Direktor Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Dubravko Ponoš, prije nekoliko je dana sam sebi izmaknuo fotelju kad je objavio snimku “razgovora” s bivšim predsjednikom radničkog vijeća tog fonda Mislavom Kotarcem, u kojoj ga psuje i vrijeđa. 

“Glavu ću ti odšarafiti, i možeš se onda žaliti na Ustavni, ma direktno Andreju Plenkoviću”, govori, između ostalog, Ponoš Kotarcu. Na konferenciji za novinare Ponoš je konstatirao kako opravdanja za takvo ophođenje nema, a snimku je sam objavio jer je ona, kazao je, predmet Kotarčevih ucjena, koje traju već dugo. 

Ekonomix Napuštena tvornica usred ničega bit će novi Černobil

Što je Ponoš mislio da će objavom vlastitih uvreda postići, nije poznato, no mandat je morao staviti na raspolaganje, pa fond čeka, najvjerojatnije, novog šefa. Tko god da nakon njega dođe na ovo mjesto, nema sumnje, znat će da mu je upala sjekira u med jer fond je pravi mali Eldorado. 

Njegova je svrha od gospodarstva i građana prikupljati različite ekološke naknade, i tako prikupljen novac usmjeravati u “zelene” projekte. Preko fonda je, primjerice, moguće dobiti subvencije za kupnju električnog vozila, nekad je dijelio i subvencije za učinkovite, štedljive kućanske aparate, daje i novac za energetsku obnovu zgrada. Preko tog se fonda prikuplja i, primjerice, ambalažna naknada, od koje je fond samo u prošloj godini ostvario prihod veći od 612 milijuna kuna.

Ukupan prihod fonda prošle je godine bio 1,8  milijardi kuna, a rashod 700 milijuna manji, a “knjige” fonda pokazuju da su na kraju prošle godine u banci i blagajni imali više od milijardu kuna. Budući da je riječ o agenciji koja bi ono što prikupi od građana i gospodarstva trebala dalje ulagati, postavlja se pitanje zašto im na računu stoji toliko novca, odnosno treba li, prvenstveno gospodarstvo, i dalje plaćati tolike naknade ako za njih nema svrhe, tj. projekata. 

Također, ako dovoljno projekata nema, legitimno je postaviti i pitanje zbog čega fond iz godine u godinu ima sve više zaposlenika, kojih je sad oko 350. To je stotinu ljudi više nego prije pet godina, i daleko više od 33 zaposlenika, koliko ih je imao kad je 2005. godine počeo raditi. Stalno povećanje broja zaposlenika opravdavaju potrebom povlačenja EU sredstava, no i 2017. i 2018. ostvarili su daleko više prihoda nego što su imali rashoda.

Pretprošle je godine ta razlika iznosila više od 132 , a lani gotovo 705 milijuna kuna. Nova zapošljavanja opravdali su preporukom Državne revizije i Agencije za reviziju sustava provedbe programa EU da pojačaju administrativne kapacitete za europske projekte, na kojima radi 99 djelatnika, a trebalo bi 130 ljudi. Ukupno zaposlenih imaju, međutim, 350. 

Nakon medijskih napisa da je fond mjesto na kojem se uhljebljuje stranački kadrovi HNS-a, proveden je nadzor i ustanovljeno da greške nema, odnosno da je sve po redu i zakonu. “Tko god da je zapošljavan, zapošljavan je zbog svojih kvalifikacija i iskustva”, poručili su urbi et orbi iz fonda.

UŽAS Zbog nebrige nestaje poznata plaža i otok na Jadranu

Pogledajmo sad zašto je toliko primamljivo zaposliti se u fondu. Na bruto plaće lani su im otišla 42 milijuna kuna, što je gotovo četiri milijuna više nego u godini prije. Podijeli li se to s 350 zaposlenika, proizlazi bruto mjesečna plaća u fondu od 10.000 kuna. Ali to nije sve.  

Za prekovremeni je rad fond zaposlenicima lani isplatio još gotovo 690.000 kuna, gotovo 530.000 kuna više nego u 2017. godini. Na “naknade troškova” zaposlenicima isplaćena su 4,2 milijuna kuna, 80 posto više nego u godini prije, a za naknade za prijevoz, rad na terenu i odvojeni život još 1,6 milijuna kuna. Na službena je putovanja otišlo  1,4 milijuna, 150 posto više nego 2017. godine.

Stručno usavršavanje zaposlenika fond je prošle godine platio 1,12 milijuna kuna. U godini prije taj je iznos bio daleko manji, ali ne i mali, oko 325 tisuća kuna. Lani je, dakle, na stručno usavršavanje svakog zaposlenika u prosjeku potrošeno 3200 kuna.

Sve u redu, neka nam što obrazovanijeg i usavršenog kadra, ali postavlja se pitanje zašto takav kadar onda treba i intelektualne usluge, na koje je fond potrošio još 8,2 milijuna kuna samo u prošloj godini, i daleko više nego 2017., kad su ga intelektualne i osobne usluge koštale 3,8 milijuna. 

