Dok projektili i dronovi na Bliskom istoku djeluju kao da su na drugom kraju svijeta, njihove posljedice izravno oblikuju sudbinu Gvajane, tropske države s manje od milijun stanovnika na sjeveroistočnoj obali Južne Amerike, piše The Economist. Zahvaljujući naftnom bumu koji je započeo 2019. godine, njezino se gospodarstvo upeterostručilo, bilježeći najbrži rast na svijetu. No, tek je rat u Iranu i kaos u Hormuškom tjesnacu katapultirao Gvajanu u središte globalne energetske pozornice, donoseći joj golemo bogatstvo, ali i nove, složene izazove.

Rat u Iranu podsjetio je svijet da nafta i dalje ima presudnu ulogu. Blokada Hormuškog tjesnaca, kroz koji prolazi petina svjetske nafte, te oštećenja na energetskoj infrastrukturi u Perzijskom zaljevu stvorili su dugoročnu nestabilnost. Cijene su skočile na razine iznad 100 dolara po barelu, a uvoznici, pogotovo u Europi i SAD-u, grozničavo su počeli tražiti pouzdanije i geopolitički manje rizične dobavljače.

Gvajana - golemo naftno polje Stabroek

Tu je priliku iskoristio takozvani energetski matriks Južnih Kariba, koji čine Gvajana, Surinam te Trinidad i Tobago. Ove demokratske, tržišno orijentirane države postale su atraktivna alternativa Bliskom istoku. Promjena američke vanjske politike pod predsjednikom Donaldom Trumpom dodatno je ojačala njihov položaj. Trumpova administracija, vođena doktrinom "Amerika na prvom mjestu" i obnovljenim naglaskom na Zapadnoj hemisferi, vidi stabilne karipske partnere kao ključne za američku energetsku i nacionalnu sigurnost. U tom kontekstu, američka intervencija u Venezueli početkom 2026. godine, koja je rezultirala uhićenjem predsjednika Nicolása Madura, uklonila je najveću sigurnosnu prijetnju Gvajani. Madurov režim je, naime, polagao pravo na regiju Essequibo, koja čini oko 70 posto gvajanskog teritorija i u čijim se vodama nalazi golemo naftno polje Stabroek.

Milijarde barela. Ušteda 2-4 dolara po barelu na prijevozu

Transformacija Gvajane iz jedne od najsiromašnijih zemalja Zapadne hemisfere u novu petrodržavu odvila se nevjerojatnom brzinom. Nakon što je konzorcij predvođen ExxonMobilom 2015. godine otkrio naftu, prve su količine potekle već krajem 2019. Do veljače 2026. godine, proizvodnja nafte u Gvajani dosegnula je gotovo 930.000 barela dnevno, čime je postala drugi najveći proizvođač u Južnoj Americi, odmah iza Brazila i ispred posrnule Venezuele.

ZELENO ZLATO Iran od nasmijanog oraha zaradi 1,4 milijarde $, ali sjeme su im ukrali Amerikanci

Konzorcij, u kojem uz ExxonMobil (45 posto) sudjeluju i Chevron (30 posto) te kineski CNOOC (25 posto), otkrio je više od 30 značajnih nalazišta u bloku Stabroek, s procijenjenim rezervama od najmanje 11 milijardi barela. Projekcije rasta su impresivne: s dovršetkom projekta Uaru krajem ove godine, proizvodnja će premašiti 1,1 milijun barela dnevno, a do 2030. godine, uz nove projekte poput Whiptaila i Longtaila, očekuje se da će dosegnuti 1,7 milijuna barela dnevno. Geografska blizina ključnim tržištima dodatna je prednost. Transport nafte od Gvajane do rafinerija na američkoj obali Meksičkog zaljeva traje tri do četiri dana, u usporedbi s 25 do 30 dana potrebnih za transport s Bliskog istoka, što donosi uštede od dva do četiri dolara po barelu samo na troškovima prijevoza.

Fond kao norveški

Ipak, naftni bum za Gvajanu je dvosjekli mač. Dok zemlja zarađuje milijarde na izvozu sirove nafte, istovremeno je potpuno ovisna o uvozu rafiniranih proizvoda poput benzina i dizela. Globalna kriza koja je podigla cijene sirove nafte podigla je i cijene derivata, zbog čega se Gvajana suočila s paradoksalnom situacijom: unatoč rekordnim prihodima, na benzinskim crpkama u glavnom gradu Georgetownu zabilježene su nestašice i racioniranja. Cijene goriva porasle su za otprilike 25 posto, što je snažno pogodilo kućanstva i poljoprivrednike.

NAKON HORMUŠKOG... Problem broj dva: Malajski tjesnac

Vlada pokušava ublažiti udarac održavanjem nulte stope trošarina na gorivo i subvencioniranjem energetskih tvrtki, no to je tek dio izazova. Naglo bogatstvo nosi rizik od takozvanog "prokletstva resursa" - ekonomske nestabilnosti, rasta korupcije i zanemarivanja drugih gospodarskih grana. Svjesna te opasnosti, Gvajana je uspostavila Fond za prirodne resurse po uzoru na norveški suvereni fond, s ciljem transparentnog upravljanja prihodima i ulaganja u dugoročni razvoj. Planiraju se ogromne investicije u infrastrukturu, obrazovanje i zdravstvo.

Preplavljeni do 2030.?!

Dugoročni uspjeh Gvajane ovisit će o sposobnosti da novostečeno bogatstvo iskoristi za izgradnju održivog i diverzificiranog gospodarstva. Cilj je iskoristiti prihode od nafte za razvoj poljoprivrede, financijskih usluga i tehnološkog sektora, po uzoru na strategiju koju su slijedile zaljevske države. Naftni novac mogao bi također financirati očuvanje gvajanskih šuma, koje su ključne za apsorpciju ugljika na globalnoj razini.

Međutim, nad svime se nadvija egzistencijalna prijetnja klimatskih promjena. Prema nekim projekcijama, Georgetown, koji leži ispod razine mora, mogao bi biti poplavljen do 2030. godine. Gvajana se tako našla u ironičnoj poziciji: temelj njezinog prosperiteta, fosilna goriva, istovremeno prijeti njezinu opstanku. Uspjeh ove male južnoameričke nacije u konačnici neće ovisiti samo o količini izvađene nafte, već i o mudrosti kojom će upravljati njezinim posljedicama.

* uz korištenje AI-ja