Poznanik kulturnjak, koji zna da bih, da mogu, prestao uplaćivati u proračun dio koji završi u financiranju poezije od koje je ponekad i kupus vredniji, zajedljivo me pitao zalažem li se i za ukidanje uplaćivanja za zdravstvo. Ono, jesam li svjestan kakav bi kaos nastao da su svi kao ja. Rekoh mu da bih svima koji ne žele uplaćivati zdravstveno osiguranje omogućio da ne plaćaju protiv svoje volje, ali sam siguran da bi mnogi takvi vrlo brzo cvilili i molili da ih se primi natrag u solidarno zdravstvo. Mislim, vrlo je jednostavno. Ako ne s prvim karijesom ili pregledom koji košta nekoliko tisuća kuna, onda sigurno s prvom operacijom čija je cijena nekoliko tisuća ili nekoliko desetaka tisuća eura ljudi bi shvatili da je solidarno zdravstvo, to jest uplaćivanje u bilo kakvo zdravstveno osiguranje, svetinja, civilizacijski doseg. Možemo razgovarati o racionalizaciji troškova, smanjivanju nezdravstvenog osoblja i usmjeravanju više našeg novca liječnicima, u gradnju bolnica, opremu, ali fakat je jedan kroz jedan, jadna nam majka bude li hrvatski zdravstveni sustav kopija američkog, plati ili umri. Dovoljno je vidjeti samo jedan jedini primjer bolesti koju privatnici ne liječe, jer su operacije preskupe, liječenje je moguće samo u državnim bolnicama, da se instant opametiš.

No bi li porezni obveznici cvilili oslobodi li ih država plaćanja osam milijuna kuna kazališnih produkcija za koje znamo da ne vrijede ni stotinjak tisuća? Želimo li mi koji punimo proračun neke autore plaćati recimo 400 kuna po kartici? Ili bi li poduzetnici doista plakali da ih se oslobodi plaćanja obavezne članarine Hrvatskoj gospodarskoj komori? Vrlo ćemo brzo saznati je li, kandidirajući se za šefa HGK, Dražen Oreščanin samo igrao ulogu dvorske lude ili je pobijedio i izborio se za priliku da od Komore napravi dobrovoljnu organizaciju. Ali bude li krajnji doseg - dvorska luda, teatar apsurda, i to ima smisla. Jednostavno, stavljanje izbornog procesa pod reflektore jedan je od koraka ka boljoj investicijskoj klimi. I nije isto ako svi s pravom koga treba zaokruže u tišini, daleko od pogleda javnosti, ili svaki od njih makar najbližim rođacima i susjedima na kavi treba obrazložiti svoje postupke. Kakav god bio ishod, i Burilović i Oreščanin bit će bliži Hrvatskoj kakvu svi želimo.