Velimir Grgić je poznati hrvatski novinar, pisac, scenarist. Za neke od najvećih magazina u državi i regiji pisao i piše tekstove o filmu, glazbi, televiziji, lifestyleu, kulturi i društvenim fenomenima. Uredio je i brojne emisije, TV priloge i reportaže, radio na razvoju filmskih projekata, a surađuje s brojnim filmskim festivalima. Pisao je scenarije za brojne filmske i TV projekte u zemlji i inozemstvu, a napisao je brojne knjige o glazbi, filmu, kulturi i društvenim mrežama. Velimir Grgić analizira kako su internet i online video servisi promijenili način na koji gledamo serije, filmove i druge video sadržaje.

Neki od nas to pamte kao da je bilo danas. Jer bila je to velika stvar. Početkom novog milenija, krenuo je uspon formata .flv, flash videa koji se nametnuo kao novi standard u kompresiji slike i zvuka. Game changer, rekli bi, jer je čak i onima koji su tek prelazili sa starih zvrndajućih modema na nešto brži kabel odjednom omogućeno ugodnije gledanje video streaminga. Više nije trebalo čitanjem knjige kratiti vrijeme učitavanja - video nije imao nepremostivu armiju megabajta, a slika je bila taman kakva je trebala biti za tadašnje monitore. Nedugo zatim, 2006. godine, magazine Time stavio je ogledalo na naslovnicu i proglasio osobom godine - mene i tebe. Nas. Nove zvijezde kulta amatera, svakoga tko je koristio tada mlade društvene mreže, predvođene YouTubeom kao novom zajednicom proizvođača i gledatelja video sadržaja. YouTube je iste te 2006. godine postao vlasništvom Googlea. Premotamo li povijest opet u budućnost, ovog puta u prezent, streaming video sadržaja postao je neizbježan dio svakodnevice. Filmovi, spotovi, serije, podcasti, svi redom postali su prilagođeni konzumaciji na bilo kojem raspoloživom ekranu; ono što je nekada vezalo skupine pred ekran TV-a, danas opušta pojedince s ekranom u ruci. Čak i onima koji video ne žele gledati sami na mobitelu, televizija odavno daje opciju povlačenja sadržaja na svoje dimenzije. Nije potreban inženjerski voodoo, a bogami ni rastezanje HDMI kabela. Zapravo, postalo je nebitno hoćete li gledati u mobitel, tablet, laptop, monitor ili dijagonalu televizora u dnevnoj sobi - poanta je da je internet zahvaljujući svojoj današnjoj brzini postao toliko toliko integriran u naše živote da diktira njegov golemi dio. Internet je promijenio sve - pa kako onda neće i televiziju?

Već je nakon velikog istraživanja koje je 2019. provela agencija Ipsos u suradnji s 24Sata bilo jasno koliko smo zaljubljeni u Internet. Od buđenja do sna, internet u Hrvatskoj koristimo najviše od svih medija, a čak 40 posto ispitanika za vrijeme gledanja TV-a u rukama drži mobitel i surfa. Po broju korisnika, prvo mjesto s 92.7 posto drži YouTube, što jasno pokazuje da je i kod nas video apsolutni gospodar digitalnog prostora. U 2019., 51.2 posto populacije gledalo je digitalni video najmanje jednom dnevno, a u 2020. broj je skočio na 62.9 posto. Dok je vrijeme provedeno uz TV poraslo za 9 minuta, vrijeme koje trošimo na internet skočilo je za čak 49 minuta.

Ako Hrvatska u nečemu prati trendove, onda su to upravo ovakve statistike. Količina podcasta stvorila je pravu džunglu u cyberspaceu, ali oni koji su najranije počeli i danas su na vrhu - dok je u SAD-u to Joe Rogan, kod nas je najbliže “Podcast Inkubator”. Ali podcasti nisu usamljeni fenomen. Iako je malo tko prije desetak godina imao budžete standardnih TV serija, internet im je pokušavao parirati na svoj način, posežući za inovativnim idejama i eksploatacijom jezika novog medija, obraćanjima u web kamere, zanemarivanja klasičnih tehničkih standarda i sl. Fenomen “webizoda” odjeknuo je više nego klasične originalne produkcije, ali bili su to za internet snimljeni “bonusi”, nadopune i ekstenzije postojećih i prokušanih TV hitova, koje nisu morali kretati “od nule”. Ipak, čitavo to vrijeme postojale su TV serije koje su se stvarale samo za internet. Jedan od prvih hitova bila je humoristična serija Felicie Day “The Guild”, priča o životima gejmera koja se na YouTubeu prikazivala od srpnja 2007. do 2013.

A onda su se pojavili Hulu i Netflix. I Amazon Prime. I Disney+. Nove platforme jedne potpuno nove web televizije podigle su razinu originalne produkcije i počele dirigirati zeitgeist, kao primjerice Netflix sa svojim “Narcosima” i “Tiger Kingom”. Ove nove digitalne mreže nisu donosile samo potpuno novu kvalitativnu i globalno popularnu razinu sadržaja, već su temeljito promijenile navike gledanja. On demand streaming servisi koji ne diktiraju naše vrijeme, nego omogućuju da naslove raspoređujemo u svoju satnicu po volji i želji, ignorirali su sva pravila stare televizije pa isporučivali čitave sezone serija odjednom, stvorivši fenomen “bindžanja”, cjelodnevno-noćnog buljenja u epizodu za epizodom.

U Hrvatskoj, novom fenomenu web televizije najozbiljnije je pristupio 24Sata, kao pionir i mnogih formata internet TV-a, trenutno predvođenih punokrvnim teen serijalom “Teini dnevnici”, koji je pod brendom JoomBoosa 2020. postigao veću gledanost među mladima nego najgledanija emisija na domaćoj televiziji te godine. Oči Generacije Z uperene su prema internetu i to odražava uspjeh “Teinih Dnevnika”, čije epizode čarobnom kombinacijom opuštenog pristupa generacijskim temama, teen glumaca i popularnih YouTubera iz regije broje multimilijunske preglede na YouTubeu. Brojke kojima se malo tko u državi može pohvaliti, barem kada je audiovizualni sadržaj u pitanju.

Idući tjedan ne propustite drugi dio teksta Velimira Grgića u kojem objašnjava što je to Međunarodna akademija web televizije, zašto su web serije preplavile internet, koji servis je postao sinonimom za globalnu digitalnu televiziju i kako izgleda svijet internetske televizije u Hrvatskoj.