Kriza 2008. godine. Vojska investicijskih bankara, koja je maštala da će se radom od sedam, osam ujutro do tri po ponoći popeti dovoljno visoko da od bonusa, godinu za godinu, kupi stan u Londonu, pa bijesni auto, da bi trećim osigurala penziju najkasnije u četrdesetoj, očajavala je svjesna da većina više nikad neće raditi u branši. Konobari u barovima u kojima su do jučer za nekoliko sati trošili njihovu mjesečnu plaću naslađivali su se mukom našmrkanih, dekadentnih barjaktara kapitalizma. Ali u jednoj od luksuznih spavaonica od betona, čelika i stakla, u kvartu za bankare izgrađenom tri stanice podzemne željeznice od Canary Wharfa, gdje rade, ovi što su san ostvarili prije propasti Lehman Brothersa na velikom su boat showu kupovali i, manje sretni, naručivali više jahti nego što su brodograditelji mogli proizvesti.

U početnicama, i ne samo početnicama investiranja, piše - kupuj dok krv teče ulicama. OK, tad nije bilo krvi, osim u slikama opisa kaosa, propasti na burzama. Bloodbath, krvoproliće. Ekipa s cashom u rukama kupovala je što je tko mogao. Netko nove, a netko polovne jahte i aute. Umjetnine. Velika naftna kompanija, koja je na vrhuncu tržišta prodala skoro sve poslovne prostore u svom sjedištu - malima je imponiralo imati sjedište firme na njihovoj adresi, u zgradi velikog naftaša - sad je za kikiriki iste kvadrate vraćala natrag. Svi koji su, kako se to grubo kaže o svrsi tržišta kapitala, odvojili novac od budala, akumulirali su raznu imovinu za prodaju prije idućeg “krvoprolića”.

U Ukrajini je krvoproliće bez navodnika. Izdaleka, ne možemo zamisliti, a ni znati tko sve i što tamo sad jeftino kupuje. No možemo znati što piše u knjigama, a imamo i ne tako davno iskustvo o kupovanju po Hrvatskoj dok je krv tekla ulicama. I dok igrači svuda po svijetu reagiraju na potrese zbog cijene nafte i plina, neki trejdaju, neki akumuliraju na dugi rok, mi obični civili više gledamo kako bismo zaštitili svoju muku, nego profitirali na zakonitostima kapitala pouzdanima kao gravitacija, čitam da Kinezi razmatraju kupnju dosta ruske imovine, i pada mi na pamet da smo svi zajedno premalo investirali u mir. Sve što se tu još ima reći vjerojatno je - slijedi trag novca i saznat ćeš istinu.