Bankrot kemijske tvrtke Usoliekhimprom 2017., osim lokalno oko sibirskog velegrada Irkutska i nesretne radnike koji su izgubili posao, jedva da je bila vijest. A onda, dvije godine poslije, u veljači je guverner regije Irkutsk Sergej Levčenko proglasio izvanredno stanje.
Sada, pak, u srpnju, već i Zapadni mediji upozoravaju moguću na ekološku megakatastrofu ravnu kemijskom pandanu Černobila iz 1986. Predsjednica ekološke organizacije Rosprirodnadzor Svetlana Radionova za Izvestiju je rekla da su vlasnici doslovno pobjegli s tog mjesta nakon proglašenja bankrota tvrtke s tvornicom za proizvodnju klora i drugih kemikalija.
"Ta velika tvrtka, s kemijskim pogonima koji su vrlo opasni, sada je u ruševnom stanju. Nedavno sam posjetila tvornicu i vlastitim očima to vidjela. Tamo je puno otpada koji sadrže živu, u zgradama tvornice nalaze se kontejneri s opasnim kemikalijama, od kojih su neki pod pritiskom. Nitko ne zna čega sve tamo ima", nabrajala je Radionova za Izvestiju.
Ovdje nije riječ o pukim ekološkim entuzijastima. To što je guverner Irkutska u veljači ove godine proglasio izvanredno stanje, bio je trenutak u kojem se pokazalo da je čak i visoka politika u panici pred prijetećom katastrofom. Procjenjuje se da je za sanaciju ovog područja potrebno čak 1,9 milijardi rubalja.
I to u slučaju da je zagađenje u pogonima tog oronulog, likvidiranog kemijskog diva doista samo u okvirima onoga što je danas poznato. A poznato je, primjerice, da su bivši vlasnici radili čak i takve stvari da naftni otpad, kako ga ne bi morali zbrinjavati ili prerađivati u skladu sa zakonima, što bi im, računali su, bilo skupo, upumpavali su ga u duboke bunare.
Već i to je dovoljno loše, a ovakvo što može imati i globalne posljedice ako bi iz tih bunara naftni otpad kroz pukotine i prolaze u podzemlju počeo curiti u obližnju rijeku Angaru. Ta rijeka, duga čak 1779 kilometara, povezuje Bajkalsko jezero s Jenisejem, životnom žilom kucavicom Sibira koji su se ulijeva na sjeveru u Arktički ocean.
Nedavno je RIA izvijestila da je riječ o 100.000 kubičnih metara naftnog otpada. A ako bi došlo do popuštanja, curenja ili čak i eksplozije velikih rezervoara s opasnim kemikalijama pod pritiskom, teško je i zamisliti sve posljedice i po ljude i po Irkutsk i po prirodu. Zanimljivo je da se osim neodređenog izraza "vlasnici" u medijima ne spominje koji su neodgovorni ljudi doveli do ovakvog stanja.
Neke od njih se, međutim, ipak može relativno lako identificirati. Albert Avdoljan, 48-godišnji rusko-armenski biznismen, 1999. godine stekao je 15 posto dionica Usoliekhimproma i čini se da je njegov vlasnički paket toliki ostao sve do proglašenja bankrota. Priča postaje vrlo neobična kad se dozna da je Avdoljan 1999. bio star samo 29 godina.
Razlog za pesimizam da bi se moglo nešto hitno napraviti u sprečavanju prijeteće ekološke katastrofe kod Irkutska, počinje bujati kad se dozna da taj čovjek danas nije bilo tko, da je riječ o jednom od glavnih vlasnika telekomunikacijskog sustava s 4G tehnologijama u cijeloj Rusiji.
On je osnivač i vlasnik nekih od najvećih ruskih telekomunikacijskih divova i, konačno, od 2016., samo malo prije proglašenja bankrota u sibirskom kemijskom divu čija su postrojenja puna velikih količina otrova, Avdoljan si je nabavio i državljanstvo Malte. Inače je riječ o tipičnoj priči ruskog oligarha.
Kad je 2017. ženio svog sina s kćeri ruskog tajkuna Eldara Osmanova, na vjenčanje su ulupali 10 milijuna dolara. Samo na cvijeće spiskali su pola milijuna, a ostalim novcem valjalo je platiti i nastup Lady Gage na vjenčanju na Beverly Hillsu. Forbes je za tu godinu bogatstvo Avdoljana procijenio na 750 milijuna dolara.
Rusi su vam nepresušna tema jer ne smijete pisati o američkim nuklearnim katastrofama u Tihom oceanu ili o engleskim proizvodnim pogonima u Indiji i JI Aziji!