U hotelu u kojem su lani maturanti za malu lovu iz soba i restorana uživali u pogledu na Paklenjake, ovog je ljeta najjeftinija soba 250 eura. Dao Bog da nema jeftinije od 500 eura! No dok je konkurencija crvena, a Hrvatska narančasta, Booking i Airbnb vrve apartmanima bez i jedne recenzije. Dobra je oklada da su mnogi otkazali gostima koji su jeftini smještaj rezervirali u proljeće. Vlasnike je krenula epidemiološka karta, otkantali su ljude, izbačeni su, pa su se opet registrirali. Sve što sam i ove godine vidio na Jadranu u finalu vodi daljnjem, nažalost stihijskom, investiranju u beton, u kvadrate. Svatko prema mogućnostima, netko u megahotel nalik na zauvijek usidreni kruzer koji će pojesti Postire, netko u apartmane na kojoj je već lokaciji uspio kupiti zemlju. Čiovo je toliko preizgrađeno da neki dijelovi otoka svaku večer po dva sata nemaju vode.

Stjecajem sretnih okolnosti, već četvrtu godinu zaredom džabe ljetujem na Silbi. I, što se tiče borbe za kvadrate i prinos po kvadratu, i mještani i turisti se pitaju zašto je nova vlast malu tržnicu s najlogičnije i svima drage pozicije izmjestila na nezgodno mjesto. Klade se da će trgić zaposjesti kafić, restoran ili fast food i “čiji” će biti vlasnik. Konoba u kojoj kila ribe stoji 420, od ove godine deci maslinova ulja naplaćuje 20 kuna. Valjda treba nadoknaditi lanjske gubitke. Dio zaposlenih u jedinom dućanu povremeno se gotovo neprijateljski ponaša prema kupcima. Dosta glasno negoduje da što su radili cijeli dan, da su sad napravili gužvu, ili te, iako su te vidjeli, puste da čekaš, pa te, ako si baš uporan i nećeš otići, pitaju što želiš. Ali te na blagajni ponekad prijekorno pogledaju jer si kupio samo dva peciva. Cijene su i do 50 posto više nego na kopnu. Posljedica, na kolutu boljeg sira ili na osam mozzarella turist isplati povratnu kartu katamaranom za Zadar, dakle sve ostalo što kupi čista mu je ušteda, pa mnogi i odu na izlet i u spizu. 

U kafićima rade sve mlađi i mlađi konobari, koji se iz ljeta u ljeto sve teže bore s tacnama. A usred sezone neki oglasima na banderama konobara traže među backpackerima, turistima.
Rezime, Hrvatsku je ove godine spasila epidemiološka karta, ali na dulji se rok - savjet ne tražim niti bih ga dao - ipak kladim na investitore koji bolje znaju odrediti cijene i bolje plaćaju kvalitetnije radnike kako bi po kvadratu izvukli više love.