Nije jasno za što im je , pored 350 zaposlenih koji se stalno stručno usavršavaju, trebalo još  toliko dodatnih intelektualaca, na koje je potrošeno čak dvostruko više novaca nego u 2017. godini. Na usluge promidžbe i informiranja lani je potrošeno preko 7,6 milijuna kuna, čak pet milijuna više nego u 2017., a trošak reprezentacije lani se popeo na gotovo 180.000 kuna, sa 74.000 u godini prije. 

Slučaj Dubravka Ponoša, koji je u fond došao prije dvije godine, nipošto nije prvi koji  puni medijske stupce. Fond je  najpoznatiji po svom najdugovječnijem, i prvom direktoru, Vinku Mladineu, i po plastičnim bocama koje su ovoj agenciji godinama stvarale ogroman gubitak. Nije tajna da se povratna naknada plaćala i na gomile boca uvezenih iz inozemstva, pa je fond u jednom trenu imao gubitak i od 700 milijuna kuna. U 2016. godini gubitak je iznosio gotovo 290 milijuna, a sad je račun prepun novca. 

Rad fonda treba u potpunosti revidirati, kaže bivši ministar zaštite okoliša Slaven Dobrović, dobro upućen u način funkcioniranja fonda. Riječ je, potvrđuje, o Eldoradu, u koji se novac građana i gospodarstvenika stalno ulijeva pa je legitimno postaviti pitanje kako se taj novac troši i koji se efekti postižu. 

Uništeni biser Na ovu plažu više nitko ne smije ući

"U 2015. su, kao izbornoj godini, za nekoliko stotina milijuna premašili financijski plan ugovaranjem energetske obnove, i prouzročili dubioze, za koje se 2016. morala tražiti pozajmnica. Fond ponovno preuzimaju 2017., u konsolidiranom stanju, a zahvaljujući i znatno povećanim prihodima od emisijskih jedinica, sad se hvale bogatim bankovnim računom. Slušati samohvalu direktora doista je degutantno. Ne iznosi on podatke o tome kako uspješno vraća ambalažni materijal u gospodarstvo, koliko je efikasno prikupljanje pojedinih tipova ambalaže ili kako planira unaprijediti sustav prikupljanja pojedinih kategorija otpada, puno mu je važnije izdašno trošiti u PR ili kakve slične usluge". ističe Dobrović. 

Predsjednica udruženja Eko Ozra, koje okuplja proizvođače pića i napitaka, dužnih u fond uplaćivati naknade, kaže kako fond najvećim dijelom ostvaruje namjenske prihode koji bi se trebali koristiti i za planirane rashode za te programe i projekte. Prema podacima za 2018., dodaje, Fond je na ime ambalažnih naknada ostvario prihod od  612,5 milijuna, a za sustav gospodarenja ambalažnim otpadom utrošio 96 milijuna kuna manje. 

"Vidljivo je da su iznosi naknada koje plaćaju proizvođači i uvoznici veći od troškova nastalih gospodarenjem posebnim kategorijama otpada", kaže Bagarić.

Odgovarajući na pitanja o brojnim, povećanim, i općenito visokim troškovima, iz Fonda kažu kako su se s povećanjem broja zaposlenih - povećali i troškovi. Do povećanja troškova za prekovremeni rad je došlo, kažu, upravo zbog opsega posla na EU projektima.

EKOCID Koja će riba zadnja nestati iz mora i oceana?

"Fond je valjda jedina državna institucija koja je, kad su natječaji bili u tijeku, radila od 0 do 24 sata, a sve kako bi se što više projekata uz što viši postotak prolaznosti uspješno prijavilo na EU natječaj", odgovaraju. 

Kako nastavljaju, u ovoj i prošloj godini imali su nekoliko informativno-edukativnih kampanja koje su se odnosile na javne pozive koje smo objavljivali. S obzirom na to da je zakup radijskih i televizijskih termina izuzet od primjene Zakona o javnoj nabavi, za navedene usluge nije bila potrebna provedba otvorenih postupaka javne nabave, dodaju. Provedena je i edukativna kampanja za potencijalne obveznike plaćanja naknada. 

- Višak prihoda koje fond ima na računu nije samo od naknada koje plaćaju obveznici za posebne kategorije otpada nego i iz ostalih izvora (npr. trgovanje emisijskim jedinicama) koje Fond uprihoduje sukladno važećim propisima. Dakle, ta sredstva nisu isključivo vezana za financiranje sustava gospodarenja ambalažnim otpadom. Određen dio viška prihoda fonda planiraju uložiti u gradnju centara za gospodarenje otpadom, sanacije odlagališta i razne druge projekte zaštite okoliša i energetike. Iako se primjerice izgradnja centara za gospodarenje otpadom sufinancira iz EU fondova, fond je u obvezi osigurati i nacionalnu komponentu. Samo za tu namjenu tijekom sljedećih nekoliko godina trebali bismo uložiti više od 600 milijuna kuna, pravdaju u fondu račun na kojem im stoji više od milijardu kuna. Svaka će lipa dobro doći. Ponoš Hrvatskoj, naime, predviđa vrlo skupe EU penale od nekoliko desetaka tisuća eura dnevno jer ne sortiramo otpad.