Pričaju li mediji previše o turizmu: o granularnosti i identitetskom značaju turizma za hrvatsko društvo. Vrlo je važno ispravno dimenzionirati važnost turizma i odnose u strukturi našeg deviznog priljeva jer o tome postoje mitovi. Najrašireniji je onaj da se u Hrvatskoj živi od turizma, odnosno rente tri mjeseca u godini, dok se ništa ne izvozi. Te mitove treba razbijati kako bismo shvatili u kakvom društvu živimo, čime se zapravo bavimo, kakvi su nam potencijali i kakve su politike potrebne da bi se ovo društvo razvijalo.

Ambicija ovoga teksta je ipak nešto uža: prikazati brojke i moguće razloge zašto se turizmu u javnosti pridaje veći značaj od onoga koji mu stvarno pripada. Netom objavljena bilanca plaćanja za prošlu godinu pruža uvid u odnose prihoda od stranih turista naspram prihoda od robnog izvoza. Odnosi su prikazani na slici. Osim što pokazuje brži rast robnog izvoza, slika pokazuje i da je devizni prihod od robnog izvoza odavna znatno veći od ukupnog prihoda od turizma bez obzira na to mjeri li se prihod od izvoza prema fob načelu, kao u vanjskotrgovačkoj statistici, ili prema korigiranom prihodu, kao u statistici platne bilance.

Slika 1. prikazuje novu pojavu koju ćemo nazvati Velikom internacionalizacijom hrvatskoga gospodarstva. Radi se o složenoj pojavi koja zahtijeva posebnu obradu kroz dva ili tri teksta. Zanimljivo je da šira percepcija u javnosti ne prati prikazani razvoj koji pokazuju podaci. Naslijeđeni su komunikacijski obrasci i stavovi koji ponavljaju desetljećima ukorijenjene floskule o turističkom prihodu kao renti od koje se za tri mjeseca rada može živjeti cijelu godinu, i još se ni ta tri mjeseca ne treba mnogo mučiti.

Ponavlja se i nimalo ugodna naracija o Hrvatima kao neinovativnom narodu koji nije u stanju ništa proizvesti i koji samo koristi turističku rentu kako bi plaćao uvoz, o navodno precijenjenoj kuni koja je sve to uzrokovala itd. Slike koje se prenose kroz kulturne obrasce i medije pridonose reprodukciji mitova. Primjerice, višednevna okupiranost medija turizmom za uskrsne blagdane potpuno je nerazmjerna ako se o turizmu kao poslovnom fenomenu progovori kroz brojke.

SVI NAS VOLE Evo zašto je Hrvatsku posjetilo preko 18 milijuna turista!

Tako smo nedavno imali prilike čuti da je u vrijeme uskršnjih blagdana ostvareno oko 230.000 noćenja. Pretpostavimo da su sva ta noćenja ostvarili stranci i da troše onoliko koliko u prosjeku troše tijekom cijele godine. U Hrvatskoj je tijekom 2017. ostvareno 80,2 milijuna noćenja stranaca (11,3% više nego 2016.) u komercijalnom smještaju i 6,2 milijuna noćenja u nekomercijalnom (gotovo polovica se odnosi na Slovence koji borave u svojim vikendicama), dakle ukupno 86,4 milijuna noćenja stranaca.

Uz prihod od 9,49 milijardi eura u prošloj godini to daje prosječnu potrošnju od oko 110 eura po noćenju. Na stranu što je taj omjer sumnjivo visok: upućuje na to ili da je procjena turističke potrošnje napuhana ili da je broj noćenja stranaca podcijenjen. No uzmimo tih 110 eura po noćenju i pomnožimo ih s 230.000 noćenja u vrijeme ovogodišnjih uskrsnih blagdana i doći ćemo do procijenjenog prihoda od stranih turista tijekom blagdana u visini od 25,3 milijuna eura.

Podatak o robnom izvozu za ožujak i travanj još nemamo, ali usporedbe radi, prošle je godine u ta dva mjeseca izvezeno roba u vrijednosti 2,27 milijardi eura ili 1,14 milijardi u prosjeku mjesečno. To je oko 45 puta više od turističkog prihoda za uskrsne blagdane. Ako bismo očekivali u travnju ostvariti oko dva milijuna noćenja stranaca (što je vjerojatno precijenjeno zbog ranog Uskrsa), pa to puta 110 eura, dobije se oko 220 milijuna eura očekivanog prihoda od stranih turista u travnju, što je opet oko pet puta manje od očekivanog mjesečnog robnog izvoza.

