Nitko se ne usudi reći koliko je milijardi bačeno za gubitaše
U svojih skoro 30 godina postojanja, država je napravila desetke tisuća analiza, strategija, programa restrukturiranja, ali jednu nikad nije. Ne postoji jedinstvena analiza koliko je država dala novca poreznih obveznika na razne potpore, subvencije, dokapitalizacije i sanacije. A još manje je napravila analizu što je time postigla, posluju li tvrtke bolje, je li se povećala proizvodnja.
I nije tu ništa čudno. Jer da su takav dokument dali javnosti, pokazali bi se porazni rezultati trošenja novca građana.
Na svojoj koži su ove godine to osjetili svi građani kad je propao Uljanik, a banke i tvrtke su sav novac za neizgrađene brodove za koje je jamčila država naplatile iz džepa građana. Ukupno je otišlo preko 4,5 milijardi kuna u samo par mjeseci. Za taj iznos se mogla kupiti borbena flota zrakoplova, a to je dvostruko više nego što je država ove godine rasteretila poreznih davanja građane i poduzetništvo.
Zašto? Zato što nije bilo dovoljno kontrole gdje se novac troši, što je sve prepušteno menadžerima koji su završili pod istragom, zato što se kupovao socijalni mir... I zato je Uljanik i primjer kako državne pomoći funkcioniraju u Hrvatskoj. Barem bi se čovjek ponadao da su u Vladi naučili lekciju. Ali na jednom drugom slučaju vidimo da i nisu.
Vlada je u sjedni događanja u Uljaniku dala i 68 milijuna eura jamstava za izgradnju polarnoga kruzera Brodosplitu. Međutim, druga državna tvrtka, Hrvatska brodogradnja - Jadranbrod, koju je osnovala država da nadgleda utrošak novca za koji jamči Vlada, tvrdi da im Brodosplit uopće ne dostavlja izvješća o utrošku novca. O tome su službeno poslali i dopis ministru gospodarstva Darku Horvatu, a objavio ga je tjednik Novosti.
Sretan rođendan!
Brodosplit nam je, pak, rekao da oni daju sva izvješća. Istinu smo pokušali doznati u Ministarstvu gospodarstva, ali kao javnosti kojoj je ministar obećao da će znati kako se troši svaka kuna, konkretan odgovor nismo dobili više od tri tjedna. Na kraju nam je samo neslužbeno poručeno:
"Brodosplit će morati potpisati ugovor o nadzoru s Hrvatskom brodogradnjom ili neće dobiti treću i četvrtu tranšu novca", dobili smo neslužbeni odgovor.
A na naše pitanje znači li to da ne znaju kako je potrošeno pola novca i na zahtjev da želimo pisani odgovor nismo ništa dobili. Brodosplit i Vlada se natežu tko je to kome bi se trebala dostavljati izvješća, što je nevjerojatno u 2019. godini i nakon što smo se toliko opekli na Uljaniku.
I nije to sve. Ovaj tjedan je odobrena i nova pomoć nacionalnom zrakoplovnom prijevozniku Croatia Airlinesu od 250 milijuna kuna s ciljem nastavka poslovanja do pronalaska novog partnera koji bi ih kupio. No prije sedam godina gledali smo sličnu priču. Država je preuzela dugove i dala financijsku injekciju. Ukupni iznos se popeo na 800 milijuna kuna. Sad je opet odobrena pomoć i treći put najavljeno traženje kupca.
Državni zrakoplovni prijevoznici posluju s poteškoćama, u CA su napravili dio restrukturiranja, ali očito su daleko od toga da mogu normalno poslovati. Lani su završili u gubitku od skoro 90 milijuna kuna. A ipak, neki su zamjerili što je takva Croatia Airlines, opterećena gubicima, organizirala veliku gala večeru povodom svog 30. rođendana netom prije nego što će dobiti potporu. Na taj događaj potrošene su 496.672 kune, odgovorili su iz Croatia Airlinesa. Ali kažu da nisu oni sve platili.
"Događaju je prisustvovalo 450 osoba, a 60 posto troškova pokrili su poslovni partneri i dobavljači", odgovorili su nam iz tvrtke.
Kažu i da će dosljedno slijediti sve mjere koje im je propisala država nakon odobrene pomoći. Ostat će da vidimo hoće li održati obećanje, ali činjenica je da revizije toga kako je trošen novac od potpora i drugih oblika pomoći nitko ne radi. Da je bilo ispravne kontrole, teško da bi se dogodio slučaj Uljanik.
