Ministar Tomislav Tolušić bio je na dobrom putu da postane solidan ministar, ali se u jednom trenutku zapleo u vlastiti PR, opijen čarima Facebooka i uvijek vjernih navijača "za domaće stvari" koji mu virtualno skandiraju "To, care! Bravo, tako treba! Naprijed ministre!" i slično, pa je umjesto da uistinu pokrene promjene postao Facebook ministar.

Tolušić je naime dobar dio svog imidža izgradio na kao nekoj borbi za domaće proizvođače, a protiv stranih, pa je tako više puta do sada napao strane lance i prijetio koječim. Paralelno s tim njegovo ministarstvo nije učinilo puno da proizvodi hrvatskih proizvođača postanu konkurentniji. Pitajte male proizvođače, trošarine su im tolike da im se ni ne isplati proizvoditi, a kad domaći ne proizvode onda se kupuje od nekog drugog. 

Napad na omiljene mu mete, Lidl i Kaufland Tolušić nije propustio napraviti ni u srijedu, kada je na Facebooku prozvao ova dva lanca jer prodaju uvozni kruh. Robinhudovski je pozvao narod da kupuje hrvatsko, na što inače hrvatski političari pozivaju kad sve ode u vražju mater, kad treba spašavati Agrokor, uništene firme, male proizvođače i sve one koji oni nisu u stanju spasiti, pa neka ih spašava narod koji ionako već stenje od siromaštva i nezaposlenosti.

Uostalom sjetite se nedavno kada je 'puko' Agrokor, kada su nas doslovno svaki dan davili ministri, gospođa Marica iz Kraša i ostali dobavljači da kupujemo hrvatsko. Isti oni koji su šutke Todoriću godinama punili police Konzuma odjednom su se sjetili da bi ih iz dreka u koji su se sami uvalili možda mogli izvući građani tako da više ne kupujemo ono što želimo sa svojim novcem, već hrvatsko.

Naime, nije problem kupovati hrvatsko. Problem je jer je sve hrvatsko zapravo već prodano zahvaljujući upravo toj besmislenoj i neplanskoj politici koja se u Hrvatskoj provodi od devedesetih, a koja je duboko pljačkaška. I nakon što je sve prodano strancima, pokradeno, prodano tajkunima sa sumnjivim biografijama koji su te tvrtke upropastili i kad više ničeg nema ministri vape "Kupujte hrvatsko!". Koje, gdje je, pokažite nam. 

Osim toga, ljudi su dovodeni do toga da češće kruh traže po kontejnerima, a manje po dućanima, tako da je poziv da čitamo deklaracije prije kupovanja primjer potcjenjivanja vlastitog naroda. Ljudi znaju čitati deklaracije, ali u današnjoj situaciji oni koji imaju sreće kupuju jeftinije, a oni koji nemaju sreće kopaju po smeću i traže hranu. 

Ima i onih koji su odlučili kruh potražiti dalje od Hrvatske i takvih je puno. Desetine tisuća Hrvata u ovom trenutku jede irski, njemački, kanadski ili norveški kruh, jer si nisu mogli priuštiti hrvatski kruh. I dobro im je.