Biografija na Twitteru Ashisha Thakkara ne opisuje kao „najmlađeg milijardera Afrike“ ili „direktora i osnivača tvrtke The Mara Group“, globalno renomirane multi-sektorske investicijske grupacije – prva riječ je „izbjeglica“.

34-godišnji Thakkar je po obiteljskom nasljeđu Indijac, ali oni već četiri generacije žive u Africi. Thakkar je imao 13 godina i živio u Ruandi kada je genocid 1994. prisilio njegove na preseljenje u Ugandu.  

Nastojanja njegove obitelji da nanovo izgrade svoj život inspirirala su ga da izostane iz škole na 15 dana i započne IT biznis, kupujući i prodajući dijelove računala. Iz tog posla na kraju je nastala The Mara Group, kompanija koja spaja sektore tehnologije, bankarstva, proizvodnje i trgovine nekretninama.

„Želio sam postati poduzetnikom kako bih pomogao obitelji koja je izgubila sve“, kazao je u intervjuu za The Huffington Post. 

Dvadeset godina nakon starta u shopping centru u Kampali, glavnom gradu Ugande, Thakkarova kompanija sada zapošljava više od 11.000 ljudi u 25 zemalja svijeta. 

On je također i predsjedavajući u United Nations Foundation Global Entrepreneurs Councilu, a The Mara Foundation što ju je utemeljio je 2009., služi kao online portal za mentorstvo mladim afričkim poduzetnicima.

Novinari HuffPosta razgovarali su s Thakkarom o budućnosti poduzetništva u Africi i inspiraciji za njegov uspjeh. Donosimo djelove intervjua:

U svojoj knjizi „Lav se budi: avanture u afričkom ekonomskom čudu“ razlažete tezu da poduzetništvo može promijeniti percepciju Afrike. Kako to? 

Kako Afrika broji 54 različite države, ima tako i 54 jurisdikcije, zakonodavstva, politike, parlamenta, vlade, opozicije, i dr. Mi smo kolektiv od milijarde ljudi. Kao kontinent, fizički smo veći od Sjeverne Amerike, zapadne Europe, Indije i Kine zajedno. Ogromni smo. Nadalje, naredni je faktor da je 85% naše populacije mlađe od 35 godina. Zapošljavanje mladih je više od krucijalnog afričkog pitanja zbog takvog demografskog pokazatelja. Kada razmislimo gdje je pokretač ekonomskog rasta za mala i srednja poduzeća i stvaranje posla, neće to biti veliki projekti. Niti velike investicije jer ti projekti biti će automatizirani kako bi bili konkurentni s globalnom kvalitetom. Neće to biti poslovi koje će stvoriti vlasti, već realno podignuta mala i srednja poduzeća, u pravom smislu riječi. Ako istinski omogućimo, podupremo i inspiriramo mlade poduzetnike napose, biti će to zamašnjak rasta i inkubator poslova kakve naš kontinent treba. 

Svoje roditelje opisujete kao „top poduzetnike“. Ispričajte nam, kako su vas inspirirali.

Obitelj mog oca odselila je iz Indije u Ugandu 1890. godine, u potrazi za trgovinskim mogućnostima. Slično njima, obitelj moje majke napušta Indiju 1920. i odlazi u Tanzaniju. Moji roditelji susreli su se, vjenčali i živjeli zajedno u Keniji, pa u Ruandi, a onda je 1972. došlo do genocida u susjednom Burundiju. Praktički su izbačeni iz zemlje, preselili u Englesku i počeli iznova. Doslovno su izgubili sve. Otac se zaposlio u tvornici Ford, a majka je počela raditi u Walkers Crispsu. Skupili su mali kapital, započeli svoj mali biznis, na tome sazdali malo više kapitala, pa izgradili skroman život. Ali, te 1983. nedostajala im je Afrika, osjetili su zov svog tamošnjeg doma, pa su prodali sve i vratili se, u Ruandu. Ja sam tada imao 12 godina. Nažalost, devet mjeseci kasnije dogodio se genocid. Moji roditelji, sestra i ja bili smo izbjeglice kojih 35 od 100 dana genocida. Kada smo izašli – nasreću, izvukli smo žive glave – ostali smo bez cjelokupne obiteljske stečevine od '72. do '93. Ali, moji roditelji sačuvali su pozitivno razmišljanje i stav, pa nismo samo razmišljali kako smo sve izgubili, nisu dali da osjetimo kako su nam životi ugroženi tih dana u Ruandi. S nama su se igrali, držeći nas stalno i na sve načine mentalno zaposlenima. S obzirom na to, kada sam namjerio napustiti školu i utemeljiti svoj biznis – a nije uobičajeno da 15-godišnjaku date za to podršku – prepoznali su moju strast i motivaciju za to.

