Pravi triler: Kako je zaustavljen srpski pohod na Kraš
Kraš ESOP prodao je sve svoje dionice Kraša Mesnoj industriji braće Pivac, doznaje Večernji list, a time su braća Pivac preuzela ovu kompaniju.
Nakon transakcije imat će ukupno 49,18 posto dionica kompanije te većinu dionica s pravom glasa.
Radnicima će platiti najmanje 860 kuna po dionici, a obvezali su se zadržati sva radnička prava na dulji rok. Uz to, navodi se, ne smiju prodati dionice trećoj osobi bez garancije radničkih prava.
Na taj način spriječili su i preuzimanje tvrtke koje je pokušao poduzetnik Nebojša Šaranović, koji je krenuo u agresivno preuzimanje dionica i sa više od 45 milijuna eura došao do 25,7 posto udjela.
Kako navodi Kraš, najveći dio intenzivne trgovine odvijao se u protekla dva dana, a u subotu u 10 sati bila je Skupština Kraš ESOP-a, koji okuplja radnike koji imaju 18 posto dionica Kraša.
Šaranović je ulupao desetke milijuna eura u nabavku dionica i sve, barem naizgled, uzalud. Iako jest kralj papira u Srbiji, također je i vlasnik nekoliko prehrambenih kompanija. U Srbiji je vlasnik Crvenke, poznate po Jaffa keksima, te Baninija, poznatog po keksima Noblice.
Navodno je Kraš malo ispipavao teren još tamo 2010. godine pa su srpski mediji krenuli u raspitivanje o tvrtki.
"Za Kraš se tvrdi kako uporno nastoji kupiti tvornicu Jaffa čiji keks spada među najbolje izvozne proizvode. Ta je spekulacija odmah demantirana. Milica Ličina, glasnogovornica tvornice Crvenke, kaže da Kraševa ponuda nije stigla, uz napomenu kako Jaffa nije na prodaju, što je potvrdio i njezin vlasnik Nebojša Šaranović", pisao je poslovni.hr u kolovozu 2010. godine.
Tadašnji predsjednik Privredne komore Srbije Miloš Bugarin, nezadovoljan nesrazmjerom ulaganja između dviju država, kazao je da bi srpski kapital u Hrvatskoj trebao iznositi barem trećinu hrvatskog u Srbiji. Možda će se sad čak i nešto od toga i ostvariti.
No, sad je jasno da misteriozni Šaranović na kraju nije uspio. A čovjek je doista misteriozan. Ne postoji niti jedna javno dostupna fotografija, nikad ne daje intervjue i ne pojavljuje se na raznim otvaranjima pogona. Postoji sasvim realna mogućnost da je naučio na teži način od svog mentora Miroslava Miškovića, a i Miškovićev Delta holding snima situaciju za preuzimanje određenih kompanija u Hrvatskoj, pogotovo u još poljuljanom Agrokoru/Fortenovi.
"Činjenica je da smo pokazali interes za hotel Esplanade u Zagrebu. No mora postojati volja s obje strane da bi došlo do transakcije. Ako to ne bude Esplanade, bit će neki drugi", odgovorila je na upit tportala Zorana Burlić, generalna direktorica Delta Real Estatea, te dodala kako su kompanija "otvorenih očiju koja ne poznaje granice".
Na iduće pitanje, povezano s Agrokorom i mogućim preuzimanjem nekog zdravog dijela koncerna kazala je tada da čekaju.
"Agrokoru predstoji restrukturiranje i moraju se raščistiti odnosi jer moramo znati koliko ulažemo, što dobivamo zauzvrat te koliko tu kompaniju možemo podići na novu razinu kako bismo pokrenuli profitabilan biznis. A to ne možemo dok situacija ne bude čista".
