Tek što su utihnule rasprave o usporavanju hrvatske ekonomije i ulasku u recesiju, Hrvatska narodna banka izašla je s informacijom da njihov "model brze procjene" upućuje na to da je u trećem tromjesečju došlo do ubrzanja rasta gospodarske aktivnosti. U srpnju je, navode, industrijska proizvodnja porasla 4,8% u odnosu na lipanj ove godine pa je na tromjesečnoj razini ostvaren rast industrije od 2,7%.

Porastao je i realni promet od trgovine na malo, a HNB ističe da se u srpnju "ponovo intenzivirao" i rast plaća iako to većina zaposlenih nije primijetila u svojim novčanicima.

Tko doseljava u RH? Iseljavanje: Tko će vam raditi za filipinske plaće!?

Ekonomska analitičarka Večernjeg lista Ljubica Gatarić ovako je otvorila temu naizgled nelogične situacije u Republici Hrvatskoj da nam plaće rastu otprilike upola onom brzinom kojom se bogati hrvatska ekonomija. Gdje onda završava razlika?

Čak i ako su poslodavci dublje posegnuli u džep te uoči godišnjih odmora podebljali primanja zaposlenih, i dalje je to premalo da bi držali tempo s drugim zemljama čija je brzina približavanja prosječnom standardu i razvijenosti puno veća. Jučer objavljeni podaci Eurostata, koji se odnose na drugo ovogodišnje tromjesečje, Hrvatsku smještaju u donju trećinu država članica po tome koliko u ovoj godini brzo rastu plaće.

Hrvatski radnici u prosjeku zarađuju nešto manje od 6500 kuna, i to svaki drugi manje od 5600 kuna, a svaki četvrti manje od 4200 kuna. Kad se rast plaća promatra s te razine, tada je vijest Eurostata da je cijena rada u Hrvatskoj na godišnjoj razini porasla samo 2,3 posto tek pokazatelj daljnje stagnacije.

Plaće su u drugom kvartalu ove godine rasle čak i nešto sporije od godišnje stope rasta cijele ekonomije u tom tromjesečju. Vodimo li se čistom ekonomskom logikom da plaće trebaju pratiti rast gospodarstva, jasno je da prostor za dodatno povećanje primanja postoji. Valja napomenuti da kolo vodi država, a ne privatni sektor.

S jedne strane povećali su plaće svojim zaposlenima, a druge šire porezne olakšice, koje sudeći po podacima koji dolaze do Eurostata o padu ostalih naknada uz plaće uglavnom ostaju pravo na papiru. Prema njima, Hrvatska i Finska jedine imaju registriran pad vrijednosti naknada koje se isplaćuju uz plaće.

Potukli nas Rugali smo im se: Skoro svi rade i plaće im stalno rastu

Valja napomenuti da u prosjeku zaposleni s visokom stručnom spremom u Hrvatskoj zarađuju oko 8700 kuna, viša stručna sprema donosi oko 6800 kuna prosječne plaće, srednja stručna sprema oko 5000 kuna, visokokvalificirani radnici rade za približno 6600 kuna, dok radnici s nižom spremom mjesečno zarade oko 4000 tisuće kuna.

Te najniže plaće rasle su najbrže većim dijelom zbog državnih intervencija u iznos minimalne plaće. Dinamika po kojoj se povećaju plaće u Hrvatskoj slična je bogatim zapadnim državama s visokim primanjima te ona u konačnici donosi daljnje zaostajanje za prosječnim zaradama i standardom građana u Europskoj uniji.

Zvonimir Savić, analitičar Hrvatske gospodarske komore, izračunao je da su zaključno s 2018. godinom u odnosu na 2016. godini prosječna mjesečne bruto plaće u Rumunjskoj povećane 54%, Mađarskoj 22,5%, Češkoj 21%, Bugarskoj 19,6%, za razliku od Hrvatske gdje su plaće rasle samo 10,6 posto. Niži rast bruto plaće nego u Hrvatskoj zabilježen je samo u Sloveniji – 6,2% – no s puno veće osnovice.

Sličan tempo nastavljen je i u 2019. godini. Eurostat navodi da su u drugom ovogodišnjem tromjesečju plaće u Rumunjskoj rasle 12,4% u odnosu na isto razdoblje 2018. godine, Bugarskoj 11%, Slovačkoj 10,6% i Mađarskoj 10,1%, dok su prosječne plaće u hrvatskoj ekonomiji rasle samo 2,3 posto. U tom razdoblju cijena rada u Sloveniji povećana je 4,9 posto.

Ima ih 3.422 Ovo su tvrtke i privatnici koji ne plaćaju svoje radnike

Lipanjska neto cijena sata rada u Hrvatskoj bila je 40 kuna, što zbrojeno s odrađenim satima daje vrijednost prosječne neto plaća po zaposlenom od 6470 kuna. U odnosu na lipanj 2018. prosječna je plaća viša za 194 kune. S takvim tempom rasta plaća Hrvatska će i dalje imati problema s fluktuacijama radne snage i gubitkom stanovništva.

Javni je sektor pojačao pritisak na državu pa slijedi dodatno povećanje plaća za zaposlene čije se plaće osiguravaju u proračunu, dok bi privatni mogao i trebao iskoristiti širu lepezu neoporezivih naknada uz plaću.

Ako je suditi po nedavnoj izjavi ministra financija Zdravka Marića da "ne postoji prisila na isplatu naknada, već da Vlada samo daje poticaj tvrtkama" da to čine ako su u mogućnosti, do Banskih dvora i Katančićeve, gdje je sjedište Ministarstva financija, već su stigli prigovori poslodavaca da im je država samo otvorila bokove prema sindikatima.