Europa sve više privlači Kinu. Kineske investicije porasle su u 2016. godini na skoro 36 milijardi eura, a iz godine u godinu rastu. Iako su tijekom 2017. u Kini pale izravne investicije u druge zemlje, jedino su porasle u Europi i to s petine iznosa na četvrtinu iznosa. Od tog novca obje su strane imale koristi.

Međutim, Kina pokazujući financijsku moć zapravo kupuje politički utjecaj. Češki predsjednik, Miloš Zeman, želi da njegova zemlja bude Kina "nepotopivi nosač zrakoplova" u Europi. Grčka je prošle godine zaustavila Europsku uniju u kritikama ljudskih prava u Kini na forumu UN-a. Mađarska i Grčka spriječile su također EU da podrži sudsku presudu protiv ekspanzionističkih teritorijalnih zahtjeva Kine u Južnom kineskom moru. Suočeni s takvim ponašanjem, razumljivo je zašto su Europljani nervozni.

Ali ne samo Europljani. Uvjeti pod kojima se ova velika nedemokratska moć pojavljuje kao investitor u druge zemlje trebalo bi zanimati sve države, naročito ako to podrazumijeva i vanjsku politiku. Amerikanci koji sve više doživljavaju Kinu kao sve jaču trgovačku i vojnu prijetnju, trebali bi biti svjesni ovog natjecanja za lojalnost svojeg starog saveznika.

Mnogi kineski planovi u Europi su upravo u skladu s onim što se očekuje od rastuće ekonomije. Neka ulaganja su privatna, profitna i bezopasna. Stjecanje tehnologije kupnjom inovativnih tvrtki, uključujući i njemačke tvrtke Mittelstand, također je razumno, tako dugo dok se takvi poslovi pažljivo ispituju s aspekta nacionalnih sigurnosnih rizika.

Postoje i stvari koje Kina, za razliku od Rusije, ne želi raditi. Ne želi u Europskoj uniji širiti kaos i  podržavati i štititi populističke, ksenofobne stranke.. Radije bi da Europa ostane stabilna i otvorena za poslovanje. Na pitanjima kao što su klimatske promjene i trgovina, Kina je djelovala s više odgovornosti od Trumpove administracije, nastojeći održati globalne sporazume umjesto da ih minira.

Neki Europljani zbog toga Kinu doživljavaju kao korisnu protutežu nepredvidljivom Uncle Samu, ali to je sasvim pogrešno.  Europa ima mnogo više zajedničkog s Amerikom nego li s Kinom, a ono što mnogi Europljani ne vole su stanari Bijele kuće. Štoviše, Kina je u mnogim od svojih pothvata iskoristila jednu ili dvije odabrane europske države kako bi pomoću njih blokirala izjave ili akcije usmjerene protiv njih – kao što je to bilo u slučaju kritiziranja ljudskih prava.

Budućnost Dominacija bez kraja: Kinezi krenuli s novim osvajanjima

Dio Europljana upravo zbog takvih primjera odmah skaču na protivničku stranu i ovakve situacije koriste da bi dokazali kako je Kini namjera da potkopa europski vojni savez sa SAD-om. Srećom, to je još uvijek jako daleko, jer su se francuske i britanske mornarice pridružile Americi i Japanu kako bi izazvale Kinu na jugu Kineskog mora. Dok sama Kina ne postane istinski demokratska zemlja, a zasad o tome nema nikakvih naznaka, Europa će zasigurno ostati bliža svojim tradicionalnim saveznicima.

Europa stoga treba zauzeti put kojim se izbjegavaju krajnosti – s jedne strane naivnost, a s druge neprijateljstvo. Također treba izbjegavati  ponašanje kineskog protekcionizma. Iako se čini  "pravednim" podvrgavati kineske tvrtke u Europi ograničenjima s kojima se europske tvrtke suočavaju u Kini, ali to bi bila pogreška. Propusnost europskih društava i gospodarstava prema idejama i utjecajima je europska moć.

