Iran od nasmijanog oraha zaradi 1,4 milijarde $, ali sjeme su im ukrali Amerikanci
Halo, Teheran, hitno trebamo pistacio! Tako bi mogli izgledati razgovori veletrgovaca jednom kad u Iranu "proradi" internet, a rat završi pa Hormuški tjesnac prestane biti adut u pregovorima. Naime, rat u Iranu podigao je cijene pistacija na najvišu razinu unatrag osam godina poremetivši opskrbu u vrijeme kada rastuća potražnja za hranom na bazi zelenog orašastog voća, poput čokolade iz Dubaija, uzrokuje nagli porast potražnje, javlja Financial Times.
Pistacio inače raste kao manje stablo ili grm, koje može živjeti preko 100 godina. Potrebna su mu duga, vruća ljeta (idealno preko 37°C) i hladne, ali ne preoštre zime. Stabla pistacija su iznimno dugovječna i mogu živjeti do 300 godina, no potrebno im je sedam do deset godina da počnu davati značajnije prinose, dostižući vrhunac proizvodnje tek oko dvadesete godine. Ova izdržljiva pustinjska biljka otporna je na slano tlo i ekstremne temperature, od -10 °C zimi do +48 °C ljeti, što iranske visoravni čini idealnim staništem.
Pistacio, ili "pisteh" kako ga zovu na perzijskom, duboko je ukorijenjen u kulturu, povijest i gospodarstvo ove zemlje. Poznat kao "nasmijani orah" zbog karakteristično napuknute ljuske, ali i kao "zeleno zlato", ovaj je orašasti plod simbol blagostanja, izvor prihoda za stotine tisuća obitelji i ključan igrač na nestabilnom svjetskom tržištu.
Povijest uzgoja pistacija u Iranu seže unatrag tri do četiri tisuće godina, a divlje šume i danas postoje na sjeveroistoku zemlje, uz granice s Afganistanom i Turkmenistanom.
Bez Irana nema ni Dubai čokolade
Dakle, za naftu ili helij znamo i probleme s opskrbom koje stvara Hormuški tjesnac, Express je pisao i o nestašici sumpora, iznimno bitnog u industrijskim procesima, ali sad dolazimo do nestašice delicija.
"To je kao kockanje - ne znamo po kojoj cijeni prodati“, rekao je za Financial Times Behnam Heydaripour, glavni izvršni direktor londonskog veletrgovca Borna Foods.
Prema podacima američkog Ministarstva poljoprivrede, Iran proizvodi oko petinu globalne proizvodnje pistacija, a u nekim godinama čak 25 do 30 posto globalnog izvoza. No trgovci kažu da je transport usjeva iz zemlje postao sve teži jer američko-izraelski rat protiv Irana remeti logistiku diljem Bliskog istoka.
Cijene pistacija porasle su u ožujku na oko 4,57 dolara po funti, prema Expani, što je najviša cijena od 2018. Potražnju je djelomično potaknula globalna pomama za čokoladom iz Dubaija - pločicama punjenim kremom od pistacija i usitnjenim tijestom koje su postale viralne na internetu 2023. To je pomoglo u širem procvatu proizvoda s okusom pistacija. No, opskrba je već bila pod pritiskom i prije sukoba. Žetva u 2025. kod glavnih proizvođača, uključujući SAD, Tursku i Iran, bila je ispod očekivanja, a iranski usjev pogođen je sušom.
Iranski izvoz također je bio ograničen sankcijama i domaćim nemirima.
"Jako teško je dogovarati isporuke s dobavljačima u Iranu jer im je internet isključen. Ne mogu odgovarati na e-poruke“, rekao je Heydaripour. Problemi su "za sada upravljivi“, kažu Iranci, ali imaju "značajan utjecaj na vrijeme i troškove“.
Behrooz Agah, član upravnog odbora Iranskog udruženja proizvođača pistacija, rekao je da je rat ozbiljno poremetio glavnu izvoznu rutu kroz luku Bandar Abbas u Hormuškom tjesnacu, iako se izvoz nastavio kopnenim rutama, ali uz dodatne troškove i kašnjenja.
