Mnogobrojni dužnosnici nakon odlaska iz svijeta politike u Hrvatskoj osnivaju konzultantske tvrtke. Kad se povuku iz javnog života, više ne moraju opravdavati tko su im klijenti i kojim “savjetima” im pomažu. Ali i dvije optužnice dignute ovog tjedna pokazuju da Hrvatska, nažalost, još funkcionira po principu “zovi čovika”. Veze i poznanstva najviše se cijene. To je onda i najjači i najčešći način da postignete bilo osobni bilo poslovni probitak. Umjesto da su to jasna i transparentna pravila, brza, učinkovita i digitalizirana javna uprava koja svima omogućuje jednak pristup uslugama i pošteno tržišno natjecanje. Opet je optužena notorna Josipa Rimac, a najnoviji slučaj pokazuje da je vlasniku građevinske tvrtke u kojoj je živjela nakon jednog telefonskog poziva dobio natrag milijunsko jamstvo na koje nije imao pravo jer je odustao od posla. U Josipinoj mreži ovaj je put završila i bivša rektorica zadarskog sveučilišta, koju je Plenkovićeva vlada htjela promovirati. U drugom slučaju optužen je i bivši utjecajni HDZ-ovac Robert Gotić iz Varaždina, koji je optužen da je dao mito drugom poduzetniku koji je mogao u banci “srediti” jamstvo za milijunski posao koje je Gotiću trebalo za višemilijunski posao s državnim fondom. Adam Smith je pričao o nevidljivoj ruci tržišta, ali ta nevidljiva ruka dobila je sasvim drukčiji oblik.