Općenito, prihodi od turizma manje su važni od prihoda od robnog izvoza u 10 od 12 mjeseci u godini (slika 2). Podaci na slici 2 dobiveni su usporedbom stvarnih podataka DZS-a o robnom izvozu s našom procjenom mjesečnih prihoda od turizma koje smo dobili množenjem mjesečnih podataka (također DZS-a) o broju noćenja stranaca i famoznih 110 eura, čije je porijeklo ranije objašnjeno. Dakle, donekle je razumljivo da mediji za Uskrs počinju pridavati važnost turizmu jer tada (polako) kreće sezona, a turizam jest važan za hrvatsko gospodarstvo. Slika pokazuje koliko su srpanj i kolovoz visoko iznad robnog izvoza u tim mjesecima.

Čak i u lipnju i rujnu, procijenjeni mjesečni prihod od turizma tek je malo manji od robnog izvoza. Međutim, kroz ostale mjesece, a njih je više osam, prednost turizma se gubi. Na godišnjoj razini, prihod od turizma daje znatno manje od prihoda od robnog izvoza. Kada se gleda medijska zastupljenost, turizam (slično kao i poljoprivreda) dominira u našoj tradicionalnoj kulturi. To vjerojatno pothranjuje neke stare i djelomično pogrešne obrasce poimanja svijeta i društva u kojem živimo.

Nedavna rasprava o ovoj temi na društvenim mrežama pomogla je kristaliziranju mogućih objašnjenja. Ona izlaze izvan okvira ekonomske analize i klišeja o dominaciji naučenih obrazaca razmišljanja. Vjerojatno najzanimljivije hipoteze odnose se na hipotezu granularnosti turizma i njegova identitetskog značaja. Što se prvoga tiče, turističko noćenje je granularna jedinica mjere koja omogućava elegantno i fino brojanje razmjerno velike vrijednosti, nešto nalik gramima kod vaganja zlata.

Prema ovoj hipotezi, noćenje je idealna jedinica mjere za praćenje; mnogo je zanimljivija i lakše pojmljiva od, primjerice, milijarda tableta što ih Pliva, Belupo i ostali farmaceuti izvezu preko granice. Uostalom, mnogo je prikladnije brojiti do oko 100 milijuna (noćenja) da biste objasnili oko 10 milijardi eura prihoda nego da morate brojiti oko 10 milijardi (komada tableta) da biste objasnili samo oko 1 milijardu eura prihoda od njihove prodaje.

Osim toga, robni izvoz je jako heterogen, prostire se od kožne galanterije preko tableta do brodova, pa je teško o tome ispričati neku jednostavnu priču, pronaći magično jednostavnu kvantitativnu mjernu jedinicu. Drugo objašnjenje polazi od toga da je turizam za razliku od robnog izvoza široko zasnovana identitetska priča. Ljudima se teško poistovjetiti s nekim širim značajem izvoza ljubičastih ampulica. To je bitno samo za mali broj ljudi koji na tome rade i od toga imaju koristi.

Nasuprot tome, stranci koji mile našim gradovima, cestama, selima i plažama vidljivi su svima, i onima među nama koji od njih nemaju neposredne koristi, a ujedno su znak da ovdje ima nešto što te ljude zanima, da smo im važni. Važna im je naša kamena povijest, crkve i mostovi, i to je potvrda da smo uistinu nešto posebno. U tom smislu, naracija o turizmu se ne razlikuje od precijenjene naracije o nogometu i sportašima kao “ambasadorima” zemlje.

Naposljetku, možda je sve skupa tek posljedica činjenice da je u turizmu lakše homogenizirati interese i fokusirano lobirati, jer su interesi prerađivačke industrije veoma heterogeni, a problemi s kojima se susreću proizvođači različitih veličina u različitim sektorima veoma različiti, dok je u turizmu problem sličan za sve. U svakom slučaju, niti je turizam renta koju se ubire tri mjeseca dok se ostalo vrijeme planduje, niti je turistička usluga sve što prodajemo strancima, bez čega bi propali.

Više od ukupnog uskrsnog prihoda od turizma