Prema World debt clocku svjetski dug u ovom trenutku iznosi 70.245.101.408.799 dolara (70 tisuća i kusur milijardi) i stalno raste. Skoro trećina tog iznosa otpada samo na SAD. Jedna šestina otpada na Japan. Grčka je, zbog ovih i onih razloga, umalo financijski kolapsirala i za sobom povukla kompletnu EU, čak i SAD i ostatak zapadnog svijeta. Venezuela je također na rubu ponora.

Saudijskoj Arabiji prijeti čak i politički raspad, ako ovako nastavi dužnički kolapsirati uslijed niskih cijena nafte. O nacijama trećeg svijeta koje su doslovno u dužničkom ropstvu u apsolutnom smislu te riječi, da se i ne govori. Ipak, i u takvom svijetu postoje nacije koje nemaju niti jednog jedinog centa duga. Prema podacima CIA-e, to su Liechtenstein, Macau, Brunei, Britanski djevičanski otoci u Karibima i pacifička nacija Palau.

Svaka od njih ima vlastite razloge zašto nema baš nikakvih vanjskih dugova. Liechtenstein je po površini nešto manji od Korčule, ali je zato odličan u proizvodnji kobasica, dentalnoj protetici, a i skloni su mu mnogi od onih kojima je za skrivanje svojih tvrtki, umjesto u poreznim rajevima daleko preko oceana, dovoljno ostati na europskom kopnu. Macau je, pak, poluautonoman u odnosu na Kinu i drži neke od najvećih kockarnica na svijetu.

Palau vrlo dobro živi od turizma diljem svojih atomiziranih otočića, ukupne površine tek našeg otoka Cresa. Slično kao i Britanski djevičanski otoci koji, osim turizma, također slove za jednu od svjetskih najpopularnijih poreznih oaza. Sve te države usto su i izrazito male, pa je njihovu financijsku politiku vrlo jednostavno voditi, a nemaju ni vlastitu valutu, pa je posao utoliko lakši.

Liechtenstein uvelike koristi švicarski franak. Macau je odan hongkonškom dolaru. Palau i Britanski djevičanski otoci sudbinski su vezani uz američki dolar. Jedini koji se ne uklapa u takvu sliku jest moćni sultanat Brunei, koji ima vlastiti dolar. Po površini je kao desetina Hrvatske i ima pola milijuna stanovnika.

Čak 90 posto ekonomije Bruneija otpada na naftu na kojoj ta zemlja počiva i od koje živi. Tamošnji vladar Hassanal Bolkiah sa svojih 20 milijardi dolara jedan je od najbogatijih ljudi na svijetu, što je već desetljećima uobičajeno među vladarima te zemlje. Po tome ta se zemlja ne razlikuje od Saudijske Arabije. Obje su sunitske, obje su apsolutističke monarhije, obje apsolutno ovise o nafti. Brunei, međutim, nije vehabistička monarhija kao što je Saudijska Arabija, a to za sobom povlači ekstremne razlike u odnosu na tu zemlju.

Brunei izrazito vodi računa o socijalnoj sigurnosti svojih građana. Tako je obrazovanje za njih potpuno besplatno na bilo kojoj razini, pa tako i za studente i poslijediplomske studije. Besplatno im je čak i obrazovanje na sveučilištima u inozemstvu, uključujući i smještaj, prehranu, udžbenike i putovanja, isto onako kao što je, primjerice, u Libiji svojedobno radio Moamar Gadafi za čije vladavine ni ta zemlja nije imala vanjskog duga, a u isto vrijeme je imala 150 milijardi dolara rezervi.