Ne želeći biti katastrofičar, ali sjećajući se doslovce godina kad, opet doslovce, nisam znao kad ću idući put jesti (nekad dan, dva nisam jeo), ovih su mi mjeseci pred očima dvije slike. Prva, iz engleske serije. Ljudi su od kuće u pubove nosili vrećice čaja, a ugostitelji bi im vruću vodu naplatili samo peni. Bolje da su u pubu, da navika ne nestane, i da se druže, nego da su isključivo po kućama. Druga, prijatelj mi je poslao poruku: “Vidim da uporno reklamiraš knjige na Facebooku i LinkedInu. Nastavi jer su istraživanja pokazala da su najgoru krizu u Americi preživjele gotovo isključivo firme koje su se i tad reklamirale”.

”Sudeći po trendovima u okruženju i prognozama većine ekonomista, izvjesno je da će hrvatsko gospodarstvo u 2023. zaroniti u recesiju. Pitanje je samo koliko će ona trajati. Optimisti vjeruju da će oporavak krenuti već u proljeće, a pesimisti svjetlo na kraju tunela vide znatno kasnije”, piše tportal.

A na terenu vidim što pak piše Lider: “Iako u prvih devet mjeseci ove godine promet u trgovini na malo raste, taj je rast pod dominantnim utjecajem potražnje turista, dok domaća potražnja posljednjih mjeseci pada. Pokazuje to analiza Hrvatske narodne banke u prosinačkom izdanju Makroekonomska kretanja i prognoze”.

Upravo tome, kako piše u naslovu Liderova teksta, domaća potražnja od lipnja pada, svjedočim prodajući knjige, i doista je sva sreća da živim od novinarstva, a ne od hobija koji mi dobre dođe za Ekonomix, jer mnogo toga vidim na terenu i prije nego što pročitam analize mikronakladništva.

Recesiju koja je već tu, ne treba čekati iduću godinu, mogu oslikati sve većim naporima da bih prodao primjerak knjige, izraženim ili u plaćenim reklamama na Facebooku (da bi prodao primjerak sve više ljudi treba podsjetiti da postojiš) ili objavama na Facebooku i LinkedInu koje plaćam isključivo vlastitim radom, to jest vremenom. Najjednostavnije rečeno, ljudi manje kupuju. I da, svima nama koji se batrgamo u Hrvatskoj riječima neopisivo nedostaju stotine tisuća iseljenika.

Rekao bih da će iduća godina biti godina snalaženja, festival prilagođavanja recesiji. Od traženja maksimalne cijene koju su ljudi iscrpljeni, iscijeđeni inflacijom spremni platiti, do drugih, maštovitijih, kreativnijih načina preživljavanja.