Stanovi koji se nisu prodali za 120 sad se prodaju za 160 tisuća

Slavko Midžor (PIXSELL)
A ne bi li našli koliko-toliko pristojnu cijenu najma, barem da nije više od 300 eura mjesečno, očajni podstanari prelistavaju valjda i stotu stranicu oglasnika
Vidi originalni članak

Dobar dan, zovem zbog oglasa, počela je razgovor studentica. "Kakvog oglasa?", iznenadila se žena koju je nazvala. "Paaaa... Dali ste oglas da iznajmljujete stan. Mislim, garsonijeru iznajmljujete. Jesam li dobila pravi broj?", pitala je studentica. "A, jooooj! Pa taj sam oglas dala prije ni sama ne znam koliko godina. Stan odavno ne iznajmljujem", ostavila je kiselu mladu ženu koja se ponadala da netko 30 kvadrata u centru Zagreba iznajmljuje za manje od 300 eura.

Vlasnica je oglas obrisala da više ne zbunjuje ljude. Procjenjuje da je morao biti na stotoj stranici pretraživanja. Bilo joj je žao mlade žene, u poziciji u kakvoj je i sama bila prije desetak godina. Prije nego što se domogla svoga krova.

Rekoh joj da i ja pratim tržište nekretnina jer želim kupiti. Nakon godina škicanja sad se već može reći da dvije godine intenzivno gledam što se nudi na potezu od Črnomerca do Kvatrića, sjever i jug Trešnjevke, a kao što vlasnici auta srednje klase ponekad vole ući u salon mrcina koje ne mogu kupiti, pogledam i novogradnje i Titovu gradnju na najboljim od najboljih lokacija. I da, ludilo se rasplamsava, stanovi koji se sve tri godine, koliko draga i ja tražimo stan, nisu prodali za 120, sad se prodaju, to jest vlasnici ih pokušavaju prodati, za 160 tisuća eura i više. Što je najluđe, ne bih se čudio da konačno i uspiju.

Cijela ta histerija - a mogu je razumjeti jer otkad znam za sebe ljudi, savjet ne tražim niti bih ga dao, govore da se "na cigli i betonu ne može izgubiti" - malo me plaši, pa se već bavim mišlju da, uz nadoplatu, mijenjam stan za stan. Za stanove za koje nisam bio zainteresiran ljudi su tražili dvije tisuće, pa dvije i pol, sad se ne mogu načuditi, neki traže malo manje, neki malo više od četiri tisuće po kvadratu. Nekako mi izgleda manje stresno pogađati se koliko u zamjeni 30 za recimo 55 kvadrata trebam doplatiti, nego prodati garsonijeru i onda gledati kako tražene, a možda i realizirane cijene lete ponad histerije.

Naime, jedna od prvih rečenica u literaturi za početnike, a i iskusni je često zanemare je da tržište dulje može biti iracionalno nego ti likvidan. Znam da ni tržište ni agenti za posredovanje ne vole takve oglase, "mijenjam", ali stvarno ne bih htio biti pehist koji je uspio izgubiti na "betonu".

Posjeti Express