Plenković će spasiti Uljanik: Očajnički treba glasove IDS-a
Još prije pet godina, pulski Uljanik je bio primjer kako se uspješno može restrukturirati i poslovati jedno brodogradilište. Oni su prešli na radničko dioničarstvo, a 2013. su preuzeli i problematični 3. maj s obvezom ulaganja u njihovo restrukturiranje 842 milijuna kuna. U međuvremenu su zaista krenuli postavljati 3. maj na noge, a onda su posudili od njih 523 miljiuna kuna, pa je riječko brodogradilište sada zajedno s njima na koljenima.
Uljanik je lani završio s gubitkom od 1,8 milijardi kuna, nemaju sada novca niti završiti brodove koji su naručeni, ako propadnu, državi na naplatu dolazi 560 milijuna eura jamstava...
Kako je navodno uspješna priča okrenuta naglavačke. Nekoliko sugovornika iznimno upućenih u problematiku Uljanika kažu da je problem bio poznat, ali se namjerno gurao pod tepih. Sve dok nije eskalirao. Ono što smatraju još većim problemom, da će se i planom restrukturiranja koji je poslan u Bruxelles opet uplesti država, opet dati više od 350 milijuna eura za to većinski privatno brodogradilište, a da nitko neće odgovarati. Dvije su dimenzije. Politička i poslovna. I obje se isprepliću u zamršenom čvoru.
U političkom smislu, ključan je za Uljanik patronat IDS-a. SDP je žmirio dok je bio na vlasti jer su im bili koalicijski partneri. I sada, u HDZ-ovoj Vladi, postoje oni koji su iznimno nezadovoljni radom uprave Uljanika na čelu s Giannijem Rossandom, ali većinski stav je da se ne "talasa". U HDZ-u smo uspjeli saznati da IDS inzistira na jačoj intervenciji i spašavanju Uljanika, a da bi zauzvrat mogli pomoći u Saboru sa svoja tri zastupnika kada god tankoj većini Andreja Plenkovića zatreba.
U Uljaniku je IDS natezao strunu dok nije došla pred pucanje – kaže nam jedan upućeni sugovornik iz Istre pod uvjetom anonimnosti. Iako ih formalno nigdje nema, bili su politički pokrovitelji uprave i iznimno im je stalo da se Uljanik spasi i nestane iz medija. Cijena i nije bitna.
Ali postoje struje u HDZ-u koje inzistiraju da bi bilo kakve daljnje intervencije bile uvjetovane potpunim raščišćavanjem stanja. Oko toga su se žestoko sukobili minsitri gospodarstva Darko Horvat i financija Zdravko Marić. Marić je poslao i opširan dopis u kojem upravu opotužuje za netransparentnost, lažiranje podataka, nepravodobno izvještavanje.
I što je važno, nedostavljanje procjena rizika za buduće brodogradnje. I to je jedan od ključnih razloga. U Uljaniku je trenutačno ostalo 16 ugovorenih brodova, ali baš nitko, niti država, niti strateški partner Danko Končar, nemaju podatke koliko bi na tim brodovima izgubili. Kako saznajemo, državni Jadranbrod je poslao niz dopisa kojim se upozorava na nepravilnosti i loša ugovoranja, ali to nitko nije ozbiljno shvatio.
DORH bi trebao dubinski ući u Uljanik grupu. Jer oni posluju s gubitkom, a njihovi kooperanti, unatoč dugu koji postoji, posluju dobro. Postoji sumnja na preplatu usluga. Treba provjeriti i koje su sve tvrtke u vlasništvu menadžmenta dobro poslovale surađujući s Uljanikom dok je on gomilao gubitke.
Oni su nove brodove ugovarali s rokovima koje je nemoguće ispuniti i radnom efektivnošću koju nemaju. I onda su te rokove premašili, efikasnost nisu podigli i zato su na svakom brodu ostvarili gubitke. I sad traže još preko 500 milijuna eura jamstava da završe brodove, a da nitko ne zna koliko će gubitaka imati na njima – kaže nam iznimno upućeni sugovornik u čemu je dio problema.
Naglašava da ima još puno toga, ali da je to posao državnih institucija, ali napominje da su cijelo vrijeme krize članovi uprave primali preko 100 tisuća kuna mjesečnih primanja, a uz to i bonuse. Plaće i bonusi Uljanika nisu nikada javno objavljeni. I dio kredita od 96 milijuna eura za koje je Vlada dala jamstva izgleda nije utrošen kako je bilo namjenjeno. Svjedoči to i jedan pasus iz pisma Zdravka Marića Uljaniku, koliko god uprava danas tvrdila da je sve izglađeno, a u Vladi taj dopis ignoriraju.
Pored svega što je poduzelo ovo ministarstvo i uz dugo vremensko razdoblje kojim je podržavalo brodogradnju u Uljaniku uz odobrenje državnih jamstava, za istaći je kako je tijekom svih ovih mjeseci od odobrenja sanacijskog kredita očit neodgovoran odnos uprave spram države. A od države se očekuje ogroman angažman kroz pokrivanje 352 milijuna troška restrukturiranja.
Odnos uprave je nemalo začuđujući i očito je kako menadžment prezistira na netočnom prikazu niza podataka i relevantnih čimbenika koji su ključni za određene mjere restrukturiranja – napisao je Marić upravi i svom kolegi Horvatu krajem lipnja. Ovakvo pismo ministra financija bi vjerojatno bilo okidač za aferu u svakoj zemlji, ali čini se da je upravo zbog političkih razloga ipak odlučeno da se i to gurne pod tepih.
Iako iz petnih žila to opvrgavaju, teško je vjerovati da bivši čelnik IDS-a Ivan Jakovčić nije svojim utjecajem pomogao da se baš Danko Končar izabere za strateškog partnera. Jakovčić je u Nadzornom odboru Končareve južnoafričke tvrtke Afarak. Plan Uljanika na koji je Konačar pristao i možda je čak donesen u dogovoru s njim je da dio prostora brodogradilišta postane apartmansko naselje sa 300 aparmana. Uljanik bi, po njegovom planu, više gradio putničke brodove, ne tankere, ali bi imao i marine.
Od Končara Vlada očekuje da odmah da 25 milijuna eura kako bi se nastavilo poslovanje i prije nego Europska komisija odobri plan restrukturiranja, ali zasad im je osigurao "samo" pozajmicu od 12,4 milijuna eura. Končar je time uspio ostaviti Uljanik na nogama jer inače ne bi mogli završiti započetu novogradnju, a državi bi došlo na naplatu 110 milijuna eura jamstava. Ali novca još nedostaje, a Končaru navodno ne pada na pamet dati olako još 12,6 milijuna.
Priča s Uljanikom zato zaista u nekim segmentima podsjeća na Agrokor. Činjenica je da porezni obveznici u Hrvatskoj znaju malo ili ništa o tome kako se trošio novac za koji oni jamče. Kako god se raspetljala priča o Uljaniku, nezavisna istraga bi trebala provjeriti sve navode. Ali kako sada stvari stoje, vjerojatno će zbog političkog mira u kući, sve biti gurnuto pod tepih.