Ali postoji još poduzeća koja su gutači novca, a da javnost ne zna kako je on točno utrošen, niti resorno ministarstvo ikada objavljuje učinke i ciljeve koji su postignuti a koji nisu. To su željeznička poduzeća, koja su u zadnjih deset godina prošla toliko preoblikovanja, razdvajanja i spajanja da bi ijedan ministar prometa mogao bez problema nabrojiti kako je sve išlo.
U nedostatku takvih analiza, koje bi trebala raditi ministarstva koja i daju novac, poslužit ćemo se analizom Instituta za javne financije. Oni su analizirali učinkovitost trošenja novca koji je dan željeznici između 2006. i 2015. godine.
Svaki građanin dao 10.382 kuna
"Društva bivšeg HŽ-a su u 10 godina primila skoro 10 milijardi kuna državnih potpora. Kada bi se toj brojci pribrojila i ostala davanja države koja u smislu zakona nisu potpore, iznos bi bio veći od 20 milijardi kuna", konstatirali su prije dvije godine istraživači Instituta Anto Bajo i Marko Primorac.
A onda su zaključili da oni i dalje gomilaju gubitke, nelikvidnost je velika...
A stvarao se privid da se nešto radi.
"Proces restrukturiranja se trebao temeljiti na realnim planovima i konkretno ostvarivim ciljevima utemeljenim na predviđanju nadolazećih promjena. Umjesto toga, stječe se dojam da je od 2006. godine veći naglasak stavljen na formalno pravnim promjenama zbog usklađivanja s EU nego na stvarnoj provedbi restrukturiranja. Ciljevi restrukturiranja između 2012. i 2016. godini nisu ostvareni", zaključili su.
I sve je ostalo na tome. Novac se i dalje slijeva, željeznica dobiva godišnje između 450 i 700 milijuna kuna potpora. Treba naglasiti da su isti autori napravili prije nekoliko godina opsežnu analizu u kojoj su predvidjeli sve ono što se kasnije dogodilo u brodogradnji. Jednostavno su konstatirali da je model neodrživ. Ali nitko ih nije slušao dok se sve nije raspalo pred očima javnosti, a danak su platili građani.
Treba tu primijetiti da tijekom 90-ih i nisu rađene slične nezavisne analize, a država, kao što smo rekli, nikad nije imala cilj sve podastrijeti građanima. Hrvatsku je pritisnula Europska unija, pa su potpore i smanjene i pod jačom su kontrolom izvana, ali još nema nikakvih analiza učinaka.
Poljoprivreda, koja je najveći gutač potpora, i dalje stagnira ili propada. Kroz razne programe u nju je uloženo više od 40 milijardi kuna. A proizvodnja nam je 40 posto manja nego prije pet godina. U Hrvatskoj oko 320 milijuna eura potpora godišnje prima oko 110.000 obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, a javna tajna je da su mnoga osnovana samo kako bi kupili poticaje. A to je samo jedan od mnogih primjera.
U posljednjem izvješću o potporama za 2018. godinu, Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja konstatira da je svaki zaposleni građanin dao više od 10.382 kuna za potpore. Ukupno su te godine dane više od 14,8 milijarde kuna potpora, što je apsolutni rekord u zadnji pet godina. Na veliki iznos potpora utjecala je propast Uljanika kada su naplaćene 2,5 milijarde kuna jamstava od države. Kako je Uljanik i ove godine progutao dodatnih dvije milijarde kuna, ne treba sumnjati da će izvješće o potporama i za ovu godinu biti slično kao i lani.
Udruga poreznih obveznika tražila je od Vlade uvođenje jačih kontrola, da sve obveze budu javno dostupne i da se vidi na što se novac troši. Uzalud.
"Ni kad se daju jamstva ili pomoći, nema dovoljnih obrazloženja, nemamo procjene učinka na što je novac otišao i što je postignuto. Pa ako 10 godina daješ novac za voće, a proizvodi ga se sve manje, onda je jasno da nešto nije u redu. Niti jedna vlada nije napravila te analize i odluke se donose politički i arbitrarno, a to uvijek ostavlja prostor za korupciju", kaže Davor Huić, predsjednik udruge Lipa.
I tako se državnim novcem, umjesto da se potiču napredak, inovacija i prilagodba, u biti čuva postojeći neuspješni model.