"Trenutno je alternativni put za slanje pistacija na indijsko tržište preko turske luke Mersin i Sueskog kanala, što je znatno skuplje i dugotrajnije“, rekao je. "Za pošiljke na kinesko tržište dostupna je željeznička ruta, iako je i ona skupa i komplicirana.“ Carinska uprava izjavila je da je iranski izvoz pao za 30 posto u posljednja dva mjeseca u usporedbi s istim razdobljem prošle godine.
Prekid vatre zasad je zaustavio borbe, ali i SAD i Iran i dalje provode blokade vitalnog Hormuškog tjesnaca, blokirajući većinu komercijalnog prometa i smanjujući globalne opskrbe energijom i drugu trgovinu.
Bliski istok igra središnju ulogu u trgovini pistacijama, djelujući ne samo kao glavni potrošač već i kao tranzitno središte. Velike količine iranskih pistacija obično se prevoze kroz zemlje poput Ujedinjenih Arapskih Emirata i Turske prije nego što stignu do globalnih kupaca, navodi Finacial Times.
Pistacio: Okrugli, jumbo, dugi ili super dugi?
Srce iranske proizvodnje kuca u pokrajini Kerman, posebice u regiji oko grada Rafsanjana. Više od 77 posto iranskih pistacija, s preko 270.000 hektara zasađenih površina, dolazi upravo odavde. Jedinstvena klima i tlo Kermana zaslužni su za vrhunsku kvalitetu i okus koji iranski pistacio izdvaja od konkurencije.
Dok većina zemalja uzgaja tek jednu ili dvije sorte, Iran se može pohvaliti s gotovo 90 različitih varijacija, od kojih su četiri ključne za globalnu trgovinu.
Fandoghi ili okrugli je najzastupljenija sorta, čini oko 40 posto svih nasada. Zbog svoje manje, okrugle forme i velike proizvodnje, cjenovno je najpristupačnija i najviše se izvozi. Kalleh Ghoochi odnosno 'jumbo' je Veći i okrugliji od Fandoghija, poznat po krupnom zrnu i bogatom okusu, idealan za grickanje. Ahmad Aghaei ili dugi je, naravno, duguljastog, bademastog oblika, popularan među uzgajivačima zbog visokog prinosa i kraćeg vremena sazrijevanja. Prepoznatljiv je po najsvjetlijoj boji ljuske. Akbari ili super dugi smatra se najkvalitetnijim i najskupljim iranskim pistacijem. Izrazito je duguljast i ima najveći udio jezgre u odnosu na ljusku.
Malo je poznato da su i američki nasadi, koji danas predstavljaju najveću konkurenciju Iranu, potekli upravo iz ove zemlje. Američki botaničar William E. Whitehouse je 1929. godine otputovao u Iran i nakon tri godine potrage vratio se u SAD s deset kilograma pažljivo odabranih sjemenki. Od svih njih, samo se jedna sorta pokazala uspješnom u kalifornijskom tlu. Nazvao ju je "Kerman", u čast pokrajine iz koje je potekla.
mnogi distributeri i potrošači diljem svijeta slažu se da iranski ima superioran okus. Tajna leži u višem udjelu nezasićenih masti, što mu daje bogatiju i kompleksniju aromu. Visok udio ulja čini ga idealnim za prženje na temperaturama od 160 do 180 °C, što pojačava njegov jedinstveni okus i eliminira potencijalne bakterije. Uz to, iranske sorte generalno imaju veći omjer jezgre i ljuske, što znači da kupac dobiva više samog ploda.
Godišnja proizvodnja u Iranu iznosi oko 300.000 tona, od čega se čak 90 posto izvozi, donoseći zemlji prihod od 1,4 do 1,7 milijardi dolara. No loše pakiranje im je slaba točka. Često se izvozi u rinfuzi, bez brenda, što omogućuje zemljama poput Ujedinjenih Arapskih Emirata da ga prepakiraju pod vlastitom markom i zarade dvostruko više. Neadekvatno skladištenje također povećava rizik od kontaminacije aflatoksinom, opasnim toksinom plijesni, što dovodi do vraćanja cijelih pošiljki.