nauživali prazne obale, nauživali smo se. Dobro, preuređene garaže bez prozora ili s prozorčićem, koje se na Bookingu nude kao beautiful cozy apartment, ove sezone vjerojatno neće biti pune, turista još nema toliko da bi nedjeljom svi kafići radili, cijene po restoranima koji baš nisu u centru centra zapravo su pristojne, u rangu zagrebačkih parnjaka, u centru centra Amerikanci i ostali se prže ručajući i ništa im neće dan pokvariti, ne smetaju im ni brojne grupe s vodičima koje se guraju po kalama i svako malo ti netko visi nad glavom dok piješ ili jedeš. Nisu konobe krcate, ali ni vlasnici nisu očajni.
U Podstrani sam svaki dan na istome mjestu vidio čovjeka koji strpljivo sjedi u hladu u rukama držeći natpis free apartments. Rekoh, nije sve puno, ali potez od Splita do iza Omiša dodatno je izbetoniran. Projekti koji su lani stajali sad su dovršeni, grade se novi hoteli, hotelčići, vile ili apartmani, predvečer i navečer lokali su solidno popunjeni ili puni, pa makar domaćim narodom koji je došao popiti rundu prije nego što zakrči cestu na povratku s vikenda u Split.

Dubrovčani se žale da će, ovisni o avioturistima, i ove godine patiti. Nema li Britanaca, kažu da su im oni glavni gosti, nema sezone, a već sad cijene snižavaju i na Korčuli i na Hvaru. No nisu to cijene po kojima se moglo ljetovati lani. Uglavnom, izgleda da se vlasnici starih i investitori u nove stanove mogu radovati. Izgleda da će se digitalnim nomadima - kojih je zbog u odnosu na Europu i svijet labavih epidemioloških mjera nekoliko tisuća došlo u Hrvatsku, a svi mogu platiti najam koliko god treba ili kupiti stan - na kraju sezone ove godine na tržištu zagrebačkih nekretnina pridružiti i vlasnici turističkih biznisa od Istre do Splita i, treba vidjeti, koliko južnije od Splita.
A ja čekam da završi Europsko prvenstvo, pa da polako počnem promovirati knjigu o nastanku fenomena Udruge Glas poduzetnika, Urlikanje, najmoćniji alat demokracije, po kafićima i restoranima te drugim prostorima članova UGP-a, kao i knjižnicama, po mogućnosti s dvorištima i terasama.