Građani diljem Irana kažu za nezavisnu televizijsku postaju Iran International da su vrtoglave cijene hrane svele prehranu kućanstava na minimum potreban za suzbijanje gladi, pri čemu su prehrana i raznolikost sve manje dostupne. Iranska kućanstva jedva da si mogu priuštiti osnovne potrebe s obzirom na otprilike europske cijene i plaće koje su najčešće u protuvrijednosti od 90 američkih dolara. Već ranije Express je pisao o vrtoglavim cijenama u teheranu zbog američke blokade Hormuškog tjesnaca. primjerice, kilogram piletine prodavao se prije nekoliko dana za 16 eura. Gotovo pet puta skuplje nego u Europi.
Mnogi kažu da su im stolovi svedeni na razinu preživljavanja, gdje je sitost važnija od kvalitete, raznolikosti ili nutritivne vrijednosti. Ako su mnoge obitelji već posljednjih godina izbacile crveno meso, ribu, pa čak i piletinu iz prehrane, poruke koje je primio Iran International sugeriraju da su voće, jaja i mliječni proizvodi sada također postali luksuz za veliki dio kućanstava. Umjesto toga, kažu da se oslanjaju na hranu koja daje osjećaj zasita poput tjestenine, krumpira, luka, kruha i obične riže. Jedan građanin je bez uvijanja sažeo osjećaj očaja: "Ako Islamska Republika ostane, bit ćemo pokopani na groblju svojih snova."
Drugi je rekao da većinu dana njihova obitelj jede malo osim krumpira, luka i juhe od leće. Izvješća odražavaju pomak prema najosnovnijim fiziološkim potrebama potrebnim za preživljavanje, s malo prostora za dugoročno zdravlje, razvoj ili sigurnost. Jedan građanin je rekao da nakon mjeseci kupnje hrane od tjednih uličnih prodavača jer su trgovine postale preskupe, čak su i te kupnje sada nedostupne. "Sada kupujem samo apsolutno nužne stvari, stvari poput krumpira, rajčica i luka, pa čak i tada kupujem proizvode najniže kvalitete“, rekla je osoba.
Stanovnik Isfahana rekao je da se obiteljski obroci sada uglavnom sastoje od krumpira, tjestenine ili kruha i sira. Službeni podaci pokazuju da su neke kategorije hrane porasle na troznamenkaste brojke u protekloj godini, dok plaće nisu uspjele pratiti taj tempo. Prema podacima središnje banke za prošli mjesec, međugodišnja inflacija dosegla je 161 posto za mlijeko, sir i jaja, 267 posto za ulja i masti te 176 posto za mesne proizvode.
Građani su izvijestili da se janjetina trenutno prodaje za oko 22 milijuna rijala (12,5 dolara) po kilogramu, dok govedina košta otprilike 15 milijuna rijala (8,5 dolara) po kilogramu. To je za skromna iranska primanja prevelik novac.
Masoud Rasouli, tajnik Udruženja industrije pakiranja mesa i proteina, izjavio je početkom lipnja da je potražnja za crvenim mesom pala za oko 50 posto u usporedbi s prethodnom godinom. Mnoge obitelji su rekle Iran Internationalu da su u potpunosti izbacile životinjske proteine iz prehrane unatoč upozorenjima zdravstvenih stručnjaka da dugotrajni nedostatak proteina može dovesti do široko rasprostranjene pothranjenosti, posebno među djecom i adolescentima.
Liječnici upozoravaju da bi smanjenje kućnih košarica hrane i prelazak na jeftinije proizvode niže kvalitete mogli doprinijeti porastu stope anemije, oslabljenom imunološkom sustavu i drugim dugoročnim zdravstvenim problemima.
Nekoliko građana reklo je da obično pakiranje sira za doručak sada košta oko 2 milijuna rijala (1,1 dolar). "Mnogo dana naš ručak i večera sastoje se samo od kruha i sira“, rekla je jedna osoba. "Ali čak i ako živite samo na kruhu i siru, i dalje bi vam trebalo oko 150 milijuna rijala (85 dolara) mjesečno.“ Minimalna mjesečna plaća u Iranu trenutno iznosi oko 160 milijuna rijala odnosno 90 do 110 dolara, ovisno o fluktuacijama tečaja, dok stručnjaci za rad procjenjuju prosječnu mjesečnu zaradu mnogih radnika na otprilike 150 dolara.
Građani su prijavili cijene od oko 250.000 rijala ili 0,14 dolara za jedno jaje, više od 10 milijuna rijala ili čak 5,6 dolara za litru ulja za kuhanje i oko 5 milijuna rijala to jest 2,8 dolara za posudu jogurta od 2,5 kilograma. Mnogi su rekli da im plaće, koje u većini slučajeva jedva dosežu 200 milijuna rijala ili 113 dolara mjesečno, teško osiguravaju čak i obroke bez proteina.
Poruke također ukazuju na zabrinjavajući razvoj događaja: postupnu zamjenu hrane onim što može ispuniti prazan želudac. Stanovnik Tabriza rekao je da sada kupuju mesni temeljac umjesto mesa samo kako bi stvorili okus mesa u varivima. Majka iz Dehlorana u provinciji Ilam rekla je za Iran International da njezina djeca mjesecima nisu jela meso te da im je čak i piletina postala nedostupna.
Drugi su opisali prodaju kućanskih stvari kako bi pokrili troškove hrane. "Smanjili smo troškove gdje god je to moguće i gotovo ništa nije ostalo na našem stolu“, rekao je jedan građanin. "Nisam jeo pravi obrok tjedan dana. Dolazimo do točke u kojoj si ne možemo priuštiti tri obroka dnevno.“ Za sve veći broj Iranaca pitanje više nije kako održati životni standard, već kako osigurati dovoljno hrane za još jedan dan.
Ekonomija je u potpunom kolapsu i turizam, do jučer važna grana, sveden je praktički na nulu.
Ahmad Kazemi, vlasnik eko-kućice u pokrajini Khorasan Razavi, rekao je da je inflacija transformirala ekonomiju poslovanja.
"Kad smo počeli 2019. godine, vreća visokokvalitetne iranske riže koštala je tri milijuna rijala (1,8 dolara). Sada košta 64 milijuna rijala (oko 36 dolara)“, rekao je Kazemi za Shargh.
Zaplet oko Hormuškog tjesnaca u najmanju je ruku poduplao cijene luksuznih proizvoda poput mobitela - jedan mladić je u komunikaciji s Iran Internationalom napisao da mobitel kupljen za 500 milijuna rijala (preko 280 dolara) u veljači sada vrijedi 930 milijuna rijala (preko 520 dolara). Bicikl koji je do jučer koštao 300 milijuna rijala (oko 170 dolara) sada prodaje za 620 milijuna rijala (oko 350 dolara). Mladi kažu da se čak i mjesečna članarina u lokalnoj teretani utrostručila od početka rata s Amerikom i Izraelom. Četrnaestogodišnjak je napisao: "Kad god nešto tražim od roditelja, kažu da nemaju novca. Sram me je kad sjednem za stol.“