'Izbjeglica' je prva riječ kojom sebe opisujete na Twitter profilu. Zašto?

Oduvijek je to bila prva riječ na mom profilu. Razlog je, najiskrenije, što je to redefiniralo prijeloman trenutak mog života. Bio sam u dobi kada sam pamtio sve, svjedočio svemu poput milijuna ubojstava u 100 dana. A cijeli svijet je nijemo gledao. Prolazak kroz to iskustvo doista mijenja vašu perspektivu života i svijeta. Zato sam odlučio postati poduzetnikom i pomoći svojoj obitelji koja je izgubila sve, čak i zadnju nadu – po drugi put.

Koji su naredni planovi za The Mara Group? 

Ovo je za nas velika godina jer slavimo 20-godišnjicu od osnutka u kolovozu. Nevjerojatno je što, kolikogod to čudno zvučalo, imam osjećaj kao da tek sad počinjemo s Marom. Sve što smo činili u protekla dva desetljeća pripremalo nas je za ono što slijedi. Mislim da je The Mara Foundation s preklapanjem toliko različitih stvari i kako ljudi realiziraju tako kreiran posao nešto što smo priželjkivali i dozivali dugo vremena, tu mislim na poticanje malih i srednjih poduzeća, a od iznimne je važnosti i fokus na mlade poduzetnike te žene poduzetnice. Krucijalno je dati im radnu platformu. Posljednih godina imamo više uvažavanja od strane vlada, organizacija i institucija općenito, pa The Mara Foundation ima sve više prilika da postane važan igrač. Nadam se da ću ja sada poći malo više svojim putem, a Mara njenim. Mislim da je javna politika stvarno važan segment kojemu bih ubuduće volio participirati.

Možete se zamisliti u nekoj 'fotelji' za društveno dobro? 

Ne znam. To je nešto što uključuje cijelu osobu. Savjetnik sam nekolicine državnika diljem Afrike, kao član World Economic Forum Global Agenda Councila za Afriku, pa znam da je lako kritizirati sa strane. Oštri dežurni kritizeri javnog sektora generalno bi trebali preuzeti odgovornost i aktivne uloge, ako već misle da mogu drukčije, bolje. Afrika je tako uzbudljivo mjesto. Strelovito raste na toliko različitih načina, pa ne mora pratiti trendove i obrasce zapada, već učiti na njegovim greškama kako bi preskočila neke stepenice. 

Koji bi bio vaš savjet nekom novom 15-godišnjaku koji, poput vas, želi započeti svoj biznis?

Neka slijedi svoju strast i intuiciju. Apsolutno neka pokuša i ne prestraši se ako padne. Zapamtite, to je putovanje, a ne destinacija. Pasti ćete bezbroj puta. Valja se dići, otresti prašinu sa sebe i vratiti u 'ring'. Pojavit će se usput prečice i mogućnosti za ubrzan rast. U to se ne upuštajte, kratkotrajno je. Idite pravim putem – imajte na umu istinske vrijednosti, etiku, moral i slijedite svoj san. Mislim da je posljednje važno sanjati velike snove. Trebate imati ogroman san! Ovo je naše vrijeme kao mladih poduzetnika diljem svijeta, pa apsolutno sanjajte o velikim ciljevima. Ali, počnite malim koracima.