Ali takva otvorenost također ih čini ranjivima. Stoga bi vlade trebale proučavati svaku investiciju zasebno. Crna Gora ne bi smjela dopustiti da Kini duguje tako velike iznose koji ostaju opasni. Mađarska i Poljska su trebale biti čvršće u pregovorima oko nekih kineskih infrastrukturnih projekata koji nude premalu vrijednost za uloženi novac ili pak nikad nisu dovršeni kako treba.

Ni Hrvatska nije imuna. Kao što je rečeno, nije problem kad iza investicija stoji privatni kapital, no problem postaje kad iza investicija stoji kineski državni kapital. Tim više, kad mu s druge strane stoji zemlja željna novca, kakva je i Hrvatska. U Hrvatskoj je trenutačno medijski najatraktivniji posao gradnja Pelješkog mosta, koja se financira iz europskih fondova, dakle od europskih poreznih obveznika. Upravo je Pelješki most prvi slučaj u EU gdje je jedan takav projekt financiran fondovskim novcima otišao u ruke Kineza. Stoga je sigurno da će ga EU posebno promatrati i paziti na svaki euro, upozorava ugledni Economist.

Također, već je i Bloomberg pisao da postoji kineski interes za kontejnerski terminal u Zadru, pa su do sad s kineskim kompanijama sklopljeni poslovi vrijedni 73.000.000 eura.

No, gotovo ispod radara prošlo je preuzimanje tvrtke Energija projekt za 38.000.000 dolara. Kupila je tvrtka Norinco International Cooperation koja namjerava ispod Velebita graditi vjetroelektranu. Upravo je Norinco jedna od tih kineskih državnih kompanija.

Još 20 godina Rat Trumpa i Pekinga podijelit će svijet kao Orwell u '1984.'

Stoga Economist smatra da bi Europljani morali poraditi na uzajamnosti odnosa s Kinom i uvesti primjerice nove instrumente kako bi se jasnije znalo tko kupuje udjele u europskim tvrtkama.

Članice EU bi trebale težiti da prema Kini zauzimaju jedinstveni stav jer se nijedna od njih ne može sama suočiti s Kinom, ali djelujući zajedno to bi mogli u desetljećima koja dolaze. EU bi, na primjer, mogla uvesti glasovanje s kvalificiranom većinom, a ne inzistirati na jednoglasnom rješavanju osjetljivih tema koje se odnose na Kinu, poput ljudskih prava.

To ne bi funkcioniralo za sve - većini zemalja EU-a ne bi se moglo zabraniti da daju Bruxellesu veto o tome kako rasporediti svoje vojne snage. No, sustav kvalificirane većine mogao bi otežati kineske namjere da paralizira EU tako što će pridobiti i potkupiti neku manju članicu koja može minirati donošenje odluka.

EU bi također mogla uskladiti proces procjene ulaganja. I na taj način bi mogla bolje voditi brigu o južnim i istočnim zemljama koje su posebno osjetljive na utjecaj Kine i pružaju alternativne izvore ulaganja u projekte koje smatraju važnima. Samo malo više solidarnosti unutar EU donijelo bi dugoročne koristi.

I Amerika tu ima svoju ulogu.  U idealnom slučaju - Trumpova uprava prestat će doživljavati EU kao uličnu bandu koja ugrožava američku moć i zaslužuje dobre batine.  

Najveće u povijesti Rekordne ratne igre: Peking poslao vojsku Kremlju na trening

Kad je u pitanju trgovina, EU je snažan potencijalni saveznik s kojim bi se Kinu natjeralo da poštuje globalne norme. Amerika bi također trebala blisko surađivati ​​s europskim vladama na uspostavljanju zajedničkih standarda transparentnosti, što bi spriječilo Kinu da nameće svoja pravila malim zemljama. U vrijeme kada se standardi za IT i umjetnu inteligenciju dijele između Kine i Amerike, Europa bi mogla pomoći da se dovedu u ravnotežu.

Kako Kina raste, prednosti za svijet nezavisne, otvorene i slobodne Europe samo će se povećati. S druge strane, Europa oslabljena i podijeljena najsnažnijim autoritarnim režimom svijeta pogoršat će probleme daleko izvan granica EU. Europa ne smije dopustiti da se to dogodi.