Netko je sarkastično dobacio: "Rugala se sova sjenici" zato što je početkom ove godine, točnije u ožujku, Mišković osuđen na dvije i pol godine zatvora zbog utaje poreza. U istom procesu osuđen je i njegov sin Marko, na godinu dana kućnog pritvora, te vlasnik Nibens korporacije Milo Đurašković na četiri godine i tri mjeseca.
Njemački Deutsche Welle slikovito je opisao cijelu situaciju govoreći da se stječe dojam kako ni pravosuđe ni vlast u Srbiji ne znaju što bi s Miškovićem.
"Ja tražim da u ovom procesu primjenjujete pretpostavku nevinosti, jer je to pravo svakog čovjeka u sudskom postupku. A ne da primjenjujete pretpostavku krivice, kao što je do sada bilo, i da ja moram dokazivati svoju nevinost." izjavio je Mišković na početku ponovljenog suđenja. Nevjerojatno slično nekim izjavama Ivice Todorića, zar ne?
Sličnosti nekadašnjih suradnika tu ne prestaju pa je i Mišković jedno kraće vrijeme proveo iza rešetaka, a pušten je da se brani sa slobode uz jamčevinu od 12 milijuna eura - rekordni iznos za srpsko pravosuđe. Iduća usporedba je, u najmanju ruku, malo nezgrapna. I Todorić i Mišković blisko su surađivali s tadašnjim vlastima.
Mišković je, međutim, jedno kraće vrijeme (šest mjeseci s početkom u prosincu 1989. godine) proveo na mjestu potpredsjednik Vlade Srbije. Kasnije će on govoriti da je Delta podržavala svaku vlast, ali da s nijednom nije bila pretjerano bliska.
"Ne zna se tko je u pravu – oni koji tvrde da je Mišković na vrijeme shvatio da mu nije mjesto u politici, ili oni koji u njemu vide Miloševićev stroj za financiranje ratova. Kompanija Delta M osnovana je početkom 1991. Jedno je sigurno: u tadašnjem Beogradu biznis međunarodnih razmjera nije se mogao voditi protiv plebiscitarno izabranog autokrata, već samo zahvaljujući njemu.
Tada je isproban model poslovanja koji će kasnije postati uzorna mustra za razne srpske tokove novca: Miškovićeva firma na Cipru posjedovala je Miškovićeve firme u zemlji. Ako je turbofolk bio zvuk jugoslavenskih ratova, onda je Miškovićev meteorski uspon od Miloševićevog ekonomskog birokrata do oligarha bio slika i prilika ratne i poratne ekonomske partiture", pisao je Deutsche Welle.
Vratimo se malo na Šaranovića i njegovu anonimnost te kako je na primjeru svog nekadašnjeg šefa i suosnivača Delta holdinga (Šaranović je u Delti djelovao kao komercijalni direktor te je bio zadužen za prodaju igračaka, pojašnjava Jutarnji), naučio da je privatnost neprocjenjiva. Miškovića su početkom dvijetisućitih oteli pripadnici zloglasnog zemunskog klana i puštanje na slobodu naplatili su mu sedam milijuna eura.
Svojevremeno je s Todorićem i Mercatorom planirao napraviti regionalnog trgovačkog diva, ali taj plan nikad nije ostvaren. Uzevši u obzir paralele između gazda s dviju strana Dunava, gotovo proročki zvuče riječi iz Miškovićeve autobiografije "Ja tajkun": "Tko posluje nekorektno – izgubit će. Tko nema znanja – izgubit će još prije. Tko svoj biznis veže za politiku i političare – izgubit će najprije."
Šaranović je, kako izgleda, tek šegrt srpskoj varijanti Ivice Todorića, pa postoji određena razina koordinacije između Šaranovića i Miškovića. Prvi je krenuo u kupovinu dionica Kraša, samo nekoliko dana nakon što su braća Pivac objavila da će pokušati preuzeti Kraš, dok je drugi razgledao Agrokor. Zapleteno je to klupko čak i prije nego se uključe razni geopolitički igrači.